Nemoj. Ne dopusti sebi,
da skreneš pogled.
Od gladnog beskućnika,
željnog šnite svježe pečenog kruha.
Od nesretnog djeteta,
koje čezne za zagrljajem majke.
Od susjeda usamljenika,
okovanog tišinom svoja čet'ri zida.
Od vječne zaljubljenice,
koja odbija prestati vjerovati u bajke.
Pruži ruku onom koji padne,
ne okreći se iluziji masi i podsmijehu.
Ne pametuj razočaranom,
prostri mu svoje rame kao utjehu.
Prihvati odbačenog,
vrati ga sreći, društvu, ushitu i osmijehu.
Nemoj skrenuti pogled.
Ne dopusti to sebi.
Jer nije tvoj problem.
Jer nije nitko blizak tebi.
Dok rasteš u povoljnom dobu,
u sretnom i ispunjenom životu,
uvijek postoji netko spreman iskoristiti
i tvoju naivnost, nepažnju, dobrotu.
Danas si gore, sutra već na dnu,
što ako tad nitko kraj tebe ne bude tu?
Da te zagrli, pomogne, utješi, novi početak pruži
- već te samo prekorači, skrene pogled i dalje produži.
Post je objavljen 20.07.2024. u 23:46 sati.