05

srijeda

listopad

2022

Krećemo u pustolovinu

Gledam te, dječače moj.
Još jučer bio si moja beba mala.
Pred mojim očima postaješ predivan dječak.
Zdrav, nasmijan, radoznao, sretan.
Pa u sebi prošaputam:
- Dragi Bože, hvala!

I danas, još više nego jučer
za tvoju sreću sve na svijetu bih dala.
Moj si ponos, i najljepši ostvareni san.
Satkan od ljubavi, želje, najdražih trenutaka.
U sebi još jednom ponovim:
- Živote moj, hvala ti, hvala!

Kao i sa starijom sekom tvojom
uzbuđenje je ogromno, srce k'o kuća,
veselim se tvojim novim pustolovinama
k'o slatkišima kad sam bila mala.
Ponosna sam na tebe neizmjerno!
Sine moj, što postojiš, hvala!

04

utorak

listopad

2022

Budi moje sidro

Moja su mora mirnija,
moje je disanje tiše.
Želim čuti cvrkut ptica u zoru
i kako vjetar krhke grane stabala njiše.

Moje su misli neometane,
moje su želje skromne.
Volim uživati u sitnicama
i zaspati u nježnom zagrljaju tvome.

Ponekad tek kao sidro u oluji
osjetiti čvrsti dodir drage ruke,
okrenuti leđa životnim nemirima
i sići s pozornice bez puno buke.

Moje su oči besane,
moje je srce umorno od vreve.
Samo me čuvaj od lošega
i stoj kao stijena tu kraj mene.

03

ponedjeljak

listopad

2022

U tuđem svijetu

Pod beskrajnim nebeskim svodom
utrla si put svojeglavoj sudbini
brojeć' zvijezde što rasipale su se
po tamnom ogrtaču i tmini.

Kao janje ostavljeno gladnim vukovima
tražila si sklonište, neku sigurnu luku
vlakovi odavno, draga, namjerno kasne
kondukteri prodaju ulaznice za tuđi jad i muku.

U nepoznatom novom svijetu
što prostire se daleko iza kud' ti seže oko
ograničena vremenom i materijalizmom
ti neumorno žuriš, o nesretna djevojko!

02

nedjelja

listopad

2022

Ne dolazi, majko...

Ne dolazi mi majko, u snove!

Mogla bih se opet naviknuti na tvoje tople zagrljaje,
riječi utjehe, i savjete prijeko potrebne.
Pa poželjeti nam skuhati kavu,
da se ispričamo onako ljudski, kao nekad.

Mogla bih osjetiti radost u srcu i ispunjenost duše,
dok gledam te kako se igraš i raduješ djeci mojoj.
Daješ im pažnju, ljubav koju samo baka može dati,
pa se probuditi u surovoj javi, vratiti se na početak.

Tek sam preboljela i suočila se s nedolascima
na sve puste rođendane, krštenje, oporavak od bolesti.
Pokušala uvijek iznova shvatiti,
iako znam da opravdanja za takvo ponašanje nema.

Pozivnica zadnja što je za te napravljena,
još stoji kao podsjetnik da te više neću ni zvati,
jer svaki pokušaj postao je kamen spoticanja,
a svaka upitna rečenica od tebe neodgovorena, nijema.

Da ne boli, boli. Da ne fališ, fališ.
I svaku tugu odgnaju mojih anđela troje.
A sve njihove tuge i upitnike ne opraštam.
Neka dječja nevinost i iskrenost operu obraze tvoje.

Ne dolazi mi majko, u snove!
I danas me rane peku, a suze za tobom bole!

01

subota

listopad

2022

Nikad saznati nećeš

Sve što ti nisam stigla reći
zabilježit ću u jedno duže pismo
zatvoriti ga i zapečatiti posljednjom suzom
da ga nikad doista ne pročitaš.

Kuvertu ću staviti u zagrljaj plišanom medi
onom što uspomene naše nosi
čije smeđe, meko, utjehom satkano krzno
čuvat će svaku ispisanu riječ od znatiželjnih pogleda.

Velikog ću plišanca umotati u prozirni celofan
i zavezati debelom špagom u dupli čvor
da ga nitko ne može, ni da poželi, otpetljati.
Na vrhu neka blista crvena mašna.

Tako oku vidljiv, srcu blizak, nedohvatljiv,
predivan poklon, za dragu mi osobu
stavit ću na ormar zadnje sobe što rijetko otvaram.
Tek kao podsjetnik na neke prošle dane.

30

petak

rujan

2022

Crtež

Na tamno plavom kartonu
narisat ću žarko žuto sunce
da te grije ako dan zahladi
i zagrli dušu i srce.

Snježno bijelom temperom
dodat ću čarobne oblake snene
da povedu te gdje poželiš
i ušuškaju u svijet čuda umjesto mene.

Da ne manjka pjevanja i plesa
oslikat ću ti pokoju vedru notu
gdjegod zagaziš i kudgod kreneš
neka te zvuci glazbe i lijepih stihova prate u životu.

Najtopliji zagrljaj, najslađi poljubac
najšareniju dugu, kad je nebo sivo
nacrtat ću ti najljepše snove i želje
sve ću za tebe, majčino maleno milo.

29

četvrtak

rujan

2022

Potraži me u mojim pjesmama (Ružica Elez-Lazarov)

SLAVONKO

Čuj, Slavonko, koliko te volim,
cvijete divni, još nemirisani,
zemljo rodna, u ataru mome,
žito moje spremno za košenje.
Lice ti je kao cvijet bagrema,
kosa bujna kao noć u polju,
poput male leptirice laka.
Koža ti je meka k'o paperje
ispod krila, od naših gusaka.

Tvoje grudi k'o brežuljci mali,
izdignuti u našoj ravnici.
Radišna si kao i pčelica,
a ruke ti vrednote stvaraju,
kada rasplet slavonski raspliću.
Zanosi me ta gizdavost tvoja.
Dođi dušo, ukrasi mi dvore,
da zajedno za stolom sjedimo,
rađaj zdravo, kao zemlja moja.

Grid-Art-20220929-124418862

SESTRE

Ranili su moju Dalmaciju,
odsjekli joj kose raspletene,
zamutili vodu na izvoru,
slomili joj granu najmiliju,
i prolili vino sa trpeze,
gorka suza u more je pala.

Sad ne može u goste pozvati,
svoju sestru ravnu Slavoniju,
da je vodi do plavoga žala,
i zapliva od vala do vala.

Ti ne plači, Dalmacijo moja,
iz ravnice doć' će sokolovi,
vratit će ti vodu sa izvora,
tvoje kose ponovo će splesti,
i s tobom će za trpezu sjesti.

Dat ćemo ti sve naše dukate,
da ti grudi plave okitimo.
Dat ćemo ti vrance razigrane,
i vezove od suhoga zlata.
Ponovo ti otvoriti vrata
što je ljudska zloba zatvorila.
Pa neka se naše kolo vije,
od Jadrana sve do Panonije.

Grid-Art-20220929-124443410

ZAŠTO

Zašto mi se nisi odazvao
kada sam te tugom dozivala?
Zašto nisi put do kuće naš'o,
kada sam te bespućem tražila?
Zašto nisi odmorio glavu
sine mili, u majčinu krilu?

Zajedno bi preboljeli rane,
što zla sudba zadade ih tebi.
Zajedno bi suze isplakali,
uhvatili zvijezdu kada pada.
Zajedno bi dočekali zoru,
moleć' Boga da se vrati nada.

Grid-Art-20220929-124241700

27

utorak

rujan

2022

Držim te, anđele!

Držim te, anđele!

Čvrsto za ručicu. Tu sam.
Ne boj se.
Tvoje malene godine ne shvaćaju
što se dogodilo.
Ne mogu shvatiti.
Nisam te iznevjerila.
Najviše na cijelom svijetu
htjela bih te primiti u naručje.
I čvrsto stisnuti.
Izljubiti po tom savršenom licu.
Ublažiti bol.
Ne mogu.
A tako bih htjela!
Svaku ranu na tom bespomoćnom tijelu
zaliječiti.
Strah me, srećice...
Vidljivi će ožiljci proći, znam.
A što je s onima u duši?
I nevinom srcu.
Tražiš nas.
Zoveš.
Ne možemo ti doći.
A tako bi htjeli.
Željeli.
Da te tata ohrabri.
Brat kroz igru odmakne od tuge.
A mama ušuška u hladnom bolničkom krevetu.
Ali, ne možemo.
Viša sila ovoga je puta jača.
I neumoljiva.

Gledam te, malena!

Dok suze lice kvase.
Strašne slike rastanka lijepe uspomene gone.
Ne osjećam ništa, sem neutažive želje
da fizički budem uz tebe dok se oporaviš.
Želim da budeš vesela i sretna djevojčica
uz onaj zaigrani neodoljivi osmijeh.
Hoćemo li ga ikad više vidjeti?
Nisam te iznevjerila.
Ni tata... Ni braco...
Čuvamo te, jedina.
Pazimo te.
Volimo neizmjerno.

Žao mi je.
Što nisam kraj tebe.
Ali ne boj se, hrabrice naša.
Tu smo.
Zauvijek.

Držimo te, anđele!

•••

JEDNOJ MALENOJ, NAJLJEPŠOJ DJEVOJČICI, KOJOJ ĆE TREBATI SVA SNAGA OVOG OKRUTNOG SVIJETA!

•••
Ne, to ne rade samo "tatini sinovi", nemojmo se zavaravati! Koliko puta je netko vaš nakon koje čašice više, sjeo u auto kao vozač, pa srećom stigao sigurno doma? Jer, eto, samo taj puta. Pa samo drugi. Pa još jednom. Ljudi moji, cijela jedna obitelj je izbrisana! Kao da nisu postojali. Ne znam je li veća žalost za tri nevina života ili tuga za ovu malenu dušicu koju najveća borba u životu tek čeka. Bez podrške, ljubavi i prisutnosti najmilijih. Jer, NITKO ih ne može zamijeniti... Jedno djetinjstvo prekinuto, drugo uništeno. Dva roditelja koja su uživala u svojim mališanima, jednostavno - pokošena. I apsolutno ništa, toj malenoj ne znači ičije kajanje. Ne na ovaj način na koji se dogodilo! Ne pukom okolnosti i spletom nesretnih događaja, koji se realno i ne daj nikom, svakom od nas vozača mogu dogoditi. Nego HEJ zbog alkohola i ludih glava! Ne znam jesu li više krivi ti što su u takvom stanju zamislili da su bogovi na cesti ili oni koji su ih u tom istom stanju pustili sa slavlja da sjednu za volan. Jer, eto, polako, pa stići će od točke A do točke B. Svi smo krivi! Radi takvog razmišljanja. Svi!!! A najviše boli i zastrašuje što se to moglo i može dogoditi svakome od nas. Dok god postoje zakoni koji nikome ne vrijede. Dok god se puštaju alkoholizirani, drogirani, nadobudni pojedinci bez primjerenih kazni, jer je susjed, rođak, poznanik, kum itd. od policajca, suca, drugog poznanika... Ma fuj! Ma sram nas bilo!!! SRAM! I tog oca i majku koji nisu upozorili sina da ne ugrožava samo sebe, nego sve oko sebe! I svakog tko je dopustio! I svakog tko je prešutio! I svakog tko dopušta! I tko se bori da se zataška! Života nakon ovakvog događaja nema. Normalna osoba s ovakvim činom ne može nastaviti živjeti. Bar ne normalno. I đaba vam puste pare. Đaba vam vile. Đaba firme. Đaba sve. Ubili ste najsvetije. Ubili ste sne.

•••
Obitelji koju nisam upoznala, a za kojom me srce boli. Neka vam je laka zemljica, da počivate u miru Božjem. A ti, malena djevojčice, da ti Bog da svu snagu!

26

ponedjeljak

rujan

2022

Ti koja imaš nevinije ruke

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.

- Vesna Parun -

• Po meni, jedna od najljepših ljubavnih pjesama ikad napisanih. Otkad sam ju prvi put pročitala, kao tinejdžerka, do danas, uvijek me iznova impresionira. Prožeta divnom tugom i svjesnošću, isprepletena nježnošću, boli i nevidljivom snagom... Obožavam ove stihove!

24

subota

rujan

2022

Nesanica

Hladni vjetrovi u mučnoj tišini pušu.
Nesanica uporno zagrljaj stišće.
Dal' od one jedne šalice kave više?
Il' od roja vrtoglavih misli u glavi.
A nižu se kao skupocjeni biseri
na vratu neke prebogate stare gospođe.
I ne staju...
Pa za sobom vuku tisuće pitanja.
I pljušte mogući i nemogući odgovori.
Poput one sumorne jesenje kiše iz djetinjstva.
Koja je padala i padala, danima i noćima,
dok smo nestrpljivo gledali kroz prozor kad će više stati
da prošetamo šarene, gumene čizme
kroz blatnjave lokve u šoru.
Baka je, pak, skupljala kišnicu u staro šokačko korito.
Možda bi tako i valjalo.
Jednostavno gurnut sva ta nakupljena razmišljanja
u neki prastari, prašnjavi kutak našeg bića.
Da ne šetaju tako dosadno po krivudavim putevima
i uvlače se nonšalantno u naša postojanja.
Smaraju...

Kad ipak zaspim, u neko gluvo doba
nesvjesna kad i kako - pokrij me i ove noći.

<< Arhiva >>