Gledam te dok napuštam staru kućicu svog djetinjstva
i ovaj je posjet ostavio trag
promatraš me sa suzama u očima, mahneš
osjetim da više ti nisam ni samo gost drag.
Bujica osjećaja tone u najtamnije odaje duše
zbog onih što me čekaju i vole najviše na svijetu
da s njima iskreno i od srca se ismijem
zaboravim na ovu prognanog djeteta sudbinu kletu.
Pričam im o tebi, kao najboljem čovjeku
onakvom kakav si bio dok sam bila mala
tu ću priču ispričati tisuću puta ispočetka
takva sam im sjećanja prenijeti izabrala.
Godina za godinom idu, znam da nećeš doći,
pitati za moja najveća postignuća, tri bića jako draga
možda još koji put svratim sama tek da te vidim
al' ove ti osjećaje ne opraštam ni za sva svjetska blaga.
Znam da si zamislio drukčije, želio si biti ti u pravu
vrijeme te pokorilo, zbog neznanja si postao sijed
uvijek, zauvijek ćeš ostati moj tata
no nikad prežaliti neću što njima nisi bio djed!
Post je objavljen 12.07.2023. u 23:59 sati.