26
nedjelja
studeni
2023
Naša Mrvica već napunila velike dvije!
Ti!
Mrvice naša.
Ti, nježni dodiru, čista srećo i osmijehu najdraži.
Ti, najmlađa.
Slatka pametnice i mudrice.
Ti, umiljato oko plavo, koje se svakom uvučeš duboko pod kožu.
Ti, savršeni anđele i zadnja kariko ovog lanca naše obitelji.
Ti - treća ljubavi neizmjerna.
Dugo čekana i željena.
Hvala što postojiš, bubice!
Volimo te.
I želimo najljepši 2. rođendan!
I kako smo u Barbie fazi, mama se potrudila oko torti. Slavljenici su bile jaaakoooo fine i lijepe, pa je misija uspješno odrađena! :))))
komentiraj (12) * ispiši * #
09
četvrtak
studeni
2023
Predivnim sanjarima
Divna moja sanjalice,
ružičaste, tople boje
uvijek dođi u zagrljaj majci
sigurno na grudi spusti oke svoje.
Kad čini se ružno i bezizlazno
vjeruj, čedo, nikad nije!
Postoji put, nova prilika, svježi pogled
uvijek spremna ruka da te dohvati,
topao čaj i dekica da te ugrije.
Ne okuj se tugom, ni suzama
ne predaj se nikad, nikad, molim te.
Bilo ti tek deset, trideset il' pedeset
- ne zaboravi, podržavam te, volim te!
I ti moj sanjaru nježni,
plavo nebo života moga,
nitko nema pravo da te dira, tlači
uzdaj se uvijek u sebe i u Boga.
Kad izgori zadnja nada,
pomisliš da nema dalje,
sjeti se ove što mislima, dušom i srcem
toplo sunce i svjetlo u tami ti šalje.
Kad god učini se ružno i bezizlazno
vjeruj, čedo, nikad nije!
Postoje vrata, prozor u novi svijet
uvijek spremna ruka da te podigne,
razgovor i dekica da te ugrije.
Ne gubi osmijeh, ni vedrinu
ne predaj se nikad, nikad, molim te.
Bilo ti tek sedam, petnaest il' pedeset
- ne zaboravi, podržavam te, volim te!
(slika preuzeta s VectorStock.com/22656775)
komentiraj (13) * ispiši * #
28
subota
listopad
2023
Kao feniks
U predvečerje tiho
teškim korakom prelazeći put,
satkan od bolnog, najsitnijeg trnja
što posade ga nekad najmilije ruke.
Izgubih ravnotežu!
Pod suznim pogledom nevjerice
sapletoh se u nanizane zamke, u trenu!
Licem padoh strelovito u blatne muke.
I podignem pogled ispred sebe,
tražeći pomoć, izvinjenje,
nadajući se milosti i ljudskosti,
pitajući "zašto", ali bez puno riječi.
No, ugledah prikazu crnu
ispijenu, nepoznatu, strašnu
i nemilu stranputicu pred sobom
kako mi prolaz ka sreći spriječi.
Zažmirih. Udahnuh.
Shvatih važnost samoljublja,
samopouzdanja, oslanjanja na sebe samu.
Ustadoh k'o feniks iz pepela -
dahom ljubavi otpirujući svu zlobu i tamu!
***
Sutra planiramo iskoristiti sunce i ovo toplo vrijeme, pa posjetiti 1. Našički jesenski sajam s kinderima. Nadamo se dobrom provodu i zanimljivim sadržajima. Tako da sam danas morala ispuniti želje za slatkim.
Najmlađi su poželjeli krašotice s puuunoooo čokolade :) uz kavicu i kakao, odlični!
komentiraj (14) * ispiši * #
21
subota
listopad
2023
Kišovita idila
Lijeno se spušta niz prozor
udarajuć' lagano, kap po kap,
pa ubrza ritam, poremeti note
snažno lijevajuć' k'o divlji slap!
Natapa ožednjelu zemlju
čas rominjajuć', čas i sipi,
poput neodlučne djevojke
želi da potraje, dok iz njedara kipi.
Osluškuje znatiželjno uho
- sad se pojačava, sad se stiša,
nagoviještava ćudljivu prirodu jeseni
ta dosadna i tako čarobna kiša!
***
Nama je danas prepadala cijeli dan, pa nam je napokon došlo vrijeme dekice, čaja i neke fine slastice. Lijenosti i gledanja filmova u društvu naših najmilijih :)
Planirana šetnja je propala, očigledno.
Pa smo odlučile napraviti nas tri zajedno nešto što već dugo nismo. Klasika. A fino :)
Kako je samo zamirisala kuća po cimetu, jabukama - obožavanje na maksimum!!!
komentiraj (15) * ispiši * #
30
srijeda
kolovoz
2023
Spremila sam naramak
U naramku nosim
vino crveno poput krvi,
opija ljubavlju i žarom,
i šaku šarenih bombona,
kiselo-gorkih
što peckaju nepce.
Svježe pečenu gibanicu od oraha,
s kojim prstohvatom soli više,
previše slatkog zna pokvarit' tek
- tako kažu.
Par starih fotografija u boji
sjetnih osmijeha i zagrljaja,
i puno novijih, najdražih,
što bude strast u srcu,
radost u duši.
Spremila sam sadašnjost,
čvrsto ju držim,
ne puštam ju iz ruku,
neka postoji uvijek i sada
- u ovom trenutku.
Ruku prošlosti grčevito
otkidam s ramena,
iako uporno grabi
ne bih li se okrenula još koji put.
Neću. I ne želim.
Gledam ravnicu ispred sebe,
nebo prošarano upitnicima,
oblake spremne da puste nove kiše
- pozdravljam buduće borbe i sreće!
A ovaj moj naramak...?
Nitko mi nikad uzeti neće.
komentiraj (19) * ispiši * #
29
utorak
kolovoz
2023
Prepoznajem te
Volim te prepoznati u gužvi
među desecima bezbojnih lica
crno bijelih duša
I čuti prave riječi
iskrene, uhu ugodne
voditi razgovore bez olova
Osmijeh uzvratiti osmijehom
bez očekivanja
lako i od srca podareno
Tvoja posebnost ne leži u materijalnom
niti u praznim pričama
prilagođenim slušatelju
Previše je laskavih sugovornika
premalo mogućnosti za raspravu
inteligencija se u ovakvom društvu
topi kao sladoled na užarenom asfaltu
Zato, draga moja -
volim te prepoznati u gužvi
da sjednemo i popričamo kao ljudi!
komentiraj (12) * ispiši * #
25
petak
kolovoz
2023
Pozdrav životu (Oda jedne starice)
Laku noć, njene umorne oči
i zamućenim pogledom ispraćena mjesečino.
O, kako je samo sanjat' znala.
Prpošno i vješto, prkoseći mladićima.
I usnama dodirivala kišu mladosti.
Visoko podizala ruke ka plavetnilu života.
Laku noć, izgubljena nado
u vječno postojanje.
Sav kič zabave do ranojutarnjih sati.
I društvo nebrojeno, i razgovori bez smisla.
Još okret il' dva na podiju, pa bit' će red odmorit'.
Cipelice postaju preteške, a korak nemoguć.
Laku noć, utihnule riječi
i zvuci brzih melodija.
I veseli svirači.
Na posljednju zabavu se spremam.
Pa da zakopčam haljinu ovu, otvorenih leđa.
I pozdravim ženu s jarko crvenim ružem.
Srdačno ju zagrlim - i namignem, onako, damski.
Jer život taj bio je vrijedan osmijeha.
Pa još jednom na podij da stupim.
Zabljesnuta jarkim svijetlima, ponosna i prelijepa.
Okret, skok, okret, naklon.
Laku noć, njene umorne oči.
Svaki udah vrijedio je!
A sad - bit će red odmorit'.
komentiraj (9) * ispiši * #
15
utorak
kolovoz
2023
Mirno spavaj, majko.
(Mezimica je na sigurnom)
Nisi sačuvala svoj svijet...
Svu tvoju borbu bacili su niz vjetar
bjesomučne vapaje posipali prašinom
molitve za pomoć uskratili.
Osudili te na mučenje, ne na smrt!
Na patnju i agoniju nedostojnu čovjeka.
Nedostojnu majke!
One koja je samo pokušavala ostati živa
radi nekoga tko zaslužuje njenu prisutnost
- kroz djetinjstvo, kroz putovanje zvano - život!
Posljednje trenutke usmjeravajući opet na nju.
Svoju djevojčicu.
Promatrajući kako iščezava njen lik.
A u srcu jeza što li će njoj napraviti.
Osjećaj nemoći.
Ne smrt, bila bi i lakša da si znala
da je ONA na sigurnom.
...
on!
S malim slovom.
Nečovjek.
Nedostojan ikakvog obilježja i usporedbe.
Uvreda svakom živom biću koje je ikad postojalo.
Nedostojan riječi i spominjanja.
...
ONI!
Svi koji su poznavali njega i tebe.
Koji su s vama provodili vrijeme.
Svi najbliži i najdalji koji nisu reagirali.
Koji su okretali glavu.
Koji nakon svega znaju "pametovati"
i upirati prstom.
U koga?
U sutkinju? U ljubavnicu? U policajku?
Krivi ste svi!
Svatko od vas ima svoj udio u ovom lancu strahote.
A konačni ishod se prelomio samo na njoj...
...
MI! Gospodo!
U kakvom svijetu live prijenosa odgajamo naša čeda?
Kome predajemo naše mezimice?
Čemu učimo naše prinčeve?
Gdje je nestala DUŠA?
Empatija? Zdrav razum?
Gdje je nestao čovjek!
...
Mirno spavaj, majko.
Tamo gore, gdje sastaju se zvjezdice
između savršeno bijelih oblaka
namjesti udobnu postelju olakšanja
i posipaj zrncima naših sretnih trenutaka.
Tvoje nježne ručice neka me uljuljaju u sanak
kao večer prije nego su rastavili nas dvije
mili glas uspavanku nek' zapjeva
bar nakratko zaboravit ćemo na ovo sve.
Nema tame, zlog ni suza.
Napokon, nema straha, mama!
Valjalo bi tek da smo jedna uz drugu.
Ovako, ja sam ovdje, a ti ondje - sama.
Ne brini! Na sigurnom sam, čujem kako kažu.
Puno ljudi, nepoznatih glasova, fališ mi, mama, jako.
Zagrlit ću noćas jednog plišanog medu
možda me stisne kao ti u zagrljaj, il' ću zamisliti tako.
Još slike su svježe, tebe tako tužne.
Gledam te, ne prilaziš mi. Pa se trgnem u snu.
Otvorim oči, ponovno te tražim.
Dozivam. Kroz jecaje shvaćam da ipak nisi tu.
Pruži mi ruke, mama. Molim te, poljubi me posljednji put
Znam da si posebna, čarobna, čudo od žene.
U svojoj teškoj borbi uspjela si.
Ostala sam netaknuta. Sačuvala si mene...
R.I.P Nizama Hećimović (11.08.2023)
komentiraj (11) * ispiši * #
25
utorak
srpanj
2023
Šapat
Šapatom je ispratila oluju
dok svi su glasno vrištali
žamor je nesnosno stezao
svatko je vodio svoju bitku
tjerao svoju pravdu
branio svoju istinu
promatrala ih je često
svakog ponaosob
shvatila da nema dogovora
napretka, ni želje
da se odnosi poprave
dovedu u neko izdrživo stanje.
Napokon...
Udahne duboko
smogne snage
okrene se budućnosti
ostavljajući ih iza sebe
da gore u vlastitoj vatri egoizma.
Sad ju upiruć' prstom spominju
i dalje braneć' svoju istinu
pozivajući se na Nekoga gore
Onoga koji njoj prestavlja
samo nadu, vjeru, ljubav.
Promatra ih povremeno
svakog ponaosob
ne prepoznajuć' više nikoga
emocijama miljama daleko
rukom čvrsto stisnutom u šaku
ovoga puta spremna braniti
sebe i sve što je njoj sveto.
Bijes, krivnja, grižnja savjesti
ne postoje u njenom životu.
Srce je davala na dlanu
izučila svoje životne škole
bila prozivana i odbačena
i kakogod pružila ruku pomirenja
nikad nije bila prihvaćena.
I sad ponekad
sve rjeđe i rjeđe
šapatom isprati suzu
nepravde.
I sad zapeče.
Ali nikad kao prije.
Jedino pitanje koje ostaje?
Čiji li je Onaj pravi
koji svaku istinu doista vidi i zna.
Njihov ili njen.
komentiraj (11) * ispiši * #
22
subota
srpanj
2023
Girls power!
Braco i tata su otišli danas do grada nešto obaviti, a nas tri smo odlučile imati pravi mali ženski party.
Plesale smo, ludirale se, pjevale iz sveg' glasa (susjedi se nisu bunili). U zadnje vrijeme prvi izbor glazbe mojih cura su Dječaci i njihove Bile starke. Vrte li se vrte, stalno ispočetka. No, bar znamo svaku riječ ;)
Naslagale smo lakiće, pa odlučile srediti nokte.
Naravno da i mala i velika curka žele istu boju noktića kao i mama, što mamu uvijek obraduje. I još jednom podsjeća da sve što radim, govorim i kako se ponašam, upijaju kao spužvice i kopiraju. A to često mi odrasli zaboravljamo. Da smo im mi prvi uzori u životu
Čupavica si je tada navlačila ta mala slatka ukrašena stopala i sama sebi govorila: "Wow epa siiiiii!"
Onda smo došle na ideju da zabilježimo ovaj trenutak i nastale su poprilično fora slike.
Promatrajući jednu od njih sam shvatila koliko je Mudrica porasla, i da ćemo ubrzo možda i isti broj obuće nositi. A kao da je jučer bila Čupavicinih godina.
Dragi moji, kako ovo vrijeme neumorno letiiiiii....
Uživajte u svakom trenu s voljenima, jer dok se okrenemo ovakvi čarobni momenti biti će tek uspomene.
komentiraj (9) * ispiši * #
