SAJAM TAŠTINE

Filmovi poput "Savršene formule" (Bradley Cooper) i "Lucy" (Scarlett Johansson) su se poigravali idejom kako ljudi koriste samo 10 posto svog mozga - a oni koji "otključaju" veći postotak posjeduju moći poput beskonačnog pamćenja ili telekineze, između ostalog.
Zvuči primamljivo pa makar i pomisliti kako toliki dio mozga ostaje neiskorišten i zreo je za povećanje ljudskog potencijala, no to je ipak samo mit.

No davne 2007. godine zbio se slučaj jednog službenika koji je zaintrigirao kako znanost tako i javnost.
Priča ide ovako:
Kad je 44-godišnji muškarac iz Francuske počeo osjećati slabost u nozi, otišao je u bolnicu.
Nakon niza sveobuhvatnih pretraga su mu liječnici rekli -
da mu nedostaje veći dio mozga.
Muškarčeva lubanja bila je puna tekućine, a ostao je samo tanki sloj moždanog tkiva.
Stanje poznato kao hidrocefalus.
Živio je normalnim životom.
Imao obitelj.
Radio.
Glasovao na izborima.
Feštao...

Njegov IQ je testiran u vrijeme njegovih tegoba.
Ispostavilo se da je prosjek 84, što je malo ispod normalnog raspona.
Dakle, ova osoba možda nije bistra - ali je savršeno društveno sposobna", objašnjavao je neuropsihijatar (& kognitivni psiholog) koji je u tome vidio medicinsko čudo - ali i veliki izazov teorijama o svijesti.
To je bio tako zapanjujući slučaj.
Postavilo se pitanje kakvu veću lekciju nudi o našem mozgu?
Jedna od lekcija je kako je (neuro)plastičnost mozgavjerojatno sveprisutnija nego što smo mislili.
Zaista je nevjerojatno da mozak može nastaviti funkcionirati, manje-više, unutar normalnog raspona - vjerojatno s mnogo manje neurona nego u tipičnom mozgu.
Možda postoji i druga lekcija, ako vas zanima svijest - to je način na koji biološka aktivnost mozga proizvodi svijest.
Jedna ideja je kako svijest ovisi o sposobnosti mozga da uči.
Znači li to da ne postoji jedno područje mozga odgovorno za svijest?
Upravo tako.
Ovakvi slučajevi definitivno predstavljaju izazov za svaku teoriju svijesti koja ovisi o vrlo specifičnim neuroanatomskim pretpostavkama.
To je zapanjujući slučaj sposobnosti mozga da se prilagodi.

"Prilagodba naravi je vještina, ali prilagodba principa je zločin" (Thomas Paine)

#McGovernInsitute

Oznake: 10% pameti

“Ozymandias” (1817.)
by Percy Bysshe Shelley

I met a traveller from an antique land,
Who said—“Two vast and trunkless legs of stone
Stand in the desert. . . . Near them, on the sand,
Half sunk a shattered visage lies, whose frown,

And wrinkled lip, and sneer of cold command,
Tell that its sculptor well those passions read
Which yet survive, stamped on these lifeless things,
The hand that mocked them, and the heart that fed;

And on the pedestal, these words appear:
My name is Ozymandias, King of Kings;
Look on my Works, ye Mighty, and despair!
Nothing beside remains. Round the decay
Of that colossal Wreck, boundless and bare
The lone and level sands stretch far away.”

photo @RobHoole


Autor pjesme susreće putnika koji je došao iz drevne zemlje.
Putnik opisuje dvije velike kamene noge kipa, kojima nedostaje torzo koji bi ih spojio i koje stoje uspravno u pustinji. Blizu nogu, napola zakopano u pijesak, nalazi se slomljeno lice kipa. Izraz lica kipa - namrštenost i naborana usna - tvore zapovjednički, ohol podsmijeh. Izraz pokazuje kako je kipar razumio emocije osobe na kojoj je kip zasnovan, i sada te emocije žive, zauvijek uklesane u neživi kamen.
Izrađujući lice, kiparove vješte ruke ismijale su savršenu rekreaciju tih osjećaja i srca koje ih je hranilo (i pritom tako savršeno prenijele okrutnost subjekta da se čini da se sam kip ruga svom subjektu). Putnik zatim opisuje riječi upisane na postolje kipa, koje kažu:

"Moje ime je Ozymandias, kralj koji vlada čak i nad drugim kraljevima. Pogledajte što sam sagradio, svi vi koji se smatrate moćnima i očajavate nad veličanstvenošću i superiornošću mojih postignuća."

Nema ničega drugog u tom području. Oko ostataka velikog kipa nalazi se beskrajna i neplodna pustinja, s praznim i ravnim pijeskom koji se proteže u daljinu.
Kao romantični pjesnik, Shelley je duboko poštovao prirodu i bio skeptičan prema ljudskim pokušajima da njome dominira.
Njegov "Ozymandias" (Ramzes II.) prikladno nije samo upozorenje o prolaznosti političke moći, već i tvrdnja o ljudskoj nemoći u usporedbi s prirodnim svijetom.
Kip koji pjesma opisuje vrlo je vjerojatno postao "kolosalna olupina" upravo zbog neumoljivih sila erozije pijeska i vjetra u pustinji.
To, u kombinaciji s činjenicom da su "usamljeni i ravni pijesci" preuzeli sve što je nekoć okruživalo kip, sugerira prirodu kao nezaustavljivu silu kojoj su ljudska bića u konačnici podređena.
(LitCharts)

Marko Aurelije je imao slugu od povjerenja koji mu je, idući iza njega, svako malo govorio - “Osvrni se, ti si samo čovjek“ i “Sjeti se da si smrtan”.

("k. u. k." (kaiserlich-königlich / imperial-royal))

Oznake: kraljevi i carevi

"Teorija mrtvog interneta je ideja kako zapravo internetom više ne dominiraju ljudi već botovi.

Imamo, doduše, botove i u ovom našem blogo-biotopu, ali oni imaju manje veze s umjetnom iteligencijom, više s prirodnom glupošću.
Prošle godine su po prvi puta u internet prometu umjetno generirani sadržaji nadmašili one humanoidne objave.
S daljnjim trendom porasta.
Korisnicima interneta postaje sve teže razlikovati sadržaj koji su napravili ljudi od onog koji je generira UI.

Kažu kako su društvene mreže postale “manje namijenjene povezivanju ljudi, a više usmjerene na konzumiranje sadržaja i izazivanje dopaminskih reakcija u mozgu”!
Tim istraživača sa Univerziteta u Zürichu kreirao je UI botove koje su postavili na popularni subredit r/changemyview.
Testirali su mogu li uvjeriti korisnike tako da promijene mišljenje o kontroverznim temama.
Redit je zaprijetio tužbom, pa studija još nije objavljena.

“Teorija mrtvog interneta” postala je viralna krajem 2010-ih i početkom 2020-ih na forumima poput Redita i još nekih.
Korisnik pod imenom @IlluminatiPirate objavio je post koji je imao stotine tisuća pregleda, a u njemu je tvrdio kako je internet “prazan i bez ljudi”.
I kako je većina “navodno ljudskog sadržaja” zapravo kreirana pomoću UI.

Možda pri tome malo pomogne
Neuroscience

Oznake: internet

Što potiče osobu da pokuša naizgled nemoguće?
Osvajanje beskorisnog (Eroberung des Nutzlosen/Conquest of the useless) autora Wernera Herzoga više je od dnevnika - to je fascinantan uvid u um vizionara koji kombinira umjetnost, avanturu i egzistencijalna iskustva.

Herzog opisuje svoje putovanje snimajući Fitzcarralda u peruanskoj džungli - punoj prepreka, prirodnih sila i unutarnjih borbi.
Ali iza naizgled kaotičnih bilješki krije se jasna poruka:
Prava veličina nastaje kada je netko spreman pomicati granice, podnijeti bol i beskompromisno slijediti vizije.

Herzogov radikalni pogled na umjetnost, prirodu i život potiče na razmišljanje:
Što je uistinu "korisno"?
Zašto nam često upravo ono što se čini besmislenim donosi duboko ispunjenje?
I kako možemo razviti hrabrost da živimo vlastite snove unatoč svim nedaćama?

Njegova najnovija knjiga "Budućnost istine" (Zukunft der Wahrheit) govori o istini kao potrazi i ekspediciji u nepoznato.
Ljepota knjige: Možete se prepustiti plutanju kao na planinarenju.
Na naslovnici: pingvin, beskrajno malen, ispred planinskog lanca prekrivenog snijegom, kao da se želi popeti na njega.
Ali kako bi ptica koja ne leti nego pliva to trebala učiniti?
Autor piše o istini kao potrazi i ekspediciji u nepoznato.
I naziva je procesom:
"Istina mi se čini više kao vječni napor da joj se približimo. Kao kretanje prema njoj, kao neizvjesno putovanje, potraga puna truda i uzaludnosti. Ali ovo putovanje u nepoznato daje nam smisao i dostojanstvo; to nas razlikuje od krava na pašnjaku."

Svjetski poznati redatelj ne daje definiciju istine, već je ispituje kao objekt koji ga fascinira, osvjetljavajući je iz različitih perspektiva - baš kao u filmu.
Knjiga o istini lako bi mogla zvučati kao životni priručnik, poput nedjeljne propovijedi.
On ispituje istinu emocija, poput ogromnog suosjećanja koje su ljudi nerijetko osjećali.

„Emocije velike opere zapravo se ne javljaju u ovom obliku u prirodi, u ljudskoj prirodi, ali mi ispunjavamo ovu 'nezamislivu' jezgru punim spektrom emocija koje se, na tajanstven način, čine nekako stvarnima, istinitima.“

Ovdje jasno daje do znanja jednu stvar: istina i činjenice nisu isto.

„Kad bi se računale samo činjenice, telefonski imenik bio bi knjiga nad knjigama.“

Za njega je istina uvijek više, dublje, više.
Zagovara iznošenje istine lažima kao sredstvo umjetnosti, poezije.
On, pjesnik, kondenzator, time ne preokreće istinu, već identificira laž i stvara drugačiju istinu, kako piše.
U jednom trenutku, prilično nemilosrdno napada psihologiju:
"(...) koja je, pak, za mene anatema. Psihološko tumačenje svega i svakoga osvjetljava mračne niše u nama koje zapravo ne bi trebale biti osvijetljene."

Nije prijatelj laži, već sumraka, zamagljenog, tajanstvenog i nedokučivog.
Priča o povijesnim lažnim vijestima, o caru Neronu i faraonu Ramzesu, te opisuje agencije u Japanu koje zapošljavaju glumce koji povremeno upadaju u ulogu "pravog" mladoženje kada je mladenka lezbijka i želi umiriti svoje roditelje - koji ne znaju ništa o istini.

Werner Herzog je majstor pripovijedanja; povezuje se, luta i skreće s puta, kao da krči staze kroz džunglu.
Preporučuje hodanje, bez teške prtljage, kao izravan put do istine.
I ne vidi umjetnu inteligenciju kao potpuno negativnu:
„Doživjet ćemo preoblikovanje naše uloge u stvarnosti, kao i našeg razumijevanja same stvarnosti. Iza toga, poput životinje koja se skriva, pitanje istine vreba iznova i iznova.“

On upozorava, opominje, potiče i preporučuje jednu stvar iznad svega:
„Mladim filmašima koji me traže savjet, snažno ponavljam: Čitajte, čitajte, čitajte, čitajte, čitajte, čitajte. Čitajte. Ako ne čitate, vjerojatno ćete i dalje snimati filmove, ali u najboljem slučaju osrednje. Bez čitanja nikada nećete snimiti sjajan film.“

Mudra knjiga je aproksimacija.
Oko istine se može samo kružiti.
Nikada se ne može pronaći.

U tome, uostalom, leži istina.
#HanserVerlag

Oznake: Werner Herzog (Stipetić)

Političko razmišljanje je svjesno, racionalno i objektivno – ova dugogodišnja ideja još uvijek proganja hodnike stranačkih sjedišta i medijskih uredništva, te umove mnogih pojedinaca.
Ali kognitivna istraživanja su odavno zakopala "klasični razum".
Nisu činjenice te koje određuju naša mišljenja, već okviri.
Oni povlače konce u mozgu i određuju jesu li informacije prepoznate kao važne ili kognitivno gurnute pod tepih.
Okviri su uvijek ideološki selektivni, a aktiviraju se i konsolidiraju putem jezika – naše javne rasprave djeluju poput sinaptičkog superljepila koje može trajno povezati ideje.
Stoga se kognitivna istraživanja odavno slažu: jezik je politika.
Elisabeth Wehling u knjizi "Politisches Framing" otkriva kako jezik utječe na naše razmišljanje, našu percepciju svijeta i naše postupke.
Pokazuje odakle potječe moć mentalnih mehanizama poput okvira i metafora te pojašnjava zašto je za zdrav demokratski diskurs bitno uspoređivati procjene društva i politike kroz prevladavajuće okvire s vlastitim vrijednostima – i osigurati autentičnu komunikaciju vlastitog svjetonazora.
Uokvirivanje se ne može izbjeći, već se može samo propitivati, kaže autorica.
Progresivna uvjerenja teže oslanjanju na ono što se naziva sistemskim kauzalnim zaključivanjem.
Njihova uvjerenja o tome što uzrokuje stvari u svijetu teže biti složena.
Konzervativci teže favorizirati izravne kauzalne argumente.
Okviri su stvar svakodnevne spoznaje.
Mislimo, govorimo i djelujemo prema okvirima.
To je najnormalnija stvar na svijetu.
Okviri su kognitivne strukture stečene svjetskim iskustvom.
Oni nam govore što stvari znače.
Jezik nikada nije neutralan.
On daje činjenicama značenje, klasificira ih i oblikuje naš svjetonazor – često nesvjesno.
Postoji li nešto poput objektivnog jezika?
Moglo bi se usporediti čiji mediji i sljedbenici više izrabljuju riječi kao npr.: ustaša .

Ili bilo koja druga.

(Ne)uokvirena.
ilustracija #IzvanOkvira_gimnazijaCres

Oznake: odokativno aproksimativno

Kažu kako je pomoćnik u nastavi tu gdje jest jer i učitelji trebaju svoje heroje.
Oduševio me naziv te profesije na engleskom jeziku:
"special education paraprofessional"
Stara priča govori kako
prosječan učitelj priča;
dobar učitelj objašnjava;
vrhunski učitelj pokazuje, a
veliki učitelj inspirira.
Ne mogu zamisliti kako je raditi onome tko (blago rečeno) ne voli svoj posao.
Ili kako je književniku kojeg slabo čitaju "slučajno" uletio zidni grafit uoči promocije knjige?
#theteachersdevotional

Oznake: epitome a perfect example

19 "Tko puno priča, stvara sukobe, a tko pazi što govori, razuman je."
ili
"Obilje riječi ne biva bez grijeha,
a tko zauzdava svoj jezik, razuman je."(Mudre izreke 10:19)
Engleski prijevod kaže:
"Too much talk leads to sin. Be sensible and keep your mouth shut".

Neki Iločki podrumi kriju zastrašujuće priče:
screenshot #Nestor

Oznake: tepati samome sebi

Donijeti na svijet i odgojiti osobu ogroman je trud.
Ubiti čovjeka je stvar jednog metka.
Potrebne su godine, ponekad i desetljeća, da se izgradi grad, ali nekoliko bombi je dovoljno da ga uništi.
Zašto neki ljudi preferiraju život, stvaranje, razvoj, dok su drugi poput plijesni, raka, hrđe - ne žele ništa osim uništenja i smrti?!
Pitanja su bez odgovora.
Beskrajni ratovi...

Rat je…
Smrt.
Svi znamo da ćemo jednog dana umrijeti, ali svakodnevna blizina smrti, u koju nas rat baci, uništava potpornu strukturu.
U početku se jako bojite, zatim ne osjećate ništa, a onda počnete željeti umrijeti.
Uobičajeni samoodržanje više ne funkcionira, mozak ne može stalno biti u stanju napetosti, u stanju pripravnosti, i osoba počinje preuzimati neopravdane rizike, ignorirati opasnost.

Rat je…
Ludilo.
Kad shvatite koliko je života uništeno, koliko je djece umrlo, a da nije okusilo ništa u životu, koliko se gradova u kojima je život bio u punom jeku pretvorilo u ruševine, koliko se ožiljaka pojavilo na svakom srcu - postaje vrlo strašno.
Ne postoji niti jedan razlog koji bi opravdao početak rata, nema smisla u uništavanju, kada svijet danas otvara idealne uvjete za stvaranje i razvoj, nema budućnosti u kojoj ljudi iznova i iznova zaboravljaju strašne lekcije prošlosti i pritiskaju crvene gumbe koji donose smrt.

Rat je…
Razdvojenost.
Supruge godinama ne vide svoje muževe koji su otišli na frontu.
Majke, previjajući se od boli i straha, čekaju svoje sinove i kćeri iz zatočeništva i traže ih na popisima za razmjenu.
Djeca iznova i iznova pitaju: „Kada će se tata vratiti kući?“
Ljudi koji sjede uz grobove, odbijajući vjerovati da će razdvojenost biti vječna.
Trudnice koje nikada neće moći podijeliti radost roditeljstva sa svojim mrtvim muževima.
Roditelji koji jecaju nad tijelima svoje djece.
Vojnici koji ne vide svoju djecu kako odrastaju.
Sve te strašne crne nijanse razdvojenosti…

Daria Zaseda je nagrađivana umjetnica iz Ukrajine čiji su radovi predstavljeni na samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta.
Radeći u mješovitim medijima, Zaseda se fokusira na žene kao jedan od svojih primarnih subjekata u slikarstvu, pronalazeći svrhu u otkrivanju njihovog psihološkog i društvenog konteksta sloj po sloj.
Njezin rad karakterizira ta ženstvenost i velika pažnja prema detaljima kroz korištenje zamršenih uzoraka u tinti koja okružuje njezin subjekt.
Kao umjetnica borila se s osjećajem kao da pokušava prodati čistu bol, ali novac prikupljen prodajom njenih slika ide onima najpotrebitijima.
#OhHungryArtist

Oznake: Daria Zaseda Art

Popis najugroženijih zanimanja uvođenjem umjetne inteligencije:

1. tumači i prevoditelji;
2. povjesničari
3. putnički pratitelji
4. prodajni predstavnici usluga
5. pisci i autori
6. telefonski operateri
7. voditelji programa i radio DJ
8. brokeri
9. recepcioneri
10. politolozi...

***
a najmanje ugroženi su:

1. operater jaružala
2. bolničari
3. parketari
4. graditelji
5. krovopokrivač
6. copywriteri...

***
Povjesničara mi je nekako najmanje žao
Karl Krauss je kazao kako povjesničari nisu uvijek proroci okrenuti u rikverc, ali su zato novinari uvijek oni koji su, naknadno, znali sve unaprijed.
Čuvanje unučića nije ugroženo

screenshot #TheLingwist_purpose

free site to upload pictures

Oznake: no job no problem

Na mladom stablu života
umro je jedan cvijet
za one što plaču za njime
umro je jedan svijet.

Zato molim za one
što više nisu sa nama
dadoše mladost živote
da bolje bi bilo nama!

Udobna im budi Croatio mati...
(VeljkoMandić)
screenshot#HRT

Oznake: Oluja 95