Linkovi



























massal

26.09.2022., ponedjeljak

Umijece dokolice

"U ovom našem užurbanom, opojnom životu zastrašujuće je malo trenutaka
kada duša postaje svjesna sebe same, kada se život čula i život duha
povlači, a duša raskriljena stoji pred zrcalom sjećanja i savjesti.
To se zbiva, možda, kada doživimo veliku bol, možda uz majčin odar,
uz bolesničku postelju možda, ili na kraju dužega usamljenog
putovanja u prvim satima povratka, no uvijek je praćeno smetnjama i
sjetama. U tom je vrijednost probdjevenih noći. Samo se tada bez
silnih vanjskih potresa duša može izraziti, bilo kroz čuđenje ili
strah, osudu ili tugu. Duševni život koji vodimo tijekom dana nikada
nije toliko čist; naša čula u njem snažno sudjeluju, razum se nameće
pridodajući osjećajima i trunku glasa osude, finu. draž usporedbe i
finu, razornu draž šale. No duša utonula u snohvaticu ne opire se, pa
u toj ovisnosti i potlačenosti koje traju danima i mjesecima, proživi
pola života sve dok ne kucne njezin čas i u jednoj tjeskobnoj,
besanoj noći ne zbaci okove i svekolikom nas puninom svoga
samovoljnoga života iznenadi ili užasne. Dobro nam je s vremena na
vrijeme primijetiti da naš život nije samo oblik, da u sebi nosimo
moć otpornu na sve vanjske utjecaje i nepotkupljivu, da u nama
progovaraju glasovi nad kojima nemamo vlast. Tko doista nešto jest i
posjeduje neku vrstu vjere, rado se pokorava tim glasovima i iz
takvih trenutaka izlazi produbljena pogleda.
Htio bih reći pokoju i o nesanici kao bolesti, mada je to možda
suvišno, jer vjerojatno svi koji od nje pate dobro znaju što želim
reći. No, možda će ipak rado pročitati napisano ono što im je
poznato, a što inače nije predmetom razgovora. Pritom mislim na
unutarnji odgoj koji se stječe nespavanjem. Svaka bolest i nužnost
čekanja učitelj je kojeg treba pravilno shvatiti. No škola svih
živčanih tegoba osobito je prodorna. "Sigurno je puno propatio", kaže
se za ljude koji u pokretima i govoru očituju neobičnu mjeru
suzdržane profinjenosti i nježne obazrivosti. Ovladavanju vlastitim
tijelom i mislima ne uči nas nijedna škola tako dobro kao škola
nesanice. Nježno doticati i obazrivo postupati može samo netko komu
je i samome potreban nježan dodir. S blagošću promatrati i stvari s
ljubavlju ocjenjivati, sagledavati duševne razloge i sve ljudske
slabosti dobrohotno razumjeti može samo onaj koji je često u
neumoljivoj tišini samotnih sati bio izručen na milost i nemilost
vlastitim nesputanim mislima. U životu nije teško prepoznati ljude
koji su mnoge noći preležali budna oka.
Htio bih navesti još i odgojnu vrijednost nesanice koja svakako
zaslužuje da se podrobno razmotri u nekom drugom kontekstu. Nesanica
je škola strahopoštovanja - strahopoštovanja sviju stvari, onoga
strahopoštovanja koje i najskromniji život može poškropiti mirisom
trajno uzvišena raspoloženja, onog istog strahopoštovanja koje je
prvi i najvažniji uvjet pjesničke i umjetničke veličine.
Zamislimo besana čovjeka dok leži u postelji. Sati teku tiho i užasno
sporo, između dvaju otkucaja sata zjapi široka, crna provalija
nepodnošljiva beskraja. - Koliko smo često čuli trčkaranje miša,
kotrljanje kola, kucanje sata, žubor zdenca, huk vjetra, škripu
namještaja! Čujemo ih ne mareći za njih. No sada se u toj samoći i
grobnoj tišini čeznutljivo hvatamo za svaki dašak života koji nas
okrzne. Kola u prolazu živahno nas zaposle, procjenjujemo im težinu i
model, umor ili snagu konja, pokušavamo pogoditi kojom se ulicom
kreću i kamo će skrenuti. Ili pak vodoskok! Slušamo ga zahvalno kao
nježnu glazbu, kao što bolesnik sluša riječi prijatelja koji mu
dolazi u posjet unoseći u njegovu samoću miris zdravlja i dašak
vanjskoga života. Slušamo pad vodenoga mlaza u pun zdenac, zatim
blaže i neujednačeno otje-canje. U neprestanom šumu nastojimo čuti
neki ritam, tiho pjevušimo u taktu glazbe, a zatim zašutimo slušajući
ga kako sam nastavlja svoj poj. Sanjareći, u mislima pratimo vodu što
otječe kao potok i rijeka natrag u more i kolijevku vječnoga
postanka, htijenja i obnove. Tu počinje tkivo duše, polovičnih misli,
naš se život pred nama prostire, odnosi i zakoni najednom bivaju
jasni u doživljaju koji nam se dosad činio nerazjašnjenim i zbrkanim.
Taj put od osluškivanja zdenca do divljenja dosljednosti svega
zbivanja te strahopoštovanja pred skrivenom zadnjom tajnom života
nećemo prijeći nikada tako strpljivo, pažljivo i ozbiljno kao u tim
noćnim satima.
Na taj su način, zasigurno, već svi besani ljudi svoju nevolju
pretvorili u vrlinu. U njihovoj im patnji želim strpljenje i, ako je
moguće, ozdravljenje. Svima lakomislenima, a navlastito onima
vitalnima što se hvastaju zdravljem, želim gdjekad pokoju besanu noć
u kojoj će šutke morati zastati pred prijekornom pojavom vlastita
unutrašnjeg života." Hermann Hesse
(1905.)

- 14:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.09.2022., nedjelja

Moj izbor Henry Miller


Nakon ljeta dolaze nam dani smiraja,osvrta unazad.Sto nas sve pogodilo,cemu smo se radovali i divili,koji trenutci su nas cinili sretnim a koji zalosnim i tuznim.
Vrijeme je za smiraj,vrijeme je za neki lijepi roman,opustenost i razmisljanje. Moj prijedlog je Henry Miller a Vi birajte po svome....

''Otkrio sam da cijeloga života nisam želio živjeti – ako se ono čime se ostali bave može nazvati življenjem – nego izražavati se. Shvatio sam da me život nikada nije ni najmanje zanimao, nego jedino ovaj posao kojim se sada bavim, koji je nekako paralelan sa životom, koji je njegov dio, a istovremeno i iznad njega. Istinitost me gotovo uopće ne zanima, pa čak ni stvarnost; zanima me samo ono što sam zamišljao, ono što sam svaki dan potiskivao da bih mogao živjeti. Nije me briga da li ću umrijeti danas ili sutra, i nikad me nije bilo briga, ali muči me i kinji da čak još i danas, poslije višegodišnjih napora, ne mogu točno izreći ono što mislim i osjećam".

- 06:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

20.07.2022., srijeda

Jedna žena na kamenu bijelom

Još uvijek te vidim,
Da sjedisš na kamenu bijelom,
Pored stećka nepoznatom pretku,
Ruke ti na koljenima ,prsti ispruženi,
Pogled nasmijan, i mene ljubav ostavljenu

Hercegovačko nebo,
Kao uvijek vedro,plavo i visoko,
Sunce prži vazada ubogi dan,
Na kamenu bijelom nepomično sjediš,
Muku mučim sa sobom da me se sjetiš.

I tako prolazi vrijeme,godine ne brojim,
Malo kapi kiše kad bi palo,dušu da osvježi.
Rijetko dolaziš iz daleka svijeta,
Ja hodam po stazi od kamena bijela,
Ako te sretnem da ti poklonim buket cmilja.

Izmedju mojih neostvarenih želja
Smjestilo se plavo nebo visoko visoko,
Škola daleko bila,ništa od mojih snova,
Na ramenu mi torba sa malo kruha,
Drveni štap u desnoj ruci kojim se stado čuva.

Ti si izučila velike škole,
Čeznuo sam za tobom,
Budan dočekivao zore,
Vidim te kako na kamenu sjediš,
Uzalud sam uz svoje stado o tebi sanjao snove.

Ako hoćeš nešto napisati o našem kraju,
O kamenu spavaču bijelom,
Uzmi mene da ti pričam ja pisati ne znam,
Svu istinu ću ti reći o sebi,
Buket cmilja pokloniti voljenoj ženi.













- 20:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.07.2022., nedjelja

Gitara i cvrcci u suhoj travi

Kad bih pronasao rijeci
ko sto gitara ima note
napisao bih ti pjesmu
najljepsu na svijetu
samo da lici na te.

Obicno u ponoc
kad utihne sve
oci mi se zamute
suza se skameni
sjeti te se.

Muzika na radiu
note na gitari
izgubljeni u prostoru
ostale su uspomene
ti i srce na lijevoj strani.

Na terasi snova,sjedim sam,
mirisem toplu noc,
cvrcci u suhoj travi,
nista mi to ne znaci
samo si mi ti u glavi.

Kad svitci krilima zasvijetle,
to oni traze ljubav svoju,
po danu je pronaci ne mogu,
i ja bih tebi da poletim,
ali letjeti ne mogu.






- 20:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.07.2022., nedjelja

Jutarnja kafa

Probudi me ranim jutrom,
Ako se budiš prije izlaska sunca,
Na terasi snova da pijemo kafu,
Dlanove mehke da ti ljubim,
Na njima linije života,
Kazuju sudbinu koja nas čeka.

Zagledaj se duboko u dno,
Ko ciganka stara u prevrnutom filđžanu,
Nemoj prećutati istinu,
Ako ugledaš dvije staze,
Ako su i dvije suze,
Koje krivudaju u suprotnom pravcu.

Meni ništa teško neće pasti,
Ovaj život nosi bura ko prašinu morske pjene,
Gdje će da me odnese,
Dal na hridi Itake,
Od sudbine pobjeći ne mogu,
Suzu pustiti neću,samo ću se moliti Bogu.

Iscrtane linije života na dlanovima mojim,
Pritiskaću na grudi svoje,
Preslikati tvoju dušu u moje srce,
Da te nosim ko malo vode na dlanu,
Da se jutrom budim,
Prije nego obrišeš snove moje.




- 07:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.02.2022., nedjelja

Pocitelj turisticki biser BiH

Srednjovjekovni gradić Počitelj pust i zaboravljen s čežnjom čeka svoje posjetitelje






+12

(Foto: G. Š./Klix.ba)
Srednjovjekovni gradić Počitelj koji se nazali u dolini Neretve uz magistralnu cestu od Mostara prema Čapljini pust i zaboravljen sa svom svojom raskoši i bogatstvom čeznutljivo čeka prve posjetitelje blistajući sjajem iskonskog turističkog bisera BiH .


Živopisne kuće, tvrđava, kule, kao i ostaci građevina starih više od 400 godina iz svakog kamena progovaraju univerzalnim jezikom o civilizacijama koje su se u njemu smjenjivale svjedočeći da je Počitelj neprocjenjivo blago historijskog nasljeđa orijentalno-mediteranskog karaktera i jedno od najljepših kulturno-povijesnih cjelina u Bosni i Hercegovini.

Počitelj je opjevan u mnogim pjesmama, a prizori jedinstvenog gradića koje mnogi mogu vidjeti samo u historijskim filovima je vjekovima neiscrpna inspiracija raznih umjetničkih djela.

Prema predaji Počitelj znači mjesto za počivanje, odnosno odmor ili mjesto gdje sve počinje, a da je zaista tako dovoljno je prošetati sokacima starog grada i spoznati njegovo pravo značenje, dok u oazi mira i spokoja čujete vlastite misli i korake kako odzvanjaju gradićem koji je UNESCO-ov zaštićeni spomenik kulture.

Posebno se ističe raskoš Šišman Ibrahim-pašine ili Hadži Alijine džamije koja predstavlja jedno od najuspješnijih ostvarenja klasičnog osmanskog stila jednoprostornih potkupolnih džamija u BiH.

Prema svom natpisu, sagrađena je između 1562. i 1563. godine, a podigao ju je Hadži Alija, te zauzima istaknuto mjesto u urbanom tkivu grada i prirodnom okružju.

Ostale javne građevine smještene uz džamiju su mektebi, imaret, medresa, hamam, han i saht-kula.

Utjecaj orijentalne arhitekture se ogleda i u uporabi četvoroslivnih krovova, oštrolučnih prozora u gusto postavljenim nizovima, kuće Gavrankapetanović koju mnogi smatraju hramom kulture, jer u ljetnom periodu okupljanje umjetnika iz raznih krajeva svijeta na Međunarodnoj koloniji u Počitelju.

Uprkos svoj raskoši ovaj turistički biser iz godinu u godinu sve očitije propada, jer nadležnost za brigu o Počitelju je isprepletena na više instanci, tako da zapravo nema odgovorne osobe ni institucije koja bi brinula za očuvanje bogate historijsko kulturne baštine, što bi za evropske zemlje bilo nezamislivo.

Počitelj turistički biser

- 09:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.02.2022., subota

Dilema


Otisao bih ja zauvijek od tebe,
odnio sa sobom sva godisnja doba,
a kako da te ostavim samu,
i ovako zivis s njim u polumraku.

Sve je tvoj inat ovome kriv,
poslije nisi htjela priznati gresku,
cuvala si ponos svoj na moju stetu,
a ja plovim morem i pratim svoju kometu.

Cesto u polusnu osluskujem kako dises,
na mekom jastuku bez mirisa parfema,
toliko smo njeznosti u mladosti jedno drugom dali,
i sve se pitam jel ovo zivot,noci i dani.

Kada slucajno i prodjem pored tebe,
ne mogu da vjerujem sto osta od one zene,
oci ti ne svijetle kao sto su nekad prije
trepavice nepomicne samo se tuga u njima krije.

Zivis samo tek onako da imas nekog pored sebe,
moje srce je zauvijek zarobljeno od udate zene,
Nemiri me cekaju na svakom koraku,
A jedan zivot imamo,provodimo ga u polumraku.

Priznajem da i meni puno toga fali,
ne pomisljam da imam nekog drugog,
osjecam se ko prosjak koji na betonu spava,
ispod mog sesira kriju se oci i ljubav nedosanjana.




Iz moje arhive..23.06.2014







- 09:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.02.2022., subota

Putovanja

"'......Na kraju sela put ga je vodio preko jednog potoka.,a na rubu potoka klecala je mlada zena i prala rublje.Kada je Sidarta pozdravi ona dize glavu i pogleda ga smijeseci se,a on vidje sjaj u njenom oku. Doviknuvsi joj dobre zelje,kao sto je uobicajeno medju putnicima,upita je koliki mu put jos predstoji do velikog grada. Ona se dize i pridje mu,vlazna usta su primamljivo blistala na njenom mladom licu. Izmijenivsi s njim nekoliko saljivih rijeci,ona ga upita da li je vec jeo i da li je istina da samane nocu samo spavaju u sumi i ne smiju da imaju zenu kraj sebe. Pri tom je svoje lijevo stopalo stavila na njegovo desno i napravila pokret kakav cine zene kada muskarca pozivaju na onu vrstu ljubavnog uzivanja koje se u udzbenicima naziva "penjanje uz drvo". Sidarta osjeti da mu se krv zagrijeva i u taj mah se opet sjeti svoga sna,pa se malko saze ka zeni i usnama dodirnu mrku bradavicu njene dojke. Ona dize pogled i zagleda mu se u lice,smijeseci se puna zudnje,ceznjivo suzenih ocnih kapaka.Sidartu takodje obuze ceznja i osjeti pokret polnog izvora;ali kako jos nikada nije dotakao zenu ustezao se za trenutak,dok su mu ruke vec bile spremne da posegne za njom. I tog trenutka je najezivsi se,cuo glas svog unutrasnjeg bica,a taj glas je rekao-ne. Tada je sva car iscezla sa nasmijesenog lica mlade zene,vidio je jos samo zamuceni pogled uspaljene zenke. On je ljubazno pomilova po obrazu,okrenu se od nje i pracen njenim razocaranim pogledom laka koraka nestade u bambusovoj sikari" H.Hesse..Sidarta.





- 12:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.01.2022., četvrtak

Sudjenje

" Usla je Marija. Stavila je na glavu sesir, i bila je jos ljepsa.No vise sam je volio kad je imala slobodnu kosu. S mjesta na kojemu sam bio pogadjao sam laku tezinu njezinih grudi i prepoznavao njenu donju usnu,koja je bila uvijek malo ispupcena......Zatrazi,dakle od Marije neka ukratko ispripovijeda onaj dan kad sam je upoznao.Marija nije htjela gvoriti,ali je na navaljivanje drzavnog odvjetnika somenula nase kupanje,nas odlazak u kino i nas povratak u moj stan.Gospodo porotnici,dan poslije smrti svoje majke,ovaj covjek je isao na kupanje,poceo je nedopusten ljubavni odnosaj isao na komicni film da se smije,nemam sto vise da vam kazem. Ali najednom Marija brizne u plac i izjavi da to nije tako,da je nesto sasvim drugo na stvari, da su je prisilili da kaze sasvim protivno od onoga sto je mislila,da me dobro poznavala i da joj ja nisam nista nedopusteno ucinio"....
Saletjele su me uspomene na jedan zivot koji mi vise nije pripadao,ali sam u njemu nasao najjadnije i najstalnije moje radosti,,miris ljeta,cetvrt grada koju sam volio, stalno vecernje nebo, Marijin smijeh i odjecu.Sve sto je izvana nasih tijela,koja su sada odvojena,nista nije vezalo i podsjecalo jedno na drugo.. Uostalom ovog casa uspomena na Mariju bila mi je ravnodusna. ......Nisam osjecao potrebu da vidim svecenika......Prvi put poslije dugo vremena mislio sam na Mariju. Vec mi dugo nije pisala. Te sam veceri razmisljao i rekao sam u sebi da joj je mozda dojadilo biti ljubavnica osudjeniku na smrt.Pala mi je na pamet misao da je mozda bolesna ili umrla. To je bilo u skadu sa prilikama...Promatrao sam mjesecima i mjesecima zidove celije.Nema nicega i nikoga koga bih bolje poznavao od njih. Mozda sam prije dugo vremena i ja u njima trazio neko lice..No to je lice imalo boju sunca i plamen zelje:to je bilo Marijino lice.Uzalud sam ga trazio. Sad je sve svrseno. A u svakom slucaju nista nisam vidio da se pomalja iz ovoga znaoja od kamena."/ A.Kamus- Stranac/".

- 07:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.01.2022., subota

Moj izbor za vikend

"Juce je bila subota.i Marija je dosla,kao sto smo se dogovorili.Vrlo sam je jako pozelio.jer je imala lijepu haljinu s crvenim i bijelim prugama i koznate sandale.Naslucivale su se njezine tvrde grudi,a zbog smedje boje od sunca lice joj je bilo kao cvijet.Usli smo u autobus i otisli nekoliko kilometara od Alzira,na morski zal,koji je bio stisnut izmedju pecina i obrastao trskom sa strane kopna.Sunce u cetiri sata nije bilo prevruce,a voda bijase mlaka s malim, dugim i tromim valicima.Marija me naucila jednu igru.Trebalo je,plivajuci,s vrha valova piti pjenu,nakupiti u ustima svu tu pjenu,leci na ledja i baciti je prema nebu.To je onda stvaralo kao neku pjenastu cipku,koje je nestajalo u zraku.ili je padala kao mlaka kisa na lice.No nakon nekog vremena usta su mi bila sva ispecena od gorke soli.Marija tada dopliva do mene i priljubi se uz mene.Stavila je svoja usta na moja.Njezin jezik je osvjezavao moje usne,i mi smo se valjali neko vrijeme u valovima.
Kad smo se opet obukli na obali,Marija me gledala svojim sjajnim ocima.Zagrlio sam je.Od tog trenutka nismo vise govorili.Drzao sam je uza se.i tako stisnuti jedno uz drugo,isli smo do autobusa.vratili smo se i otisli k meni u stan. i bacili se u moj krevet.Ostavio sam otvoren prozor,i bilo je ugodno osjecati kako ljetna noc tece po nasim smedjim tijelima."

Mersaultova prijateljica. Bivša daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. Želi se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjećuje ga u zatvoru i rasplače se na suđenju.





- 09:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2022  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2022 (2)
Srpanj 2022 (3)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Listopad 2020 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga