25
utorak
srpanj
2023
Šapat
Šapatom je ispratila oluju
dok svi su glasno vrištali
žamor je nesnosno stezao
svatko je vodio svoju bitku
tjerao svoju pravdu
branio svoju istinu
promatrala ih je često
svakog ponaosob
shvatila da nema dogovora
napretka, ni želje
da se odnosi poprave
dovedu u neko izdrživo stanje.
Napokon...
Udahne duboko
smogne snage
okrene se budućnosti
ostavljajući ih iza sebe
da gore u vlastitoj vatri egoizma.
Sad ju upiruć' prstom spominju
i dalje braneć' svoju istinu
pozivajući se na Nekoga gore
Onoga koji njoj prestavlja
samo nadu, vjeru, ljubav.
Promatra ih povremeno
svakog ponaosob
ne prepoznajuć' više nikoga
emocijama miljama daleko
rukom čvrsto stisnutom u šaku
ovoga puta spremna braniti
sebe i sve što je njoj sveto.
Bijes, krivnja, grižnja savjesti
ne postoje u njenom životu.
Srce je davala na dlanu
izučila svoje životne škole
bila prozivana i odbačena
i kakogod pružila ruku pomirenja
nikad nije bila prihvaćena.
I sad ponekad
sve rjeđe i rjeđe
šapatom isprati suzu
nepravde.
I sad zapeče.
Ali nikad kao prije.
Jedino pitanje koje ostaje?
Čiji li je Onaj pravi
koji svaku istinu doista vidi i zna.
Njihov ili njen.
komentiraj (11) * ispiši * #
22
subota
srpanj
2023
Girls power!
Braco i tata su otišli danas do grada nešto obaviti, a nas tri smo odlučile imati pravi mali ženski party.
Plesale smo, ludirale se, pjevale iz sveg' glasa (susjedi se nisu bunili). U zadnje vrijeme prvi izbor glazbe mojih cura su Dječaci i njihove Bile starke. Vrte li se vrte, stalno ispočetka. No, bar znamo svaku riječ ;)
Naslagale smo lakiće, pa odlučile srediti nokte.
Naravno da i mala i velika curka žele istu boju noktića kao i mama, što mamu uvijek obraduje. I još jednom podsjeća da sve što radim, govorim i kako se ponašam, upijaju kao spužvice i kopiraju. A to često mi odrasli zaboravljamo. Da smo im mi prvi uzori u životu
Čupavica si je tada navlačila ta mala slatka ukrašena stopala i sama sebi govorila: "Wow epa siiiiii!"
Onda smo došle na ideju da zabilježimo ovaj trenutak i nastale su poprilično fora slike.
Promatrajući jednu od njih sam shvatila koliko je Mudrica porasla, i da ćemo ubrzo možda i isti broj obuće nositi. A kao da je jučer bila Čupavicinih godina.
Dragi moji, kako ovo vrijeme neumorno letiiiiii....
Uživajte u svakom trenu s voljenima, jer dok se okrenemo ovakvi čarobni momenti biti će tek uspomene.
komentiraj (9) * ispiši * #
12
srijeda
srpanj
2023
"Vidimo se" kao "zbogom"
Gledam te dok napuštam staru kućicu svog djetinjstva
i ovaj je posjet ostavio trag
promatraš me sa suzama u očima, mahneš
osjetim da više ti nisam ni samo gost drag.
Bujica osjećaja tone u najtamnije odaje duše
zbog onih što me čekaju i vole najviše na svijetu
da s njima iskreno i od srca se ismijem
zaboravim na ovu prognanog djeteta sudbinu kletu.
Pričam im o tebi, kao najboljem čovjeku
onakvom kakav si bio dok sam bila mala
tu ću priču ispričati tisuću puta ispočetka
takva sam im sjećanja prenijeti izabrala.
Godina za godinom idu, znam da nećeš doći,
pitati za moja najveća postignuća, tri bića jako draga
možda još koji put svratim sama tek da te vidim
al' ove ti osjećaje ne opraštam ni za sva svjetska blaga.
Znam da si zamislio drukčije, želio si biti ti u pravu
vrijeme te pokorilo, zbog neznanja si postao sijed
uvijek, zauvijek ćeš ostati moj tata
no nikad prežaliti neću što njima nisi bio djed!
komentiraj (12) * ispiši * #
06
četvrtak
srpanj
2023
I što ćemo sad? (Velikim vođama)
Dao si nas u bescjenje
prodao bogatima po cent il' dva
ljude natjerao na očaj i borbu
za egzistenciju, na spajanje kraja s krajem
iz dana u dan, od mjeseca do mjeseca.
Dok kinderići hrle još po jednu kuglu
sramotno skupog, nekima već nedostižnog sladoleda
pa na vožnju lunaparkom, može i šećerna vata
ne kužeć' zabrinute roditelje (ni nije njihovo da kuže)
kako s knedlom pretumbavaju dno svojih novčanika,
ti pod klimom provodiš uzavrele ljetne dane
razmišljajuć' što bi iduće mogao izreći ispred kamere
da ljudima nije već servirano na polupljesnivom pladnju
možda još ima naivnih i nedozrelih
pa ti daju i idući mandat da vodiš Lijepu našu, tko zna!
Tuga, samo tuga na svakom koraku
čemer i jad vrijednih ljudi, ispijenih radnika
što odrađuju prvu, drugu, treću i dodatnu smjenu
vrteći se u začaranom krugu, neispavani od briga
tražeći rješenja, krpajuć' rupu bez dna,
dok ti, veliki vođo, a tako mali čovječe
daješ funkcije ljudima bez obraza, srama i intelingencije
kao na nekom kotaču sreće, koji ti se na prvu svide
manje bitno je li sposoban, školovan il' ne
staž, plaća, bonusi i sve zakonom dano uz to ide.
Briga ga. A briga i tebe!
Možda kroz neko vrijeme skupi se dosta pametnih glava
pa odluče reknuti DOSTA! izrabljivanju i manipuliranju
DOSTA! pogodovanju pojedincima
nadam se, a kažu u nadi je spas.
Možda se probudimo i dignemo glave iz pijeska,
pronađemo i zlatnu sredinu i ravnopravnost za sve nas.
komentiraj (9) * ispiši * #
03
ponedjeljak
srpanj
2023
Moja pohvalnica za moju odlikašicu
I ovu smo školsku godinu priveli kraju. Neizmjerno sam ponosna na moju Mudricu.
Čitam danima kako se o odlikašima počelo pisati u prilično negativnom kontekstu. Kao da su svima te petice poklonjene, a roditelji su ti koji ih tlače za ocjene. I sad najednom, niti jedna petica nije zaslužena i trebali bi se svi sramiti naše djece? Ne kontam. Pomalo sam i tužna zbog toga.
Mudrica je prvi razred prošla s 5.0 i pohvalom razrednog vijeća. Susjeda je to komentirala, ah svi prvi razred prođu s pet, vidjet ćeš kad ti dođe u drugi. Ja sam na to ušutjela, i promijenila temu.
Mudrica je i drugi razred prošla s pet, i pohvalom razrednog vijeća. Imala je čvrstu četvorku iz matematike, jer joj se tokom cijele te godine matematika jednostavno nije sviđala. Došla je tužna doma sa svjedodžbom u rukama. Kad sam ju upitala što nije u redu, rekla mi je da joj se sad ne sviđa ta četvorka među svim peticama. Posjela sam ju pred sebe i objasnila da je ta četvorka njena, odraz njenog rada tokom cijele godine i da na nju bude ponosna isto koliko i na bilo koju peticu. A ako joj se baš toliko ne sviđa, neka se jednostavno dogodine potrudi oko tih dosadnih matematičkih zadataka mrvicu više pa ćemo vidjeti hoće li ostati četiri ili pet. I opet će to biti plod njenog rada i truda, ničijeg drugog.
Treći razred je završila s 5.0 i pohvalom razrednog vijeća. Sva si je happy, zadovoljna i spremna uživati u ljetu, kako kaže. A ako je ona zadovoljna i ja sam! I zbog čega bi se sad stidjela što je moje dijete odlikaš? Zasluženi odlikaš.
Svjedočila sam isto tako i "velikoj" pobuni nekoliko mama ove godine. Dogodio se ispit znanja iz kojeg je kompletan razred dobio prilično loše ocjene. Mudrica je došla doma i bojažljivo rekla: dobila sam tri. Ja sam hladno odgovorila, jedna lasta ne čini proljeće, ljube. I tri je ocjena. Nekoliko dana nakon događaja javila se mama koja je zahtjevala da se pobunimo protiv učiteljice kao razred, jer njen je sin dobio jedan! Kako jedan, pita nas sve naglas, pa on taj predmet drži u malom prstu. Osjećala sam se poraženo kao roditelj, i bilo me sram toj istoj učiteljici pogledati u oči na roditeljskom. To je iznimno draga i pravedna mlada žena, mlada majka. Osoba puna empatije, razumijevanja, ali i strogoće što se tiče zalaganja, znanja i truda učenika. I neka je. Trebaju shvatiti da se za sve u životu što želiš, valja potruditi. Ništa ne dolazi na pladnju. Učiteljica je na satu razrednika savjetovala djeci da pričaju s roditeljima, kojima je i sama napomenula da ne tlače djecu zbog ocjena. "Potičite ih na učenje, ali ih ne ubijajte u pojam zbog ocjena." Mudrica je na to, naravno, morala reći kako je nju njen tata pohvalio jer je napokon dobila i neku drugu ocjenu osim petice i da će ju za to voditi na sladoled. Učiteljica je pak pohvalila Mudričinog tatu, jer se ponio kao pravi i razuman roditelj.
Nisam od onih što sami hvale svoje dijete. Znam koliko je u njoj volje i želje za znanjem. I u školi i van nje. Ona zna da sam ponosna na nju. Možda joj često to i prešutim, da se ne ponavljam kao papagaj, pa mi kasnije bude žao. Ali doista jesam. Preponosna na nju kao osobu. Ne samo na ocjene (koje je itekako zaslužila). Ponosna sam na svaku pisanu pohvalu u bilježnicama od učitelja tokom cijele godine. Ponosna sam što svaki put razrednica napomene da li smo svjesni kako kulturno, nesebično i divno dijete imamo? Koliko sebe daje da pomogne drugima, da nikad ne kaže nešto što bi druge moglo povrijediti. Kako joj nije teško i tokom praznika ići odraditi nekakve pokuse.
Zbog čega bi se sad točno trebala posramiti?
Ja sam jedna od onih koja je doma morala nositi samo petice i ništa drugo nije nikad dolazilo u obzir. Ona kojoj se školovanje doslovno zgadilo zbog tog pritiska i ucjena od strane roditelja. Ide po našem, imaš sve. Pogriješiš jednom, gubiš sve. Ja sam ona koja je odustala od fakulteta, i prvi put s 19 godina rekla dosta! Ona koja je uživala u učenju i novim znanjima, ali umjesto toga da me netko nadahne ili pruži podršku, dobila sam samo neprospavane noći, nenormalne glavobolje, lovljenje petica mučno i na silu, dajući zadnje atome snage ne bi li udovoljila roditeljima i njihovim zahtjevima. Zaklela sam se da nikad i ni pod koju cijenu neću to raditi niti jednom svom djetetu.
Zbog toga sam još više zadovoljna i sretna. Jer je moja Mudrica samostalna, vedra i predivna djevojčica puna želje i samoinicijative za učenjem.
Prigodno:
POHVALNICA MOJOJ NAJSTARIJOJ MEZIMICI
Za sva ranojutarnja ustajanja bez problema.
Za upornost i trud, marljivost i samostalnost.
Za svaku lijepu riječ upućenu osobama starijima od sebe i riječ utjehe svojim vršnjacima.
Za empatiju i srdačnost.
Za sve riješene zadatke, pročitane tekstove i nacrtane crteže.
Za neodustajanje!
Za balansiranje između želje za novim znanjima i želje za druženjem.
Za postavljanje prioriteta i ciljeva, i uspješno ostvarivanje istih.
Svaka ocjena i pohvala plod su samo tvog rada i zalaganja. I dok god si ti sretna i zadovoljna svojim uspjesima, ma kako oblikovani bili, mi se radujemo s tobom. Neizmjerno smo ponosni na tebe, kćeri!
Volimo te!
komentiraj (15) * ispiši * #
