Sonja je davno zaboravljeno ime. O njoj se šapuće s vremena na vrijeme. Njenog lika sjećaju se tek rijetki. Lijepog lica zaleđenog u vremenu. Divnog osmijeha najglasnijeg u prostoriji. Toplih riječi upućenih strancu u nevolji.
Sonja je djevojka, kćer, sestra. Zabetonirana na hladnom mramoru. A tako živa u srcu svoje majke...
Prisjeti je se ponekad i nikad službeno dočekani zaručnik. I tako je falila sestri, dok se zaklinjala na vjernost pred oltarom.
Sonja ne putuje kroz život. Ne slavi rođendane. Nema omiljenu pjesmu novih generacija. Neće dočekati svadbu, ni milovati svoju bebu. Radovati se poslovnim uspjesima. Boriti se za bolje sutra. Jer... Sonje više nema. Prestala je postojati...
Kako? Zašto? Kada?
Nitko od nas zapravo ne zna. U mislima ostaje samo sjećanje na prekrasnu, nasmiješenu, vedru djevojku. Punu želja za budućnost. Punu zamisli. Ispunjenu ljubavi. I nikada mi neće biti jasno, Sonja - kad se u tvojoj nemoguće jakoj volji za životom, dogodio klik da se svijet srušio u sekundi. Da si odlučila okončati svoje putovanje... Toliko toga si trebala i planirala...
Sjetim te se, Sonja.
Post je objavljen 24.11.2024. u 20:10 sati.