Ljeto 2008.

Plesala si bosa
pod sjajem užarenih zvijezda
okružena tišinom lipanjske noći
- zaneseno i sneno.

Sanjala si daleka prostranstva
ljuljana bezbrižnom mladosti
dozivala sreću, prkosila tuzi
- bahato, a otmjeno.

Dogodio se život poput oluje
raznio srca po čarobnom svijetu
razbio sanjarenja i sva pusta čuda.

Vjetrovi sa sjevera unijeli su nemire
donijeli brige, terete svakodnevnice
da više nikad zajedno ne prođete tuda.

Tek tako, bez posebnog razloga
stvarnost po beskrajnom polju nadanja se prospe,
osta kovčeg pun slika i uspomena na to ljeto 2008.