31
srijeda
kolovoz
2022
Sine moj (Laku noć)
Odmori se na mom ramenu
ispričat ću ti priču
o čarobnom dvorcu
i princezi punoj želja,
o zlaćanoj kočiji
i balu prijatelja.
Šćućuri se u moj zagrljaj
zaljuljat ću te nježno
slušajući disanje anđela
gledajući ručice male
što zadnji komadić čokolade
baš meni bi u ruke dale.
Opusti se, zažmiri
utoni u mekan' jastuk svoj
milovat ću te dok ne osjetim
da si siguran i u dubokom snu
jedini sine moj!
komentiraj (16) * ispiši * #
29
ponedjeljak
kolovoz
2022
Hej, ja sam
Hej, ja sam.
Kažu ljudi nisi dobro.
Voljela bih ti čuti glas.
Pa makar i nakratko.
Da se sama uvjerim...
Hej, što kažeš?
Da nam skuham kavu
Kao nekad - jaču, bez šećera
I natočim čašu sode
Ako još uvijek to piješ...
Hej, idemo prošetati!
Dvorište proći, i obići bašću
Da porazgovaramo, ti se šališ
Ja se od srca smijem
I samo promatram tvoje umorne oči...
Hej, tata...
Tako bih voljela popiti kavu s tobom.
Tako mi fale tvoje šale.
I naši razgovori.
Naše geste.
Želim ti mir i svu hrabrost svijeta.
Snagu i beskrajnu ljubav bližnjih.
Koji imaju tu sreću da te bodre.
Želim ti zdravlje!
Još puno lijepih i ispunjenih godina.
Ako me se ipak sjetiš, poželiš, tu sam.
Tvoja "prvorođena".
Čekam i bodrim te.
Navijam za tebe!
Tiho. Iz prikrajka.
Slomljena. Ali jaka.
Baš onakva kakvog tebe pamtim.
Baš onakva kakvom bi se ponosio.
Kad bi htio...
Tata, volim te...
komentiraj (12) * ispiši * #
26
petak
kolovoz
2022
Ljeto 2008.
Plesala si bosa
pod sjajem užarenih zvijezda
okružena tišinom lipanjske noći
- zaneseno i sneno.
Sanjala si daleka prostranstva
ljuljana bezbrižnom mladosti
dozivala sreću, prkosila tuzi
- bahato, a otmjeno.
Dogodio se život poput oluje
raznio srca po čarobnom svijetu
razbio sanjarenja i sva pusta čuda.
Vjetrovi sa sjevera unijeli su nemire
donijeli brige, terete svakodnevnice
da više nikad zajedno ne prođete tuda.
Tek tako, bez posebnog razloga
stvarnost po beskrajnom polju nadanja se prospe,
osta kovčeg pun slika i uspomena na to ljeto 2008.
komentiraj (13) * ispiši * #
24
srijeda
kolovoz
2022
Lutko lijepa!
Kad bi se samo mogla promotriti mojim očima
i očima ljudi oko sebe
shvatila bi koliko ljepote imaš, u srcu i izvana
i koliko sam ponosna na tebe.
Mudrost, iskrenost i upornost
koju tako još sramežljivo, ali snažno nosiš
čine te jednim posebnim bićem
jer površnima oko nas prkosiš.
Znam da nesigurnost sad nose godine nježne tvoje
pokušavam i uvijek ću te demantirati u svemu
što te čini bojažljivom i nesretnom,
jer zapamti - biti svoj i jedinstven - to nema cijenu!
komentiraj (12) * ispiši * #
22
ponedjeljak
kolovoz
2022
Oda životu
Voljet ću te kao nebo zvijezde
u predvečerje tiho i sneno
još okusom danjeg sunca opijeno.
Dok kapljica jutarnje rose na list zelen pada,
a zrakom se širi opojan, prvi miris nadolazeće jeseni
neću stati, voljet ću te i tada.
Očarana tvojom ljepotom, snagom, željom i moći
volim te svakog trenutka, prije i nakon što otvorim oči.
Iako davno spremila sam cipele plesne moje
još ponekad stavim čarobne, ružičaste naočale svoje.
Pogledam svijet mladenačkim očima,
promotrim slavno "nekad i sad"
zaključak je uvijek isti,
voljela sam, volim te, voljet ću te i tad
- kad ne bude ljepote i žara na mom licu,
brzog i lakog koraka u hodu,
kad nestane želje da steknem još nešto,
kad dođe trenutak da znam da više trčati ne mogu.
Sa šesnaest godina si bio čaroban,
s dvadeset nov i nepoznat,
s trideset uživam u svakom trenutku,
tko zna s pedeset na kojem ću biti putu?!
To je tvoja draž, to je ono što vrijedi
- ne znam gdje putujem, ni što dalje slijedi.
Jedno je sigurno, jedno nitko ne može da mi otme
- želim taj put proći - volim te živote!
komentiraj (14) * ispiši * #
17
srijeda
kolovoz
2022
Prkos
Usred neurednog i zapuštenog vrta
uz kućicu pustu, staru
kraj šljunčanog, oronulog puta
nejaki cvijet micao je pred sobom podivljalu travu.
Zlatnih sunčevih zraka željan
migoljeći zemljom, praveći mjesta za dvoje
kapljica vode il' bar kiše žedan
puštao je neumorno male pupoljke svoje.
Na izmaku snaga, pomisli da odustati će sad
no pored sebe ugleda identičnu sjenu
zajedno se dignu, visoko iznad šikare tad
dva predivna cvijeta, prkoseći neredu, svemu!
komentiraj (11) * ispiši * #
15
ponedjeljak
kolovoz
2022
Pogled u zrcalo
Pogled u zrcalo otkriva mnoge tajne
one nevidljive male, a i one puno veće.
Svaka bora na licu priča svoju priču
o osmjesima, o tugama, o brigama.
Taj jedan pogled, jedan trenutak
može biti vječnost...
Oči odaju, a usne zašute.
Jesam li ondje gdje sam trebala biti?
Jesam li ona koja sam priželjkivala postati?
Jesu li me godine učinile boljom,
ili osobom koju ne želim promatrati?
Jesam li ponosna na sebe?
Ili bih tek rukom prekrila lice
ove žene koju gledam
- nje, što stoji preda mnom...
U genima teče znatiželja,
i prostiru se pitanja
- što bi bilo, kad bi bilo...?!
Bila bih ista ova danas
da sam krenula drugim putem?
Da sam namjerno
promijenila smjer svog životnog putovanja?
...
Uhvatim se u promatranju.
I osmjehnem sama sebi.
Ovdje sam gdje želim biti.
Ponosna na svoje odluke,
doduše, neke preteške,
možda ne uvijek i sasvim ispravne.
Ali samo moje.
I dalje putujem, odlučujem
hoću li skrenuti lijevo ili desno.
Za nekih x godina,
vjerovatno ću i ove odluke preispitivati.
Čudan li je čovjek.
I neobičan.
I bi i ne bi.
Na kraju se ne mogu zapitati...
- Da li se naš život zapravo sastoji
od beskonačnog ispitivanja?
komentiraj (14) * ispiši * #
11
četvrtak
kolovoz
2022
Igra
Sad ću ostaviti sve poslove,
neka pričekaju neko vrijeme.
Briga me za neoprano suđe,
slijedi zabava tebe i mene.
Sjest ću na pod i glumiti vlakić -
veseli se već, zna što slijedi rođena moja.
Samo pljesni tim malim ručicama,
pretvorit će se u klauna ova luda tvoja.
Malo ćemo plesati, pjevati, vrtiti se u krug,
srce je k'o kuća, raste sve do neba.
Skočimo hop, vrisnimo glasno -
samo si jednom malena beba!
Smijulje se eno, braco i seka,
iza zida se sakrili, pa pomalo vire.
Oni su "veliki", nisu za gluposti,
a jedva čekaju da ih zovnemo nas dvije.
Hajde seko! Hajde braco!
Brzo, brzo, u vlakić stanite s nama!
Gledam vas kako se svi troje hihoćete.
Prava je privilegija biti vaša mama!
komentiraj (12) * ispiši * #
09
utorak
kolovoz
2022
Elenin zavjet (1)
...
Gledala je u praznu točku ispred sebe, nije se mogla pomaknuti, vjeđe su joj postajale sve teže. Znala je ona već tog trenutka da je to tek početak svega lošeg što slijedi. O kako je samo dobro znala...
Ipak je uvjeravala neodlučnu sebe da će sve biti dobro. Oblaci će se nekim čudom sakriti iza uzvampirenog sunca, a jesenja će kiša utihnuti, ostavljajući iza sebe tek mirise pokupljene prašine.
Zaklopila je oči.
Duboko udahnula.
Skupila snagu da se probudi iz ružnog sna.
Još udah, pa izdah.
I....
Pogleda ponovno i vidi isto.
Ipak je stvarnost. To se upravo događa!
A u očima se skuplja... Osjeti bujicu.
"A ne! Nećeš sad, ne danas, ne pred njima. Čekaj ludo! Glavu gore... Izdrži, izdrži..." - ponavljala je sama sebi, dok su se dvije tamne sjenke igrale skrivača pred njom...
I stajala je uspravno, gledajući ih pravo u oči, ponosna i mirna, s podsmjehom na blijedom licu. Bez riječi, bez drame, okrenula se i pošla prema izlazu...
A sam Bog zna u koliko je komada lakovjerno srce rasulo se te hladne, rujanske noći...
...
komentiraj (9) * ispiši * #
05
petak
kolovoz
2022
Molitva
Večeras ću se ogrnuti
svojim plaštom samoće
satkanim od sitne, zlaćane prašine uspomena.
Srce ću ušuškati
u šarenu dekicu sjećanja
izvezene životom, nadom i bolima.
Sklopit ću ruke pod jastukom tuge
i ovu noć ću tiho da Ga zamolim:
- Čuvaj mi i hrabri one koje neizmjerno volim!
komentiraj (10) * ispiši * #
