Kreativni odjel

Sa Cesarićem u Maloj kavani

komentatoricamicaa.blog.hr

10.siječanj, Požega , Dobriša Cesarić


Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?

Mjeseče ljubav je ů meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sâm, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći. ( dvije prve strofe )


lijepo je sjesti s nekim bliskim za stol u uglu jer se tim malim činom, susretom - događa nešto više od nas samih


Znači - privremeno zaustaviti svijet, onu običnost koja nedužne guši kad šalice postaju granice tišine u kojoj ništa ne mora biti dokazano, objašnjeno ili ubrzano. Vrijeme se tada ne mjeri minutama, nego pogledima koji se zadrže djelić sekunde dulje nego što bi trebali — i baš zato ti trenuci ostaju.
To je vrijeme bez maske, nema uloga, nema publike. Samo dvoje ljudi koji se susreću točno ondje gdje jesu, i dopuštaju si biti viđeni.

Lijepo je da sve to ostaje u nama i kad se kava ohladi i bude podsjetnik da je bliskost moguća i nježnost stvarna

Tišina srca

star-rose-bloger.blog.hr

U tišini srca osjećam bol,
ali svjetlost topline još uvijek tinja.
Tragovi tuge nisu slabost,
nego dokaz da srce još zna voljeti.


I dok svijet mirno spava,
moja nježnost čuva svaki trenutak,
svaku riječ i svaki dah
koji su ostali u meni,
bez žurbe i bez straha,
i u tišini zna da si tu.

2025.

mcind.blog.hr

2025. Prisjećanje na prošlu 2025. godinu sa nekoliko događanja na kojima sam bio.
Krajem siječnja 'Noć muzeja' uz posjet Pomorskom i povjesnom muzeju i Muzeju grada Rijeke. Stara slika sa Trsata.


Velika karnevalska povorka na Riječkom karnevalu 2. ožujka.


Za Praznik rada vožnja za Glavaš kod Kijeva i poslije uspon na Dinaru (1831 m.) i posjet slapu Krčić u Kninu.




Sredinom svibnja izlet na Samoborsko gorje u spomen na prvi zvanični izlet Hrvatskog planinarskog društva koji je održan pred 150 godina, 17. svibnja 1875. . Zadnja kontrolna točka na vrhu Plešivice.


31. svibnja i 1. lipnja Dani hrvatskih planinara na Učki u organizaciji PD Opatija.


Ljeti i u jesen nekoliko uspona na planine u bližoj okolici. Ovo je Primorski Klek u Grobniščini a bilo je vrhova i u Vinodolu .


Nekoliko šetnji i po otoku Krku, dijelom i po trasi Camino Krk. Pogled na otočić Košljun sa vidikovca 'Tri križa' iznad Punta gdje se nalazi jedna od KT .ovoga puta.


Lovransku marunadu je šteta propustiti.


Više lakših šetnji oko grada. Slap Žakalj sa novoizgrađenim pješačkim mostom.


Pomicaljka sa tri uzastopna mjeseca.
TVORAC
GAREŽ
KALJUŽA
KIRVAJ
MAČAK
NJAKALO

Premetaljke.
DAJ NET
NADIGO
RED KLANA

Šunjata

aneta.blog.hr

Kiša je padala, a meni se činilo da neko kuca na vratima usred noći, isprva tiho, a potom sve snažnije. Kucnuo je dvanaest puta, a potom je neka sjena proletjela kroz mrak i uobličila se u nekakav providan obris tijela.
- “Šta ćeš ti ovdje?”, upitah.
- “Tako je grozno napolju pa sam svratila“, reče Prošlost, “da te obiđem, sjećaš li me se?”
- “Možda, kao kroz maglu”, rekoh.
- „Pamtiš li krajolike našeg djetinjstva, livade, šume, breze … ljude, … i …?“
- „Šta, i?
- „Njihove naravi, subine, sukobe …?”
- “Misliš ratove?”
- “Pa, i to?”, prekri lice grimasom i zazvoni žalosnim osmjehom.
- “Ti si Prošlost, ne postojiš, odlazi!”, rekoh joj smrknuto.
Ona se isceri u onom svom amorfnom obličju, zakrvavi nevidljivim očima …
- “Misliš?”, promrmlja jedva čujno, pa nestade u pravougaonom mraku, pognuta, mrka, zaprašena kapima noći, hladnoćom i ozvjezdalim djelićem neba.

Zaspah, sa gorkim ukusom sjećanja, kao da ću se opet morati seliti. Dugo skitah snovima, nigdje da nađem boravište. Opet tišina i smrtna dosada, takva jeza da je bolje i ne spominjati.

* * *

Probudi me zrak svjetlosti I pretvori se u neki blistavi krug iznad moje glave.
- “Ko si sad Ti?”, upitah.
- “Blagi domaći duh, rodna ruka; ustaj!”, reče, “dan je svanuo”.
- “Gdje je onaj nerazumni geometar?“, upitah ponovo.
- „To je Prošlost, a ti sada treba da se opredijeliš …”
- “Za šta da se opredijelim?“, zavrti mi se u glavi.
- „Pa, da li ćeš ustati ili ostati“

* * *

Zaustih da još nešto upitam, …., ali kada sam ustala više nikoga nije bilo, ni sjene ni oreola … nikoga …samo miris kiše, tanan, nestvaran i vijekovna čarolija beskućnog duha, da iz ničega ništa ne nastaje …


Prvo dobro kojem država treba težiti je mir. Mir je izvor svakog reda i svake dobrobiti. Kakve potrage za srećom mogu činiti oni koji su zaokupljeni samo brigom napada ili odbrane? Ne može se poboljšati imovina oko koje se još uvijek spori, imovina koja još uvijek nema određenog vlasnika. Štaviše, rat stvara divlji i okrutni moral: nudi predmete slave i pohlepe koje najgrublje duše mogu lako zgrabiti; i na taj način izopačuje naše zdrave strasti oplemenjujući naše poroke i svugdje zamjenjujući pravdu nasiljem.
Prvi korak, dakle, koji se može poduzeti za dobrobit onoga što čovječanstvo može učiniti bio bi da mir učini trajnijim, a ratove rjeđim. Ako se to ikada dogodi, postojao bi razlog vjerovati da će promjena dobro napredovati, da će koraci ka sreći započeti.

„Über den Geist des Zeitalters und die Gewalt
der öffentlichen Meinung.“
Spectamus quae coram habentur.
Tac. Ann VI

Mart 1797.

KA NA KRIŽU

sewen.blog.hr

Ka da sam na križu, ma živ živcat,
Samo mi se ne da micat
Pa promatram lažima opijeni puk
I režim ka vuk, zvukovi ječe,
Dok oni kleče...

Ka da sam na križu, krvav do kosti
I još su me provali probosti
Ma sam se ka tica izmaka
Nema ovakvog junaka di sunce grije
Šta se smije...

Ka da sam na križu, ma zapravo svi smo
Nije bitno šta jesmo, a šta nismo,
Našli smo se sa miljun raznih misli,
Na zemlji se stisli, sa njom smo srasli,
I nastavili pasti...

After

stella.blog.hr

Najavljeno je ovako:
Tišina koja govori glasnije od reči: Autorski projekat
"After After" Tanasija Ćakića u Teatru Vuk

Reč je o interaktivnoj monodrami koja istražuje muško
mentalno zdravlje i emocije koje se predugo prećutkuju.
Reditelj i glavni glumac ističe da predstava nastaje iz
potrebe da se o ovim temama govori iskreno i bez
patetike, pružajući prostor za dijalog između scene
i publike.

Poseban je osećaj da učestvujete u stvaranju predstave,
a svako u publici ima za to priliku.

konačno...Planina

hawkeye1306.blog.hr

4-704

eto, jučerašnje možda se pretvorilo u više od vjerovatno
ukrcao sam se u Daciu...
unatoč svim kritikama prema zimskoj službi
ceste su čiste,gotovo suhe
brzo i lagano sam stigao na Planinu a tamo, ulaz zatrpan
na dvorištu priličan sloj snijega...to je platila Dacia pri ulasku i
bliskim druženjem s ogradom, ajd, ništa strašno

400x200


najstariji bijeli je gotovo nestao pod novim snijegom
ovaj puta suhim i laganim pa nema nove štete...




dan je bio lijep, sunčan...gablec na terasi bi bio sasvim zgodan
no frižider isključen i prazan, a voda je zatvorena
dakle, od gableca danas ništa
ionako nisam siguran kako bi išlo rezanje špeka na minus 12*C

Ljepota zimskog jutra

teutinaljubav.blog.hr

Stati uz prozor, uz pivce i kavu i uživati u ljepoti zimskog jutra. O ovakovom jutru i pogledu u Rijeci sam mogao samo maštati.

PANORAMA

komentatoricamicaa.blog.hr

Bio je danas popodne izvrstan Hesseov tekst o dobroti, dobrim ljudima , onima koji znaju voljeti ljude , ali - makla sam ga i stavila ove slike s Marjanske vidilice snimljene danas oko podneva kad smo se moja frendica Mirjana i ja uputile na brzinsku kavu između posla koji je gotov i obveza koje slijede.
Mi smo izabrale radost - evo je uslikana na postu.







i moj fejs frend Joško šalje sliku upravo sa šetnje Rivom


i ne vara nikor ko zapiva " ta divna , spli'ska noć
u luci male barke
ti siti se mene
i moje jubavi žarke...


slike s Marjana su moje
Riva je J.Gudić, autor

Najslađi muzej

stella.blog.hr

Muzej čokolade jedan je od najmlađih beogradskih muzeja
Otvoren je u Beogradu, februara 2020. godine. U ovom
muzeju, osim sa eksponatima, posetioci mogu da se
upoznaju sa zanimljivostima i istorijom nastanka čokolade.
Muzej je osnovao Nenad Radulović sa suprugom,
a svi eksponati su originalni.

Muzej se sastoji od četiri prostorije, a svaka je uređena
tako da predstavlja jedan period u razvoju čokolade:
Soba posvećena Južnoj Americi, postojbini čokolade
Prvo ćemo u šume Ekvadora, naći ćemo plod kakaovca
i kušati ga. Nije loše.

Soba posvećena dolasku kakaoa u Evropu – razvojni
put, od dolaska u Španiju

Kušaćemo crnu, belu i ružičastu čokoladu.

Soba posvećena istoriji čokolade u Srbiji i Jugoslaviji

Soba sa eksponatima – različitim predmetima iz
svakodnevnog života, u celosti napravljenim od
čokolade, koji su jestivi, kao ova gramofonska ploča.

Na kraju dobijate smesu crne, mlečne i bele čokolade
i tridesetak dodataka, pa pravite svoju čokoladu.
Kad se ohladi u frižideru, spakuju je i ponesete je da
kući uživate u vašem origianlnom priizvodu.

SARAJEVSKI NIŠANI (ili BITI LOVINOM)

huc.blog.hr

za Miljenka


Dr. Weis prvo ustrijeli jednogodišnje dijete u majčinom naručju. Pošto starci za odstrjel bjahu „for free”, on skinu dvojicu, a nešto kasnije ubi i sredovječni par. Bio je to dobar ulov. Nekog je sarajliju poštedio tek toliko da se vidi kako je Bog milostiv. Zapravo, Alah. Jer na mladićevu licu bili su jasno vidljivi tragovi turskih gena. Metci su fijukali ponad njegove glave dok je trčao prema pivovari po vodu.

Nakon safarija, zahvali se lokalnom vodiču na usluzi, pa sjede u auto i odveze se u BG, odakle je i došao. Na put zgazi crnu mačku.

U hotelu se otuširao. Vruća je voda godila dok se širio izvan granica tijela. Ispunjavao kupaonicu. Sobu. Grad. Kakav dobar osjećaj! Zatim se obrijao i aftershave kremom polako izmasirao obraze. Iz kataloga koji mu je dao recepcionar nazvao je eskort službu. Odabrao je djevojku koja je najviše nalikovala njegovoj otuđenoj kćeri. Nakon rastave rijetko ju je viđao. Hilda je bila preslika svoje majke. U svakom smislu.

***
Telefon zazvoni.

– Djevojka je stigla – obavijesti recepcionar.
– OK, stižem – odvrati dr. Weis.
Istapša lice kolonjskom vodom, uzme kofer i iziđe. Odjavi se iz hotela te pokupi djevojku u foajeu.

Djevojka je sjajno izgledala, nešto poput Anne de Armas, u Jamesu Bondu iz 2021 . Reče da se zove Bojana ali da je, ako želi, može zvati Palome. On reče da ga podsjeća na nekoga i da bi je rado zvao Hilda. Nemam ništa protiv, odvrati ona. Zapute se u Skadarsku ulicu te sjednu u „Dva jelena” gdje ih spremno dočeka rezervirani stol na ime Beli. Jeli su dobro. Jela s ćumura. Naravno.

Razgovor na engleskom je zapinjao. Bojana se usiljeno smijuckala njegovim pokušajima da bude duhovit. Pa ipak, dr. Weis bio je zadovoljan tim smijuljenjem.

Na odlasku u knjigu utisaka zapisao je rečenicu iz Bhagavad Gite „Sada sam postao Smrt, razarač svjetova.” A zatim dodao nešto autohtonije: „Arbeit macht frei”. Nacrtao je malog čovječuljka s velikim penisom koji trči za psom i u oblačiću govori: „Jebo vas Tito!”

***
Odvezli su se do rijeke. Dr. Weis pusti Straussa, Na lijepom plavom Dunavu.
– Mogu li vas zamoliti za ples? – upita.
–Naravno – odvrati Bojana.

Izišli su iz auta i započeli plesati. Znala je korake. Išla je u fine škole. Klasična gimnazija, balet i to… Vrtjeli su se kao Franjo Josip i kraljica Sisi u rezidenciji monarhije na kokainu, kao dobro uigran tandem, kao otac i kći na maturalnoj večeri… a onda, odjednom –

BAM –

šaka je sletjela na lijepo lice. Odmah zatim snažan udarac u jetru što ju obori na koljena. Njezine velike crne oči gledale su u nevjerici.

Dr. Weis nasrne kao mahnita zvijer.
KURVO, KURVO, KURVO – vrištao je dok joj je zadizao haljinu straga i trgao gaćice – kurvo!
Zgrabio ju je za vrat i gušio.

Velika masa vode lijeno je oticala prema jugu.
Nikada ne možeš dvaput ući u istu rijeku…
Crni talas. 1. crni tal a s 2.
nikad ne možeš… 3.

Tucao ju je, a madame Smrt je sve to promatrala postrance.
Zatim je svršio, pridigao se i zakopčao.
Djevojka se upinjala da dođe do daha.

Vidio je kamenčugu pored nje. Pogledao na sat.
Ipak, bio je milostiv, jer Bog je milostiv. A ponekad i Alah.

Sjeo je u auto i odvezao se.
Djevojka se osovi na noge te briznu u plač.

***
Dr. Weis obavi check-in.
Pričeka sat vremena pa uđe u avion.
„Dragi putnici, fasten your seat belts…”
Avion s jedinstvenim identifikatorom zrakoplovnog leta 666 grabio je u smjeru Tajlanda.

Prvi dan godišnjeg, a dr. Weis već se odlično zabavljao.

SARAJEVSKI NIŠANI (ili BITI LOVINOM)

huc.blog.hr

za Miljenka


Dr. Weis prvo ustrijeli jednogodišnje dijete u majčinom naručju. Pošto starci za odstrjel bjahu „for free”, on skinu dvojicu, a nešto kasnije ubi i sredovječni par. Bio je to dobar ulov. Nekog je sarajliju poštedio tek toliko da se vidi kako je Bog milostiv. Zapravo, Alah. Jer na mladićevu licu bili su jasno vidljivi tragovi turskih gena. Metci su fijukali ponad njegove glave dok je trčao prema pivovari po vodu.

Nakon safarija, zahvali se lokalnom vodiču na usluzi, pa sjede u auto i odveze se u BG, odakle je i došao. Na put zgazi crnu mačku.

U hotelu se otuširao. Vruća je voda godila dok se širio izvan granica tijela. Ispunjavao kupaonicu. Sobu. Grad. Kakav dobar osjećaj! Zatim se obrijao i aftershave kremom polako izmasirao obraze. Iz kataloga koji mu je dao recepcionar nazvao je eskort službu. Odabrao je djevojku koja je najviše nalikovala njegovoj otuđenoj kćeri. Nakon rastave rijetko ju je viđao. Hilda je bila preslika svoje majke. U svakom smislu.

***
Telefon zazvoni.

– Djevojka je stigla – obavijesti recepcionar.
– OK, stižem – odvrati dr. Weis.
Istapša lice kolonjskom vodom, uzme kofer i iziđe. Odjavi se iz hotela te pokupi djevojku u foajeu.

Djevojka je sjajno izgledala, nešto poput Anne de Armas, u Jamesu Bondu iz 2021 . Reče da se zove Bojana ali da je, ako želi, može zvati Palome. On reče da ga podsjeća na nekoga i da bi je rado zvao Hilda. Nemam ništa protiv, odvrati ona. Zapute se u Skadarsku ulicu te sjednu u „Dva jelena” gdje ih spremno dočeka rezervirani stol na ime Beli. Jeli su dobro. Jela s ćumura. Naravno.

Razgovor na engleskom je zapinjao. Bojana se usiljeno smijuckala njegovim pokušajima da bude duhovit. Pa ipak, dr. Weis bio je zadovoljan tim smijuljenjem.

Na odlasku u knjigu utisaka zapisao je rečenicu iz Bhagavad Gite „Sada sam postao Smrt, razarač svjetova.” A zatim dodao nešto autohtonije: „Arbeit macht frei”. Nacrtao je malog čovječuljka s velikim penisom koji trči za psom i u oblačiću govori: „Jebo vas Tito!”

***
Odvezli su se do rijeke. Dr. Weis pusti Straussa, Na lijepom plavom Dunavu.
– Mogu li vas zamoliti za ples? – upita.
–Naravno – odvrati Bojana.

Izišli su iz auta i započeli plesati. Znala je korake. Išla je u fine škole. Klasična gimnazija, balet i to… Vrtjeli su se kao Franjo Josip i kraljica Sisi u rezidenciji monarhije na kokainu, kao dobro uigran tandem, kao otac i kći na maturalnoj večeri… a onda, odjednom –

BAM –

šaka je sletjela na lijepo lice. Odmah zatim snažan udarac u jetru što ju obori na koljena. Njezine velike crne oči gledale su u nevjerici.

Dr. Weis nasrne kao mahnita zvijer.
KURVO, KURVO, KURVO – vrištao je dok joj je zadizao haljinu straga i trgao gaćice – kurvo!
Zgrabio ju je za vrat i gušio.

Velika masa vode lijeno je oticala prema jugu.
Nikada ne možeš dvaput ući u istu rijeku…
Crni talas. 1. crni tal a s 2.
nikad ne možeš… 3.

Tucao ju je, a madame Smrt je sve to promatrala postrance.
Zatim je svršio, pridigao se i zakopčao.
Djevojka se upinjala da dođe do daha.

Vidio je kamenčugu pored nje. Pogledao na sat.
Ipak, bio je milostiv, jer Bog je milostiv. A ponekad i Alah.

Sjeo je u auto i odvezao se.
Djevojka se osovi na noge te briznu u plač.

***
Dr. Weis obavi check-in.
Pričeka sat vremena pa uđe u avion.
„Dragi putnici, fasten your seat belts…”
Avion s jedinstvenim identifikatorom zrakoplovnog leta 666 grabio je u smjeru Tajlanda.

Prvi dan godišnjeg, a dr. Weis već se odlično zabavljao.

a nakon prvog...još snijega :(

hawkeye1306.blog.hr

3-703

no, kako sam savjestan građanin, prihvatio sam se lopate
i očistio pločnik ispred svoje zgrade
ajd, iskreno, ne radi savjesnosti...samo želim izbječi tužbu
za slučaj da se netko posklizne




a zatim koristim četku i malu lopaticu...
eto, već viđeno ali ne s ovoliko snijega, barem u posljednje vrijeme
pozdravić iz srca

Božićna, onima koji slave danas

stella.blog.hr

posljednji plamen snova

potok42.blog.hr

sjaj snova tone u nepostojanje,
gasi se kao petrolejka pred zoru.
prije svog kraja, plamen se skupi,
sažima se, ne širi.
lampa ne osvjetljava sobu, nego stol.
plamen počne treperiti,
ne zato što je slab, nego zato jer je
nestalo pogonske tvari;
fitilj je potrošen,
staklo je zamrljano godinama dodira.
svjetlo je i dalje tu, ali bliže sebi nego svijetu.

a onda dolazi onaj trenutak
kad se nakratko razbistri,
i šalje posljednji jasni odsjaj.
još jednom osvijetli ono što je važno,
još jednom pokaže oblik stvari.
i tek tada, bez buke, bez drame,
srce plamena potamni, svjetlo se povuče,
ne u mrak i hladnoću, nego u mir.

snovi se povlače u sumrak,
dok vjetar svijeta hladi njihov plamen.
ponekad nestanak ubrza dah prostora -
suvišna pitanja, suvišni odgovori,
mutna voda bivanja koja plavi oko sebe,
presušeno strpljenje neprozirne sudbine.

sanjaju oni kojima java nije dovoljna,
i oni koje je java izbacila iz podjele uloga
u predstavi života između plamena i noći.