Moja pohvalnica za moju odlikašicu

I ovu smo školsku godinu priveli kraju. Neizmjerno sam ponosna na moju Mudricu.

Čitam danima kako se o odlikašima počelo pisati u prilično negativnom kontekstu. Kao da su svima te petice poklonjene, a roditelji su ti koji ih tlače za ocjene. I sad najednom, niti jedna petica nije zaslužena i trebali bi se svi sramiti naše djece? Ne kontam. Pomalo sam i tužna zbog toga.

Mudrica je prvi razred prošla s 5.0 i pohvalom razrednog vijeća. Susjeda je to komentirala, ah svi prvi razred prođu s pet, vidjet ćeš kad ti dođe u drugi. Ja sam na to ušutjela, i promijenila temu.
Mudrica je i drugi razred prošla s pet, i pohvalom razrednog vijeća. Imala je čvrstu četvorku iz matematike, jer joj se tokom cijele te godine matematika jednostavno nije sviđala. Došla je tužna doma sa svjedodžbom u rukama. Kad sam ju upitala što nije u redu, rekla mi je da joj se sad ne sviđa ta četvorka među svim peticama. Posjela sam ju pred sebe i objasnila da je ta četvorka njena, odraz njenog rada tokom cijele godine i da na nju bude ponosna isto koliko i na bilo koju peticu. A ako joj se baš toliko ne sviđa, neka se jednostavno dogodine potrudi oko tih dosadnih matematičkih zadataka mrvicu više pa ćemo vidjeti hoće li ostati četiri ili pet. I opet će to biti plod njenog rada i truda, ničijeg drugog.
Treći razred je završila s 5.0 i pohvalom razrednog vijeća. Sva si je happy, zadovoljna i spremna uživati u ljetu, kako kaže. A ako je ona zadovoljna i ja sam! I zbog čega bi se sad stidjela što je moje dijete odlikaš? Zasluženi odlikaš.

Svjedočila sam isto tako i "velikoj" pobuni nekoliko mama ove godine. Dogodio se ispit znanja iz kojeg je kompletan razred dobio prilično loše ocjene. Mudrica je došla doma i bojažljivo rekla: dobila sam tri. Ja sam hladno odgovorila, jedna lasta ne čini proljeće, ljube. I tri je ocjena. Nekoliko dana nakon događaja javila se mama koja je zahtjevala da se pobunimo protiv učiteljice kao razred, jer njen je sin dobio jedan! Kako jedan, pita nas sve naglas, pa on taj predmet drži u malom prstu. Osjećala sam se poraženo kao roditelj, i bilo me sram toj istoj učiteljici pogledati u oči na roditeljskom. To je iznimno draga i pravedna mlada žena, mlada majka. Osoba puna empatije, razumijevanja, ali i strogoće što se tiče zalaganja, znanja i truda učenika. I neka je. Trebaju shvatiti da se za sve u životu što želiš, valja potruditi. Ništa ne dolazi na pladnju. Učiteljica je na satu razrednika savjetovala djeci da pričaju s roditeljima, kojima je i sama napomenula da ne tlače djecu zbog ocjena. "Potičite ih na učenje, ali ih ne ubijajte u pojam zbog ocjena." Mudrica je na to, naravno, morala reći kako je nju njen tata pohvalio jer je napokon dobila i neku drugu ocjenu osim petice i da će ju za to voditi na sladoled. Učiteljica je pak pohvalila Mudričinog tatu, jer se ponio kao pravi i razuman roditelj.

Nisam od onih što sami hvale svoje dijete. Znam koliko je u njoj volje i želje za znanjem. I u školi i van nje. Ona zna da sam ponosna na nju. Možda joj često to i prešutim, da se ne ponavljam kao papagaj, pa mi kasnije bude žao. Ali doista jesam. Preponosna na nju kao osobu. Ne samo na ocjene (koje je itekako zaslužila). Ponosna sam na svaku pisanu pohvalu u bilježnicama od učitelja tokom cijele godine. Ponosna sam što svaki put razrednica napomene da li smo svjesni kako kulturno, nesebično i divno dijete imamo? Koliko sebe daje da pomogne drugima, da nikad ne kaže nešto što bi druge moglo povrijediti. Kako joj nije teško i tokom praznika ići odraditi nekakve pokuse.

Zbog čega bi se sad točno trebala posramiti?

Ja sam jedna od onih koja je doma morala nositi samo petice i ništa drugo nije nikad dolazilo u obzir. Ona kojoj se školovanje doslovno zgadilo zbog tog pritiska i ucjena od strane roditelja. Ide po našem, imaš sve. Pogriješiš jednom, gubiš sve. Ja sam ona koja je odustala od fakulteta, i prvi put s 19 godina rekla dosta! Ona koja je uživala u učenju i novim znanjima, ali umjesto toga da me netko nadahne ili pruži podršku, dobila sam samo neprospavane noći, nenormalne glavobolje, lovljenje petica mučno i na silu, dajući zadnje atome snage ne bi li udovoljila roditeljima i njihovim zahtjevima. Zaklela sam se da nikad i ni pod koju cijenu neću to raditi niti jednom svom djetetu.

Zbog toga sam još više zadovoljna i sretna. Jer je moja Mudrica samostalna, vedra i predivna djevojčica puna želje i samoinicijative za učenjem.

Prigodno:

POHVALNICA MOJOJ NAJSTARIJOJ MEZIMICI

Za sva ranojutarnja ustajanja bez problema.
Za upornost i trud, marljivost i samostalnost.
Za svaku lijepu riječ upućenu osobama starijima od sebe i riječ utjehe svojim vršnjacima.
Za empatiju i srdačnost.
Za sve riješene zadatke, pročitane tekstove i nacrtane crteže.
Za neodustajanje!
Za balansiranje između želje za novim znanjima i želje za druženjem.
Za postavljanje prioriteta i ciljeva, i uspješno ostvarivanje istih.
Svaka ocjena i pohvala plod su samo tvog rada i zalaganja. I dok god si ti sretna i zadovoljna svojim uspjesima, ma kako oblikovani bili, mi se radujemo s tobom. Neizmjerno smo ponosni na tebe, kćeri!
Volimo te!