massal
05.02.2026., četvrtak
Ima li mržnje među nama?
|
Mržnja u današnjem svijetu Nažalost, svjedoci smo ratne kulture koja promiče nasilje, u kojoj se natjecanje promatra kao način života. Ranjivost i empatija, razumijevanje i tolerancija nisu nešto čemu smo naučeni, nego nešto što tek pokušavamo spoznati, usvojiti, prenijeti na buduće generacije. Naučeni smo tražiti opasnost i mrziti neprijatelja (ili sve ono što je drugačije od nas), a izgleda da se naše društvo bolje snalazi kada vidi krv nego kada vidi suze. Protuotrov mržnji su suosjećanje i opraštanje, kako drugima, tako i samima sebi. Povezivanje s drugima podrazumijeva otvaranje i suosjećanje. To ujedno znači da moramo otkriti i dati nešto od sebe da bismo mogli primiti od drugoga. Mržnja tome ne ostavlja prostor, nego odvraća osobu od bespomoćnosti, ranjivosti, nemoći, straha i srama. Stalno osluškujući opasnosti i percipirajući prijetnje iz okoline teško možemo čuti što nam netko drugi govori. Zašto smo spremniji na borbu nego na rješavanje sukoba? Zašto se ne trudimo više oko uspostavljanja mira i pravde, nego pristajemo na lake i moralno upitne prečace samo kako bismo postigli cilj? Najveća sreća u životu jest uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo, ili još više, usprkos tome kakvi jesmo. (Victor Hugo, pisac i političar) Prof. Marčinko objašnjava da treba biti oprezan s mržnjom, na način da je se proba prepoznati i razumjeti, što je bolje adaptivno rješenje nego da je se zaobilazi, kao da ne postoji. Onaj tko dopusti da mržnja njime ovlada stavlja preveliki teret na sebe i tada njegovo tijelo i psihosomatske reakcije preuzimaju račun neriješene mržnje. Cilj mržnje je uništenje, a ne oporavak. Ovo uništenje koje osoba koja mrzi upućuje drugome vraća se u konačnici suptilnim psihološkim mehanizmima njemu samom te stvara samouništenje. Upravo rad na sebi omogućuje suočavanje i s ovakvim kompleksnim emocijama, a koje su sastavni dio narativa koji se zove život. Zato je bitno, zaključuje prof. Marčinko, da se mržnja ne doživi isključivo kao jednosmjerna cesta, nego kao nešto što predstavlja izazov na koji treba odgovoriti. Šire opservirajući mržnju promatramo i “drugi smjer ceste” te shvaćamo da je mržnju moguće prevladati ili je barem staviti u podnošljive okvire. Tada i život postaje bolji. *Članak o psihologiji mržnje nastao je u suradnji sa psihijatrom i psihoterapeutom Darkom Marčinkom, predstojnikom Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb te redovitim profesorom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. |
- 14:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #
09.01.2026., petak
Kad imaš sve
|
E moj Hajnrih, i moja mila ima sve pa opet, ne voli me...haha.. ................................... "Imaš biser, dijamante I sve za čim svijet uzdiše; Ti najlepše oči imaš – Moja mila, šta ćeš više? Tvoje mile, divne oči Iz srca mi izmamiše Bezbrojne i vječne pjesme – Moja mila, šta ćeš više? Tvoje mile, divne oči Mnogim bolom mene biše; Ti me njima upropasti – Moja mila, šta ćeš više?" Hajnrih Hajne |
- 19:56 - Komentari (10) - Isprintaj - #
06.01.2026., utorak
Jedna ljubav
Neka doba noći, telefon zvoni, ko bi moga da bude ovako kasno?. Osjetih samo prigušeno disanje, ko da tiho plače. Molim te, nemoj me prekidati, nazvala sam te i nepitaj odkud mi tvoj broj. Dugo ćutimo oboje, meni grlo gorko, čaša vode uvijek je na stolcu pored ležaja, osjetim kako mi lice gori. Iz studentskih dana prepoznah njeno disanje. Da ti se nešto nije desilo, kako su tvoji, kako je mama, čujem kako jeca. Njena mama me voljela ko svoje dijete. Dobro su svi, ali je nisam dobro, želim da te samo čujem, zapravo odavno sam to poželjela, ne mogu snage da prikupim, bojim se da se nećeš javiti. Jesi li bar sad sretna, kako si? Nemoj me to pitati, molim te. Znaš da neću nikad biti više sretna, samo sam s tobom dokučila sreću na ovom svijetu. Pa dobro znam, ali tu se ništa ne može učiniti, ti si njegova sad.Tebi tako samo izgleda, ja znam kako mi je, oboljet ću još više nego sad, kako da izađem iz ovog začaranog kruga u koji sam upala, duša me boli, duša mi prazna. Htjela sam ti reći da te nikad nisam zaboravila, uvijek si u mojoj duši bio, ali nazad nisam mogla, uvijek ćeš u njoj i ostati.To tebi može da izgleda ko floskula, ali znaj da nije tako. Ljutiš li se na mene? Ma ne, zašto bi. Život je jedan, ja sad volim tišinu u svojoj usamljenosti, imam uvijek u sobi našoj živu melodiju koju smo slušali u ponoć. Znači da si se oženio ,ili imaš nekog ako nisi? Ne..ali on mi puno znači, pa zar si zaboravila našeg mezimca, još uvijek je živ. Bio je onih prvih dana jako tužan kad si otišla, skoro isto kao i ja. Mogu li ga bar malo da čujem? Žao mi je, on već spava. Sjećaš li se kako je vodu sa tvoga dlana uvijek pio, imali su neki čudan miris, i meni nedostaju. Da pamtim, te njegove nježne nožice kad mi dodiruje ruke i usne ljubi, kad kafu zajedno smo pili, jednom ste me skupa ljubili, bio si ljubomoran na njega. Nego znaš srećo moja, htjela sam te pitati nešto. Pošto dolazim za odmor u naš Dubrovnik, hoću da te vidim, puno..puno sam te poželjela. Avio kartu sam rezervirala, dolazim sama, i da znaš da mi mama nije dobro. Mislim da ću biti tu, znaš da nikud neću ići, kud bih poželjela kad ljepšeg grada na svitu nema.Ti si najljepša u njemu bila, nedostaju mi tvoje ruke, tvoji vreli dlanovi na mojim obrazima, miris kose i ruku tvojih. Nismo se čuli ni vidjeli od kad si otišla, glas ti je isti, jesi li lipa kao nekad? Nasmijala se, djeluje opušteno, čujem smijeh i glasan vrisak, jedva čekam da se sritnemo na našem keju gdje galeb usamljeno na njemu drima. Zatim se začuo plač. Adio ljubavi...Adio,..zvat ću te sad češće, srce mi je puno radosti, našeg sunca i Straduna, našeg zagonetnog otočića- Lokruma- jedinog raja na svijetu. Nemoj da se iznenadiš kad se sritnemo, kemoterapije su dobro prošle, kosa će mi ponovo porasti, ona ista, onu koju si volio da češljaš svojim prstima. Ponovo se začuo plač, odjednom je utihnuo. Meni njen eho i danas odzvanja, ko da je nikad neću sresti, a hoću, tako puno oboje očekujemo od našeg susreta. |
- 10:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Veljača 2026 (1) Siječanj 2026 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||