Linkovi

massal

16.07.2024., utorak

O more..more

Ponukale me ove cure na blogu,
pisu o moru i toplom ljetu,
i ja sam nekad mastao i zelio da vidim more,
da osjetim neverine i maestrale,
dzepovi su mi bili prazni.
ona tuzna, bojao sam se da ce me ostaviti,
svaki tren sam oblijeto oko nje, nisam je
pustao samu, ostavice meee, o Boze moj,
ispiti na faksu su tako bili cesti,
i jedno ljeto sam odlucio kopati kanale,
zaradio taman toliko da nam bude dosta,
i sjeli smo u "ciru" iz Tuzle do Metkovica,
gledali kroz prozor kanjone Neretve,
sretni bili..vjetar joj je raznosio kosu,
ja je grlio i kosu ljubio, gledali galebove,
kako su sretni u svom letu i slobodi,
bilo je to samo jedno ljeto..i more,,
navece tiha muzika i Mery Cetinic, O more..more,
jos uvijek mi ona pred ocima..
i jedno ljeto kojeg vise nemam..

- 06:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.03.2024., četvrtak

Piši, ti samo piši...

Piši, ti samo piši,
i dva života,
malo su,
da ispričaju,
kolika je ljubav tvoja.

Nemoj da se obeshrabriš,
nemoj tuga da zavlada srcem tvojim,
ti znaš da je ovaj život kratak,
priznati ti nisam htio koliko sam nesretan,
što te nisam bar jednu zehru više volio.

Kao što sunce neće prestati sjati,
tako je kažu od pamtivijeka,
ova zemlja će se vrtiti oko svoje ose,
i tvoje riječi će biti sve nježnije i nježnije,
i ljepše od po travi proljetne rose.

Ako nekad budeš na izmaku snage,
nedaj Bože da se to tebi desi,
ti uzmi olovku i list papira,
napiši epitaf na spomeniku mome,
da sam bio najveća ljubav tvoja.

To što sad živiš život drugi,
nisi ti tome kriva,
išao sam stranputicom života,
moja ulica beskućnika,
to je sudbina moja.

- 08:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.03.2024., nedjelja

Svukud sam Te tražio

Svukud sam te tražio,
išao od sela do sela,
jel te ko vidio,
rekoše mi...vrati se
nje ovdje nema.

Trčao sam od grma do grma,
tamo gdje smo se igrali žmire,
kad smo se vraćali iz škole,
jedne jeseni,prije ove zime.

Hodao sam od cvijeta do cvijeta,
dal se nisi u njima skrila
rekoše mi odveli su je,
pored rijeke sinoć je tamo bila.

Trčao sam obalom,
da prepoznam stopala tvoja,
prevrtao kamenje,
rekoše;jeste,.. ovuda je prošla ona.

Sutradan u korito povukla se Drina,
obala je bila suha i gola,
ljudi su vadili šljunak ,
rekoh: stanite to je ona.

Prepoznah ti kosu,
i još nasmijano lice tvoje,
kad su te sa dušom rastavljali,
rekla si poslednju želju,
nek mi poljubi oči moje.

Tvoje ime na bijelom nišanu,
iznova ga čitam..plačem, ta biserna slova,
pred ponoć kad mjesec izađe,
nebo okićeno zvijezdama,
samo među njima nije ljubav moja.

- 11:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.03.2024., četvrtak

Gabrijel Garsija Marqez

"Desetgodišnjica smrti Gabrijela Garsije Markeza obilježava se na zanimljiv način, izdavanjem njegovog posljednjeg djela pod naslovom „Vidimo se u avgustu“ (En agosto nos vemos).

Roman je Markez napisao desetak godina prije smrti, a pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvoumio se želi li ga objaviti.

Njegovi sinovi odlučili su da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovo pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče i stoga su donijeli odluku o objavi romana.

„Vidimo se u avgustu“ pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. avgusta odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prilikom se upušta u kratke ljubavne veze.

Njen, inače, sretni porodični život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njen suprug i djeca ne znaju ništa o njenom iskakanju iz granica konvencija."

Tekst je pod navodnicima i pruzet je. Roman je izasao iz stampe 6.marta te sam u potrazi za istim.

- 16:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.03.2024., ponedjeljak

Moja Mare

Vuklo me nešto na otok pusti,
u srid mora daleko od svita,
tamo di sam se rodia ja,
tamo di sad nitko ne priča,
nisam čua glas zrikavca ni ptica,
vrime stoji i nikud ne miče,
sunce prži vazda ubogi dan,
maslina zagrlila smokvu,
u grlu me stišće, okusit je ne mogu,
skaline u travi nijemo šute,
ne ljube ih stopala jedne lipe cure,
di si bia svo ova vrime,
umrla je Mare od čekanja i tuge,
umrla je nije imala pričat s kime,
poljubim skaline, zamišljena stopala njena,
voljela je sve trave a najviše lavandinu plavu,
naberem puno i ponesem k njenom grobu,
poklonim se a duša me smori, ali moja
Mare oprosti, što ja sad mogu,
mislia sam da je Mare na otoku sritna,
svi su otišli u svit a samo ona nije htila
ostala je lavandu i masline gajit,
čekala je pismo od svog mornara,
virovala u ljubav i da nima zaborava.

- 06:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.01.2024., srijeda

Čuvaj se...

Uz tebe pnovo putujem nepoznatim daljinama,
često idem na trg cvijeća, hranim golubove,
maleni slomljenog krila, sletio mi na dlan,
pitao me za tebe, sjećaš li se, ljubio ti usne,
a ti si se u strahu smijala, život je na trgovima,
nas tamo više nema, tako je tužno bez tebe hodati,
ništa ne može pobjeći našoj sudbini gorkoj,
zaboravio sam na naše ideale, ponekad ih sanjam,
kao da su uvijek bili besmisleni i nemogući,
dal bi se ostvarili, ko to zna, bila si neodlučna,
ruke su mi hladne, nemam gdje da ih zgrijem,
kući pišem kratka pisma, pričice, onako samo za sebe,
malena moja, svijet je okrutan, čuvaj se,
želim živjeti s tobom i kad umrem,
nemoj biti sama, trgovi su puni cvijeća,
pomiluj prirodu očima, nebo i sunce dotakni,
znam da ti to možeš, samo jedno te molim,
ČUVAJ SE... ovaj svijet je odavno okrutan.

- 13:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

21.11.2023., utorak

Lav Nikolajevič Tolstoj

"NA DANAŠNJI DAN UMRO JE VELIKI RUSKI KNJIŽEVNIK:
Grof koji je bogatstvo podijelio prosjacima
Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga taj gubitak roditelja potiče na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Na današnji dan, 1910. godine, umro je Lav Nikolajevič Tolstoj, jedan od najznačajnijih književnika 19. vijeka.
Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u mjestu Jasna Poljana, u pokrajini Tula 9. septembra 1828. godine, kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.
Njegova porodica bila je plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. stoljeću. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene.

Prvo djelo bilo mu je "Priča o jučerašnjem danu", a prva izdana književna djela su mu bila trilogija "Djetinjstvo", "Dječaštvo" i "Mladost".
Njegova najpoznatija djela bila su "Rat i mir", kojeg je pisao punih sedam godina, zatim "Gospodar i sluga", te njegovo najpoznatije djelo "Ana Karenjina".
Rat i mir epski je roman Lava Nikolajeviča Tolstoja objavljen između 1865. i 1869. a oslikava rusko društvo tokom Napoleonovog razdoblja. Smatra se jednim od dva Tolstojeva remek-djela uz Anu Karenjinu te je jedan od najvećih romana u povijesti književnosti.
Tolstoj je zahvaljujući Ani Karenjini došao do velikog finansijskog bogatstva, no sve je podijelio beskućnicima. To je razbjesnilo Sofiju, njegovu ženu, koja je vjerovala da se udala za dobrostojećeg pisca sa plemenitim porijeklom. Zbog raspada njegovog braka, Tolstoj se otisnuo u nepoznato, počeo da putuje i živi kao asketa.
Tolstoj je umro 20. novembra 1910. na željezničkoj stanici Astapavo od upale pluća, nakon dugogodišnjeg asketskog lutanja. Ovaj velikan ruske književnosti je najprije zbog bolova i iscrpljujućeg kašlja dobio dozu morfijuma, pa su ga odnijeli na sprat stanice – da umre.
Interesantno je da je umro na željezničkoj stanici na kojoj je njegova literarna heroina Ana Karenjina – doživjela svoj kraj. Jedino što se Tolstoj nije bacio na šine, kako bi ga pregazio voz. "
Tekst peuzet sa portala "SB''
Bez njegovih procitanih djela nije se mogla zavrsiti Gimnazija.
Da li je grijeh sto za svoj knjizevni opus nije dobio Nobelovu nagradu?

- 13:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.10.2023., subota

ZASTO ?

Kud da pobjegnem od surove stvarnosti,
od krvi i svakodnevnog ubijanja narastaja.
Narastaja tek rodjena, da odrastu, da vole.
Pitam se jel ovo neki Bog sve smislio,
da se rodimo pa da se ubijamo, Zasto su
sve molitve ako su iskrene neucinkovite,
zasto u tom ljudsko-zivotinjskom kosmaru
treba da odrastamo i umiremo, ZASTO?
Jel to postoje nadljudska bica mocnija od
bogova, jesmo li mi tome krivi, zasto pojedini
vole ubijanja, zasto i u UN pojedine zemlje glasaju
da se nastavi apokalipsa jednog naroda koja traje
od 1917.godine.
Dal vrijedi biti dobar i velikodusan, pruzati ruke
spasa nemocnim kao sto su Palestinci pruzili
ruke cionistima, danas istrebljivacima tog
istog naroda cija je golgota neprestana.
I na kraju ZASTO smo mi toliko LICEMJERNI?