16
subota
studeni
2024
Jesenska pjesma
Pomiluj pogledom utrnule zvijezde
što neumornim sjajem rasvjetljuju ti pute;
i poljubi Mjesec okrugao i žut,
jer daruje ti smiraj i čarobne trenutke.
Čuješ li - tišinu?
Tihu melodiju života, ritmove pisane samo za tebe;
osjetiš li toplinu samoće kad srce, ponekad, na prvu ozebe.
"Nit' si sama, nit' zaboravljena" - šapuću jesenje kiše.
O, kako graciozno padaju, brišu prašinu sa ulica;
mirisi zrelih dunja i pečenih, slatkih dubleka
vraćaju djetinje osmijehe na dotrajala lica.
Zlaćanim notama najdraže pjesme,
sjete na stare ruke bake
tako drage, mudre, mile,
baš kao iz najljepše bajke.
Otvori oči, dan te čeka,
da daruje ti nove sekunde, minute, sate;
prigrli glazbu, daj, zanjiši kukovima
uz taktove čarobne, jesenje sonate....
komentiraj (6) * ispiši * #
01
petak
studeni
2024
Osvrt
- Da ti reknem istinu, prijatelju... Pogriješio sam. Veliku sam grešku napravio.
Damian ga je gledao razrogačenim očima. Već pomalo lelujavim hodom, došao je do Jankovog stola. Ne bi li čuo bolje. Jer, opijen mirisom pive koju je cijelu noć točio u sebe, nije bio siguran je li te riječi umislio... Ili je njegov frend stvarno zažalio zbog svega što je posljednjih mjeseci radio.
- Ma 'ajde Mrgo. Kakva tuga, kakav jad. Vidi nas. Što nas briga. Bez obaveza, bez nekoga da nam prigovara. Sam' ti, ja, piće i muzika.
- Kakvo sranje, jel'da? - nastavi Janko - niti ova rakiještina ne briše da sam šupak. Peče, gorči, al' ne pere. Prokleta bila. - pogleda oko sebe. Konobar za šankom briše čaše, muzika neka bezvezna, a doma ga čeka tek nered, mrzli stan i još hladniji krevet. Istrese posljednju čašicu i krene prema vanka.
- Alo, di ćeš Mrgo? - povika Janko.
- Ode u sam centar pakla, prijatelji. - odgovori pomalo nerazgovijetno, isprepličući jezikom.
- Odoh se stisnuti uz njeno toplo tijelo, osjetiti dodir dok me pokriva, da mi ne bude hladno. Odoh spokojno usnuti, i čekati da me probudi miris svježe kuhane, jake, turske kave, kakvu samo ona skuhat' zna - pomisli, i nestane iz birca.
komentiraj (5) * ispiši * #
25
petak
listopad
2024
Ja ću polako
Ja ću polako...
Spuštenih grudi, bez pola srca.
Sasvim polako...
Svijet neka sudi, nek' grmi i puca.
Tiho, polako...
Sklopiti ruke, odustat' od sreće.
Samo polako...
Bez pola muke, posrnuloj ženi pokloniti cvijeće.
Za svaku suzu; zarađene bore, jad na licu.
I svaki jauk; proklinjat' more, slobodnu pticu.
Za tvrdu dušu; izostali osmijeh, nestalu nadu.
Za sve te noći; ljudski podsmijeh, krila u padu.
Ja ću polako...
Izmislit' dugu, očistit' sunce.
Sasvim polako...
Obrisat' tugu, dosegnut' vrhunce.
Tiho, polako...
Udahnut' duboko, proći će tama.
Samo polako...
Presušit' će suzno oko, ostajem dama.
komentiraj (0) * ispiši * #
20
subota
srpanj
2024
Ne skreći pogled
Nemoj. Ne dopusti sebi,
da skreneš pogled.
Od gladnog beskućnika,
željnog šnite svježe pečenog kruha.
Od nesretnog djeteta,
koje čezne za zagrljajem majke.
Od susjeda usamljenika,
okovanog tišinom svoja čet'ri zida.
Od vječne zaljubljenice,
koja odbija prestati vjerovati u bajke.
Pruži ruku onom koji padne,
ne okreći se iluziji masi i podsmijehu.
Ne pametuj razočaranom,
prostri mu svoje rame kao utjehu.
Prihvati odbačenog,
vrati ga sreći, društvu, ushitu i osmijehu.
Nemoj skrenuti pogled.
Ne dopusti to sebi.
Jer nije tvoj problem.
Jer nije nitko blizak tebi.
Dok rasteš u povoljnom dobu,
u sretnom i ispunjenom životu,
uvijek postoji netko spreman iskoristiti
i tvoju naivnost, nepažnju, dobrotu.
Danas si gore, sutra već na dnu,
što ako tad nitko kraj tebe ne bude tu?
Da te zagrli, pomogne, utješi, novi početak pruži
- već te samo prekorači, skrene pogled i dalje produži.
komentiraj (12) * ispiši * #
30
nedjelja
lipanj
2024
Nježni lahore
Nježni lahor - tihi šapat
da nepravda se preboli,
a snovi se ostvaruju
onima koji dovoljno dugo,
ne odustajući sanjaju
- iste snove.
Vjetar u leđa,
zamišljena ruka na ramenu
kad srce zazebe,
sklopljenih očiju čujem te
- samo slabi se svete,
loveći brodove što tik pred njima otplove.
Mili povjetarac na obrazu,
sunčana zraka na čelu
kao spomen na najdražeg
- prvog superheroja,
čeličnog uma, snage volje,
uvijek pametnog savjeta.
Sjećanje kao podsjetnik
na prolaznost svega,
prevrtljivost sudbine,
zamagljenost lica.
Pup ruže u cvatu
što kratko traje, a prebrzo ocvjeta.
komentiraj (7) * ispiši * #
16
nedjelja
lipanj
2024
Čekajući
Čekala je mirne, ljetne noći
okupane sparinom.
I zaigrane valove mora
da osvježe vreline.
Nježne, snažne zagrljaje
ispunjene podrškom.
I riječi utjehe, usne što zbore:
"Nas dvoje, naše duše dvije."
Čekala je snagu nadolazeće zime
nadajuć' se toplini podivljalog kamina.
I dvije šalice toplog čaja u ruci
obasjanoj mirisnom svijećom što tinja.
Duge razgovore nakon prohujalog dana
priče i događaje pričane u jednom dahu.
I iskreno "volim te"
koje nikad dočekala nije...
komentiraj (6) * ispiši * #
12
srijeda
lipanj
2024
Mađioničar
Hajde mađioničaru -
zamahni tim svojim štapićem.
Daj ovaj svijet pretvori u Hogwarts.
Pa podijeli kako pripada,
na dobro i loše.
Poskidaj maske,
slomi na oko vidljivo,
dobro skriveno,
savršeno prezentirano.
Treba nam profesor Dumbledore.
Koji će govoriti samo istinu.
Prokazati licemjerne.
Srušiti dvoličnost.
Ili su tvoji trikovi,
tek jeftini kratkotrajni izlaz
iz zbilje?
Odvlačenje pozornosti
od stvarnih problema.
Hajde, mađioničaru!
Ne budi još jedan plaćenik mase.
Ne prodavaj kamenje pod dijamante.
Ne oblikuj istinu kakva bi trebala biti.
Zamahni tim čarobnim štapićem...
komentiraj (8) * ispiši * #
22
srijeda
svibanj
2024
Na vidikovcu
Nijemi sam promatrač.
Bez ideje.
Bez želje.
Snage.
Osluškujući metež,
gledajući ponor.
Između boli duše i boli tijela,
što stapaju se u jednu.
Nema razlike.
Na horizontu tek crta,
bez početka i bez kraja.
Neizvjesna budućnost,
ponavljajuća prošlost.
Bjesomučni brzaci i teško kamenje,
sto vuku na nevidljivo dno.
Napraviti korak naprijed?
Ostati stajati na mjestu?
Ili tek korak unatrag,
pa pričekati kraj?
Nijemi sam promatrač.
Što stoji na vidikovcu nade.
Očajnički očekujući zatišje...
komentiraj (8) * ispiši * #
08
srijeda
svibanj
2024
Neostvareni san
Dobar dan!
Došao sam iz zaboravljenih dubina tvoje duše.
Spremila si me u kutiju uspomena.
Poslušno sam čučao ondje,
čekajući godinama da se odvažiš,
da me se sjetiš...
Odlučih sad reći DOSTA!
Vratio sam se.
Sad nema nazad.
Skupi tu snagu, znam da je itekako imaš.
Ništa nije nemoguće.
Samo treba ustrajati.
Kakogod, ja sam ponovno ovdje, pred tobom!
Zgrabi me! Ne odustaj!
Jednom jesi, nemoj nikad više.
Ja sam samo tvoj neostvareni san...
SAMO TI me možeš i ostvariti!
komentiraj (7) * ispiši * #
03
petak
svibanj
2024
Oda životu
Voljet ću te kao nebo zvijezde
u predvečerje tiho i sneno
još okusom danjeg sunca opijeno.
Dok kapljica jutarnje rose na list zelen pada,
a zrakom se širi opojan, prvi miris nadolazeće jeseni
neću stati, voljet ću te i tada.
Očarana tvojom ljepotom, snagom, željom i moći
volim te svakog trenutka, prije i nakon što otvorim oči.
Iako davno spremila sam cipele plesne moje
još ponekad stavim čarobne, ružičaste naočale svoje.
Pogledam svijet mladenačkim očima,
promotrim slavno "nekad i sad"
zaključak je uvijek isti,
voljela sam, volim te, voljet ću te i tad
- kad ne bude ljepote i žara na mom licu,
brzog i lakog koraka u hodu,
kad nestane želje da steknem još nešto,
kad dođe trenutak da znam da više trčati ne mogu.
Sa šesnaest godina si bio čaroban,
s dvadeset nov i nepoznat,
s trideset uživam u svakom trenutku,
tko zna s pedeset na kojem ću biti putu?!
To je tvoja draž, to je ono što vrijedi
- ne znam gdje putujem, ni što dalje slijedi.
Jedno je sigurno, jedno nitko ne može da mi otme
- želim taj put proći - volim te živote!
komentiraj (16) * ispiši * #
