massal
05.12.2025., petak
Otišla je na kraj dunjaluka
|
Zarasla pruga u korov, vlakovi ne dolaze više, kolodvor sablasno umire, krov prokišnjava, sve utihnulo, nema ni nas dvoje više. Što me sjeća, sad sve ovo na tebe, zar smo mi tomu krivi, urezale mi se u srce tvoje sjene, tvoj crveni šešir, ispod crna kosa, i ničeg sad nema više. Hoće li mukama mojim, ikad više doći kraj, pustite me uspomene klete, sivilo ove jeseni i zime, kud da krenem, kome ruke da širim, htio bih da te čekam a moram da živim. Nije ovaj život, ništa bolji od tvog, čujem ti si na kraju svijeta, sreću pronašla nisi, kolodvore si zamijenila, morem i suncem a sretna nisi. |
- 11:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
10.09.2025., srijeda
Hermann Hesse..Sretan je ko umije voljeti
|
Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvaćao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo ono što daje vrijednost i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesretni. Ljepota nije ništa. Vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesretni uprkos svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje. Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko znao voljeti i živio za svoje osjećaje; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko je zna voljeti i diviti joj se. Herman Hesse, Sretan je ko umije voljeti |
- 08:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #
28.07.2025., ponedjeljak
|
Prosla su mnoga ljeta, uvijek sam mastao o suncu, kako ljeti jako grije, kako cemo ici na more, piti neki sok i brckati se u slanoj vodi, nije nam se dalo, onda sam prestao da mastam o moru, kad si ti otisla daleko..daleko, tamo negdje preko bare, meni su preostale livade i brda, da po cijeli ubogi dan, po hercegovackom krsu cuvam koze, nisi mi poslala ni jedno pismo, ni svoju adresu, koliko sam tuzan samo bio, samo da znas, osjecao sam da ti je mene malo zao, a mozda si me brzo zaboravila, toliko si gresna, kako li ces na sudnjem danu, ako te budu pitali jesi li voljela, eto bar bi to htio znati, sta ces im reci, ja cu sam da starim, koliko sam te volio, ni to nemam kome reci. |
- 20:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #
13.06.2025., petak
Na kamenu bijelom
|
Još uvijek te vidim, Da sjediš na kamenu bijelom, Pored stećka nepoznatom pretku, Ruke ti na koljenima, prsti ispruženi, Pogled nasmijan, i mene ljubav ostavljenu Hercegovačko nebo, Kao uvijek vedro, plavo i visoko, Sunce prži vazada ubogi dan, Na kamenu bijelom nepomično sjediš, Muku mučim sa sobom da me se sjetiš. I tako prolazi vrijeme, godine ne brojim, Malo kapi kiše kad bi palo dušu da osvježi. Rijetko dolaziš iz daleka svijeta, Ja hodam po stazi od kamena bijela, Ako te sretnem da ti poklonim buket cmilja. Izmedju mojih neostvarenih želja, Smjestilo se plavo nebo visoko visoko, Škola daleko bila, ništa od mojih snova, Na ramenu mi torba sa malo kruha, Drveni štap u desnoj ruci kojim se stado koza čuva. Ti si izučila velike škole, Čeznuo sam za tobom, Budan dočekivao zore, Vidim te kako na kamenu sjediš, Uzalud sam uz svoje stado o tebi sanjao snove. Ako hoćeš nešto napisati o našem kraju, O kamenu spavaču bijelom, Uzmi mene da ti pričam ja pisati ne znam, Svu istinu ću ti reći o sebi, Buket cmilja pokloniti Tebi, voljenoj ženi. |
- 05:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #
07.05.2025., srijeda
Ostani uz mene
|
Osvanulo kišno jutro, spavati mi se nije dalo, sjedio sam dugo u tišini mojoj, ispratio kazaljke na zidnom satu, kad su prešle preko pola, bez otkucaja ponoć tiho došla, na odlasku mi samo rekla, nisam više tvoja. Zbog ponosa i prkosa svog, ljutiš se bez veze na mene, zar je važno što su nam kazaljke na satu, išle u suprotnom smjeru, kad smo se već ponovo sreli, ostani kraj mene do kraja života, nisu nam cvjetale ruže i ti si to rekla, usamljenosti mojoj puno fali tvoja ljepota. Vjerovao sam u tebe, kad mi je u životu teško bilo koliko puta sam zaželio da te vidim, i došla si tiho, ukazala ni odkud, voljeli smo iste stvari, ostvarili sve naše ideale, sad na ispraćaju iz naših života, ovog turbolentnog vremena ostani uz mene. |
- 06:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.01.2025., srijeda
Eldorado
|
Od toliko kafana na svijetu, ti si morala da udješ baš u moju, da otpjevaš odu životu, da odsviraš na violini, rapsodiju u G-e molu. U kafani nikog nije bilo, ispod šešira jedno lice se krilo, na šanku jedna čaša, do pola ispijena, i dva oka boema, Prošle noći ta crna žena, otplesala je svoj najdraži tango, ostavila njemu čežnju ta Eldorado, i otišla u Kordobu sa svojom čergom, tamo da pleše svoj ciganski Mambo. Ne očajavaj više za Eldorado, taj ples njen što govori iz srca, svi drugi njega vole, naspi čašu do vrha, ciganke znaju i druge da bole., Živio je cijeli život, u kafani od danas do sutra, bez para i bez briga, sjećao se neobjašnjive ljubavi, od tuge ni da se umre niti da živi. Bilo je to u jednom vremenu, u Parizu na Montmartreu, nosio je cilindar na glavi, pisao malo stihova, koje mu za života nitko ne objavi. Imao je svoju kafanu i podrum,, snove o bogatoj dami, držao do svog mišljenja, koje za drugačijim ne mari. Ljubav mu je bila loša muzika, i beskonačne kišne ceste, šetao je praznim korzoom, skoro svako veče, da osjeti tragove, kojim je prošla, Eldorado koja mu srce peče.    |
- 17:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
09.12.2024., ponedjeljak
Kada odem od tebe
|
Rekla mi je samo da će otići, rekla nije kad, sad ili za dan dva, možda ni tad, čeka oluju, sa sjevera da puhne, da je ponese rijeka ka utoci, jer sve rijeka što ponese, ne vraća se više izvoru svome. Još mi je rekla da će ponijeti sve, svaku našu sitnicu i krpicu, da neće ostavljati nikakve uspomene, nemoj me žaliti, a nemoj ni sebe, umor mojim tijelom vlada, ostaviit ću jedino odškrinuta vrata, samo si mi ti u životu bio nada. Ako budeš i dalje pisao, nemoj tužne pjesme o meni, nisam je bila cvijeće, griješila sam, griješila mnogo, malo manje nego ti, kad me rijeka ponese utoku svome, ti baci jedan buket crvenih ruža nek me prate, na kamenu napiši epitaf, da me pamtiš. |
- 09:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
16.07.2024., utorak
O more..more
|
Ponukale me ove cure na blogu, pisu o moru i toplom ljetu, i ja sam nekad mastao i zelio da vidim more, da osjetim neverine i maestrale, dzepovi su mi bili prazni. ona tuzna, bojao sam se da ce me ostaviti, svaki tren sam oblijeto oko nje, nisam je pustao samu, ostavice meee, o Boze moj, ispiti na faksu su tako bili cesti, i jedno ljeto sam odlucio kopati kanale, zaradio taman toliko da nam bude dosta, i sjeli smo u "ciru" iz Tuzle do Metkovica, gledali kroz prozor kanjone Neretve, sretni bili..vjetar joj je raznosio kosu, ja je grlio i kosu ljubio, gledali galebove, kako su sretni u svom letu i slobodi, bilo je to samo jedno ljeto..i more,, navece tiha muzika i Mery Cetinic, O more..more, jos uvijek mi ona pred ocima.. i jedno ljeto kojeg vise nemam..  |
- 06:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #
28.03.2024., četvrtak
Piši, ti samo piši...
|
Piši, ti samo piši, i dva života, malo su, da ispričaju, kolika je ljubav tvoja. Nemoj da se obeshrabriš, nemoj tuga da zavlada srcem tvojim, ti znaš da je ovaj život kratak, priznati ti nisam htio koliko sam nesretan, što te nisam bar jednu zehru više volio. Kao što sunce neće prestati sjati, tako je kažu od pamtivijeka, ova zemlja će se vrtiti oko svoje ose, i tvoje riječi će biti sve nježnije i nježnije, i ljepše od po travi proljetne rose. Ako nekad budeš na izmaku snage, nedaj Bože da se to tebi desi, ti uzmi olovku i list papira, napiši epitaf na spomeniku mome, da sam bio najveća ljubav tvoja. To što sad živiš život drugi, nisi ti tome kriva, išao sam stranputicom života, moja ulica beskućnika, to je sudbina moja.  |
- 08:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
24.03.2024., nedjelja
Svukud sam Te tražio
|
Svukud sam te tražio, išao od sela do sela, jel te ko vidio, rekoše mi...vrati se nje ovdje nema. Trčao sam od grma do grma, tamo gdje smo se igrali žmire, kad smo se vraćali iz škole, jedne jeseni,prije ove zime. Hodao sam od cvijeta do cvijeta, dal se nisi u njima skrila rekoše mi odveli su je, pored rijeke sinoć je tamo bila. Trčao sam obalom, da prepoznam stopala tvoja, prevrtao kamenje, rekoše;jeste,.. ovuda je prošla ona. Sutradan u korito povukla se Drina, obala je bila suha i gola, ljudi su vadili šljunak , rekoh: stanite to je ona. Prepoznah ti kosu, i još nasmijano lice tvoje, kad su te sa dušom rastavljali, rekla si poslednju želju, nek mi poljubi oči moje. Tvoje ime na bijelom nišanu, iznova ga čitam..plačem, ta biserna slova, pred ponoć kad mjesec izađe, nebo okićeno zvijezdama, samo među njima nije ljubav moja. |
- 11:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Prosinac 2025 (1) Rujan 2025 (1) Srpanj 2025 (1) Lipanj 2025 (1) Svibanj 2025 (1) Siječanj 2025 (1) Prosinac 2024 (1) Srpanj 2024 (1) Ožujak 2024 (4) Siječanj 2024 (1) Studeni 2023 (2) Listopad 2023 (1) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Listopad 2022 (2) Rujan 2022 (2) Kolovoz 2022 (1) Veljača 2022 (2) Siječanj 2022 (2) Studeni 2016 (1) Prosinac 2015 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||