I što ćemo sad? (Velikim vođama)

Dao si nas u bescjenje
prodao bogatima po cent il' dva
ljude natjerao na očaj i borbu
za egzistenciju, na spajanje kraja s krajem
iz dana u dan, od mjeseca do mjeseca.

Dok kinderići hrle još po jednu kuglu
sramotno skupog, nekima već nedostižnog sladoleda
pa na vožnju lunaparkom, može i šećerna vata
ne kužeć' zabrinute roditelje (ni nije njihovo da kuže)
kako s knedlom pretumbavaju dno svojih novčanika,

ti pod klimom provodiš uzavrele ljetne dane
razmišljajuć' što bi iduće mogao izreći ispred kamere
da ljudima nije već servirano na polupljesnivom pladnju
možda još ima naivnih i nedozrelih
pa ti daju i idući mandat da vodiš Lijepu našu, tko zna!

Tuga, samo tuga na svakom koraku
čemer i jad vrijednih ljudi, ispijenih radnika
što odrađuju prvu, drugu, treću i dodatnu smjenu
vrteći se u začaranom krugu, neispavani od briga
tražeći rješenja, krpajuć' rupu bez dna,

dok ti, veliki vođo, a tako mali čovječe
daješ funkcije ljudima bez obraza, srama i intelingencije
kao na nekom kotaču sreće, koji ti se na prvu svide
manje bitno je li sposoban, školovan il' ne
staž, plaća, bonusi i sve zakonom dano uz to ide.

Briga ga. A briga i tebe!

Možda kroz neko vrijeme skupi se dosta pametnih glava
pa odluče reknuti DOSTA! izrabljivanju i manipuliranju
DOSTA! pogodovanju pojedincima
nadam se, a kažu u nadi je spas.
Možda se probudimo i dignemo glave iz pijeska,
pronađemo i zlatnu sredinu i ravnopravnost za sve nas.