30
srijeda
studeni
2022
Život kao najbolji učitelj
Neki su bedemi previše čvrsti
da bi ih srušila tvoja nježna ruka,
a čvorovi suviše jaki
da bi se tek ljubavlju otpetljali.
Ne pokušavaj.
Ne toni u razočarenje.
Da bi gradila porušene mostove
potrebna je surova snaga.
Često nepotrebna.
Bačena u vjetar.
Tako je i s povjerenjem.
Osluhni srce.
Šapuće ti bojažljivo.
Ne osvrći se, mila.
Idi naprijed.
Bez kajanja.
Sažalijevanja.
Ti kamenčići vlastitih pogrešaka
o koje si se spotakla,
ostat će ti u cipelama
da zažuljaju kad poželiš ponoviti isto.
komentiraj (11) * ispiši * #
28
ponedjeljak
studeni
2022
Suština
Bistrina zamrznutih cvjetova
iscrtkanih tankim linijama
ledenih kristala.
Mekoća debelog
škripavog pokrivača
pravi tragove pod nogama.
Pamti hod.
Smjer i put.
Otisak se briše
novim naletom
snježno bijelih pahulja.
Nesavršeno skrojenih.
Jedinstvenih.
Štipaju obraze.
Padaju na dlan.
Tope se i nestaju.
Na oko vidljivo savršenstvo
tako divno -
tako nestalno.
Djelić sekunde dijeli
od početka do kraja
bajkovitog trenutka.
komentiraj (6) * ispiši * #
22
utorak
studeni
2022
Posula si staze biserima sreće
Donijela si nježnost i mekoću svile
osmijehe i sreću neizmjernu
sitnice si učinila velikima
a ljubav savršenu!
Hvala ti što si meni i tati omogućila
da još jednom prođemo kroz ovo doba
mirisno, svježe, čarobno i divno
i lako i teško, jednostavno neprocjenjivo!
Tvojima "velikima" seki i braci
da pokažu svoje vrline, osjećaje u punom sjaju
koliko oni te vole, obasipaju te pažnjom
iskrena djetinja srca ti nesebično daju!
Rasti nam Bebolino!
Bez straha, gledajući uvijek naprijed!
Kad zatrebaš naša podrška je kraj tebe, tu!
Sva ljubav ovog svijeta je itekako živa,
dajemo ju bezrezervno. Imaš ju cijelu i svu!
Daj samo minut koji, da usporimo ovo vrijeme
da udahnem još miris tvoj opojni
zapamtim svaki osmijeh i pogled
dodir ručice, zagrljaj potrebe
svjesna da i ti trebaš mene.
A onda nastavimo, korak po korak,
još nesiguran, i tako mali
držimo te čvrsto, ne boj se anđele
i mi smo krenuli, pali, pa i ustali.
Neka ti život bude bajka!
Sa zapletima, raspletima, al' uvijek sretnog kraja.
Uz ljubav, sreću, zdravlje i ispunjenje želja
želimo ti najljepše od ovog svijeta,
da ostvarenim snovima otvaraš sva vrata
svog savršeno skrojenog raja!
komentiraj (13) * ispiši * #
17
četvrtak
studeni
2022
Ostajem te željna
Obećavala si razumijevanje
- a dala samo osude.
Kunila se u ljubav
- izostavila ju u svakom koraku.
Davala si obećanja
- koja nisi mogla ispuniti...
Ostavila prazninu - neispunjivu,
i bol na duši - pretešku!
Tražim te u kapljici rose,
u rominjanju jesenje kiše.
Pogledom hvatam nepoznate žene.
Čekam kucaj na vratima.
I tvoje nježno - sve će biti u redu.
Surovu istinu prekrijem osmijehom.
Nastavljam koračati...
Željna i dalje tebe!
komentiraj (14) * ispiši * #
14
ponedjeljak
studeni
2022
Samo...
Ako ikad odlučiš
okrenuti se
otići bez pozdrava
srušiti sve
niz strmu planinu stvaranja
zaboraviti obećanja i zavjete...
Idi!
Neću te zadržavati,
neću plakati,
niti tužna biti.
Samo...
Ostavi mi auto,
a preuzmi otplatu kredita!
komentiraj (12) * ispiši * #
12
subota
studeni
2022
Besmislena
Nije pjesma dovoljno duga
da opiše beznađe, tugu i bol,
nisu stihovi dovoljno jasni.
Prepliću snove i javu.
Gorko i slatko.
Svjetlost i tamu.
Gmižući između redaka
prosipajući misli,
redajuć' nove brige.
Ostavljaju dugove bez pokrića.
Ne dolazi do izražaja stil,
metafora se gubi u izričaju.
Tkogod ju pisao tek je zarobljen
između svijeta snova i jave.
Ne iznosi misli.
Tek švrlja i razbacuje riječi.
Bez ritma, želje, smisla
- bez inspiracije.
Ne pronalazim srž.
Ne vidim poantu.
Nema cilja.
Što li je pjesnik htio reći?
komentiraj (13) * ispiši * #
10
četvrtak
studeni
2022
Mjeseče!
Spusti na moja ramena
zlatne krake mudrosti.
Pomiluj me strpljenjem.
Začini čarobnim prahom mira.
Da udahnem slatkoću
opojnog mirisa ljubavi.
Na trenutak koraknem u san.
Odsječena od misli
i turobnih vijesti.
Neka mi duša odmori.
Srce zaiskri u tišini.
Dok cjelov spuštam
na obraze mog anđela.
Daruj nam pusto odvojeno vrijeme
koje prolazi brzinom svjetlosti.
I jutro u dugoočekivanom zagrljaju.
Savršene note zajedničkih trenutaka.
Nekontrolirani smijeh.
Poglede satkane od sreće.
I čiste rapsodije uživanja.
Tad zaustavi vrijeme!
Stopiraj sekunde, ako poželiš.
Zavrti sate, noći i dane.
U moje ruke kad vratiš moj cijeli svijet.
komentiraj (10) * ispiši * #
08
utorak
studeni
2022
Maleni moj
Neću ti pokazati suze
otkriti zabrinutost u duši
svo ovo breme
bih podnijela umjesto tebe,
a ne mogu,
i to mi svaki san ruši.
Gluha glavinjanja po kući
koračanje kroz duge noći
cigareta jedna, druga, treća
dočekivanje nove zore,
da dočekam te snenog uz poljubac
i nacrtani osmijeh na licu,
dok teške muke mi crtaju nove bore.
Grlim te najjače dok mogu
pripremam i držim hrabar govor,
vidim ti u pogledu - znaš
da sam tu,
ne dam na tebe ničem lošem,
al' teško mi pada taj tvoj iskreni strah
k'o kamen na srce, pa zadere duboko...
Ne boj se, dušo
sve će biti u redu!
Tješim tebe, tješim sebe.
Sve će brzo proći,
i vratit ćeš se u zagrljaj moj,
a ja te opet pustiti neću
maleno moje,
majčino lijepo oko.
komentiraj (10) * ispiši * #
04
petak
studeni
2022
Kraljica tuge
Zašto skrivaš pogled?
I oči boje tek pokošene proljetne trave?
I silovito se trudiš nacrtati osmijeh
na umornom licu?
Tvoj su oči blage.
Iz njih govori duša.
Prenježna za ovo vrijeme.
Stisnutih ruku čvrsto uz sebe
užurbano hodaš ulicom.
Zatvaraš drvena ulazna vrata.
Osjećaš kako kamen pada sa srca.
U tmini sobe i gluhoći svog dana.
Ugodna ti je ta samoća.
Sklanjaš se od ljudi...
Ne dopuštaš da ti itko
pruži ili ponudi pomoć.
Ne želiš društvo.
Vapiš za mirom.
Tišinom.
Gromoglasnim mukom.
Tek tako i tek tada.
Ti si svoja!
Svojevoljno i cijelim bićem
- ostaješ kraljica svoje tuge.
komentiraj (11) * ispiši * #
02
srijeda
studeni
2022
Navrati jednom do starog kafića
Još kalići sa žarko ružičastim pelargonijama
krase crnu, metalnu ogradu malene terase.
Nadkrivenu s dva bijela suncobrana.
U samom kutu stoji naš stol,
ispod, tuđem oku nevidljivi, izrezbareni inicijali društva.
I metalna posudica s najmirisnijim ružmarinom.
Poželi vlasniku dobar dan!
Doista isti je čovjek kao i onih popodneva
kad smo mu dosađivali poslije škole
s naručivanjem različitih okusa cappuccina.
Doduše, nešto pognutijih leđa, umornijeg pogleda,
ali iskrenog i širokog osmijeha.
Veli da je samo za nas uzimao sve moguće nove okuse.
Godine su ipak izbrisale pogled na famoznu fontanu
i staro gradsko kino preko puta.
Tu se pružilo sumorno, sivo parkiralište. Šteta.
"Ni sladoled ne kupuju ljudi kao prije" žali se.
A najfiniji domaći prodaju, sjećaš se?
Zlatne ruke njegove žene i baklavu još peku.
Onako, po starinski, s friško vučenim korama.
Po receptu njene bake. Obiteljski naslijeđenim.
Nema takvog kolača ni sladoleda u gradu.
Kad ti kažem, finiji nego prije toliko godina!
Svrati nekad do starog kafića!
Dočekat će te ljudi velikog srca.
Sretni što te nakon toliko vremena vide.
Znatiželjni što se u tvom životu izdogađalo.
I jedva će dočekati da ti se požale na "moderno doba".
Jer, njihove oči i duše vape za prošlom mladosti.
A njihova srca daruju samo sreću...
I najfiniji komad domaće baklave!
komentiraj (13) * ispiši * #
