26
petak
travanj
2024
U prolazu
Ima nešto...
U šapatu vjetra
što struji niz beskrajnu livadu
posutu nježnim tratinčicama i
ponosnim, jarkim maslačcima.
Ima nešto...
U sumornoj jesenjoj kiši
što pere sive ulice od tuge
donoseći nove uzdahe melankolije
i rađa osjećaje ljepote života.
Ima nešto...
U pahuljama prvog zimskog snijega
što zaledi slike uspomena na trenutke
ostavljajući promatrača bez riječi
i tragove loših sjećanja briše do neprepoznatljivosti.
Ima nešto...
U mirisu morske soli
obasjane zlatnim, sunčevim zrakama ljeta.
U prizoru dalekog broda na pučini
i savršenstva našeg postojanja.
Ima nešto u svakom danu.
U svakoj sekundi...
Gledaj! Slušaj! Osjeti!
Tu smo samo nakratko.
Onako - u prolazu.
A sreću?
Sreću čine tek sitnice.
komentiraj (10) * ispiši * #
15
ponedjeljak
travanj
2024
Ružičasta iluzija
U punoj crnini tmine
donijela je tračak mjesečine,
golim rukama nade
upalila fenjer tek šibicom.
I svaku njenu kretnju
pratio je pun žudnje,
diveći se eleganciji koraka,
misaonim, smislenim riječima.
Dodirivala bi ga tako nježno
čineći postelju mekom,
pahuljastom poput nafinijeg oblaka
- u njenoj režiji njegov svijet bi stao.
A voljela je u kristalnoj čaši
popiti samo gutljaj Rosea,
uvijek istog imena,
nikad istog proizvođača.
Prinijela bi čašu napučenim usnama,
zatvorila oči i samo uzdahnula;
svaki put taj bi čin
njegov svijet iznova obojio u ružičasto.
Posebna je bila ta njegova muza
čas pitoma, čas divlja poput zvijeri,
ne birajući vrijeme ni mjesto
da mu saspe sve što joj u trenu padne na um.
Zaboljelo je često, al' on kao muškarac
ne htjede priznati da je pokraj nje slab
- preslab karakterom, opijen samo željom.
I te čarobne večeri ušao je u stan
omamljen prizorom večere postavljene na stolu,
i nekoliko svijeća, posute ruže...
Romantična ipak nije bila nikad, to zna.
Tek pisamce - ostavljam te.
I neotvorena boca Rosea što pili su na prvom spoju.
Ni sad ne može da shvati
da li je ikad ta čarobnica bila njegova ili bilo čija;
il' je sve tek samo varljiva iluzija?
komentiraj (7) * ispiši * #
04
četvrtak
travanj
2024
Molitva za nas
Dragi Bože!
Ti u Kojeg neizmjerno vjerujem.
Svim silama pokušavam shvatiti.
Znam da nemam pravo preispitivati.
A opet si ne mogu pomoći.
Zaštiti, pomogni, usmjeri!
Pokaži lice neljudi!
Prepoznaj nedužne!
Strah me. Ovog svijeta.
Strepim za svoju djecu, i svu djecu
- gdje ih odgajamo, kime su okruženi.
Jeza mi prožima tijelo,
jer sve nekad poznato i "sigurno" više to nije.
Sve vreba i sve vuče na dno.
...
Sjednemo u auto. Ne znamo što nas čeka.
Iziđemo na ulicu, isto tako.
ALI!
Pregaziti djevojčicu, nepune dvije godine
i umjesto nagona da joj pomognu...
Hej, zovu pomoć, svim silama spase.
Oni odlučuju dijete dokrajčiti i baciti na smeće?!?!
Ne dva "bolesnika", već dva radnika, dva "obična čovjeka".
I nastavljaju normalan radni dan.
Završavaju ga.
10 DANA ŠUTE!
10 dana jedu, spavaju, ŽIVE!
10 dana ih ne brine jauk majke i oca,
cijele nacije, cijelog svijeta vapaji
da se Danka pronađe!
Brinu ih tragovi!
Za ovo ne postoji kazna. Jednostavno ne postoji!
A mi, s kime mi zapravo radimo?
Među kakvim nehumanim otpadima živimo?
...
Izgubiti dijete, nepojmljivo.
Izgubiti ga na ovaj način! - ne znam kako i odakle će ti jadni roditelji izvući snagu. A to im od srca želim! Svu snagu ovog svijeta...
TEBI PREDIVNA DJEVOJČICE!
Želim mir, spokoj i najljepšu igru u savršenom svijetu anđela, dobrote i ljubavi... Počivaj u miru, srce slatko!
komentiraj (14) * ispiši * #
02
utorak
travanj
2024
Budi čovjek
Budi nečije mirno more,
šapat u u oluji
i ruka na ramenu.
Budi nečije proljeće,
šarenilo u sivilu
i ljubav u ludilu.
Budi nečije svjetlo
na kraju tunela,
plamen vatre u očima
i u potrebi, samo šutnja.
Budi nečija muza
u ispisanim stranicama,
nada i doprinos,
u vjeri tiha slutnja.
Budi nečija dobra volja!
Sunce i osmijeh!
Pravog puta staza..
Budi nečija posebna osoba.
Od povjerenja!
Kojoj se obrati, kad na prvu, nema izlaza.
komentiraj (9) * ispiši * #
