Kraljica tuge

Zašto skrivaš pogled?
I oči boje tek pokošene proljetne trave?
I silovito se trudiš nacrtati osmijeh
na umornom licu?
Tvoj su oči blage.
Iz njih govori duša.
Prenježna za ovo vrijeme.
Stisnutih ruku čvrsto uz sebe
užurbano hodaš ulicom.
Zatvaraš drvena ulazna vrata.
Osjećaš kako kamen pada sa srca.
U tmini sobe i gluhoći svog dana.
Ugodna ti je ta samoća.
Sklanjaš se od ljudi...
Ne dopuštaš da ti itko
pruži ili ponudi pomoć.
Ne želiš društvo.
Vapiš za mirom.
Tišinom.
Gromoglasnim mukom.
Tek tako i tek tada.
Ti si svoja!
Svojevoljno i cijelim bićem
- ostaješ kraljica svoje tuge.