Pogled u zrcalo

Pogled u zrcalo otkriva mnoge tajne
one nevidljive male, a i one puno veće.
Svaka bora na licu priča svoju priču
o osmjesima, o tugama, o brigama.

Taj jedan pogled, jedan trenutak
može biti vječnost...

Oči odaju, a usne zašute.

Jesam li ondje gdje sam trebala biti?
Jesam li ona koja sam priželjkivala postati?
Jesu li me godine učinile boljom,
ili osobom koju ne želim promatrati?
Jesam li ponosna na sebe?
Ili bih tek rukom prekrila lice
ove žene koju gledam
- nje, što stoji preda mnom...

U genima teče znatiželja,
i prostiru se pitanja
- što bi bilo, kad bi bilo...?!

Bila bih ista ova danas
da sam krenula drugim putem?
Da sam namjerno
promijenila smjer svog životnog putovanja?

...

Uhvatim se u promatranju.
I osmjehnem sama sebi.
Ovdje sam gdje želim biti.
Ponosna na svoje odluke,
doduše, neke preteške,
možda ne uvijek i sasvim ispravne.
Ali samo moje.

I dalje putujem, odlučujem
hoću li skrenuti lijevo ili desno.

Za nekih x godina,
vjerovatno ću i ove odluke preispitivati.

Čudan li je čovjek.
I neobičan.
I bi i ne bi.

Na kraju se ne mogu zapitati...
- Da li se naš život zapravo sastoji
od beskonačnog ispitivanja?