Nijemi sam promatrač.
Bez ideje.
Bez želje.
Snage.
Osluškujući metež,
gledajući ponor.
Između boli duše i boli tijela,
što stapaju se u jednu.
Nema razlike.
Na horizontu tek crta,
bez početka i bez kraja.
Neizvjesna budućnost,
ponavljajuća prošlost.
Bjesomučni brzaci i teško kamenje,
sto vuku na nevidljivo dno.
Napraviti korak naprijed?
Ostati stajati na mjestu?
Ili tek korak unatrag,
pa pričekati kraj?
Nijemi sam promatrač.
Što stoji na vidikovcu nade.
Očajnički očekujući zatišje...
Post je objavljen 22.05.2024. u 15:06 sati.