utorak, 31.01.2023.

Rani i radža



Jedna stara indijska priča o maharadžinom radži koji je vjerovao da je mudar i pravedan, kao što bi radža i trebao biti.
Ljudi u njegovoj pokrajini bili su uzgajivači riže. Radža je odredio da svatko mora dati gotovo svu svoju rižu njemu. "Skladištit ću rižu na sigurno", obećao je radž ljudima, "tako da će u vrijeme gladi svi imati rižu za jesti i nitko neće ostati gladan." Svake godine, radžini skupljači riže sakupili su gotovo svu rižu od naroda i odnijeli je u kraljevska skladišta.

Dugi niz godina riža je dobro rasla. Ljudi su gotovo svu svoju rižu dali radži, a skladišta su uvijek bila puna. Ali ljudima je ostalo samo toliko riže da prežive.
Zatim je jedne godine riža loše rasla i zavladala je kriza i glad. Ljudi nisu imali rižu da daju radži, a oni nisu imali rižu za jesti. Radžini ministri su ga preklinjali: "Vaša Visosti, dopustite nam da otvorimo kraljevska skladišta i damo rižu ljudima, kao što ste obećali." "Ne!" - povika radža. Kako da znam koliko dugo će trajati glad? Moram uzeti rižu za sebe. Obećao ili ne obećao, radža ne smije gladovati!"

Vrijeme je prolazilo, dođu tako neke Gretine godine i ljudi su bili sve više gladni.
Ali radža nije htio dati rižu.
Jednoga je dana radža naredio gozbu za sebe i svoje dvore - kako mu se činilo da bi radža tu i tamo trebao, čak i kad je glad. Sluga je vodio slona iz kraljevskog skladišta u palaču, noseći dvije pune košare riže. Djevojčica po imenu Rani vidjela je kako se iz jedne od košara sitno prosipa mlaz riže. Brzo je skočila i krenula uz slona, uhvativši rižu koja je padala svojom suknjom. Bila je pametna i počela je smišljati plan.

Pred palačom je stražar povikao: "Stani, kradljivice! Kamo ćeš s tom rižom?"

"Ja nisam lopov", odgovorila je Rani. "Ova riža je ispala iz jedne od košara i sada je vraćam radži."

Kada je čuo za to, radža je zatražio da je dovedu pred njega.

"Želim te nagraditi što si mi vratila ono što mi pripada", rekao je radža Rani. "Traži od mene bilo što, i dobit ćeš."

"Vaša visosti", reče Rani, "ne zaslužujem nikakvu nagradu. Ali ako želite, možete mi dati jedno zrno riže."

"Samo jedno zrno riže?" - uzviknu radža. — Zacijelo ćeš mi dopustiti da te obilnije nagradim, kako i dolikuje jednom radži.

"Vrlo dobro", rekla je Rani. "Ako se vašoj visosti svidjelo, možete me nagraditi na ovaj način. Danas ćete mi dati jedno zrno riže. Zatim ćete mi svaki dan tijekom trideset dana davati dvostruko više riže koju ste mi dali dan prije. Dakle, sutra ćete mi dati dva zrna riže, sutradan četiri zrna riže, i tako trideset dana."

Čini se da je ovo skromna nagrada, rekao je radža. "Ali nek ti bude."

I Rani je darovano jedno zrno riže.
(ova priča se koristi na mnogim studijima ekonomije i managementa, te se na ovom mjestu priča prekida i studentima daje zadatak izračuna zrna riže za svaki od 30 dana).
A priča ide dalje, devetog dana su Rani donijeli 56 zrna riže... i tako je isporuka rasla do 30-og dana.
S preko milijardu zrna riže u konačnici.
Radža je ostao praznih skladišta i dobio je vreću riže od Rani kao i ostali potrebiti, kojoj je obećao kako će biti ubuduće mudriji i pošteniji - kao što bi jedan radža i trebao biti.
A studenti su u Excellu savladali izračun eksponecijalne funkcije rasta.
Osim onih koji linearno razmišljaju.


UPDATE (nije poenta priče, ali nek se nađe))

Oznake: grain of rice

| 09:09 | Lamentiraj (18) | Print this! | #

petak, 27.01.2023.

precijenjena neprocjenjivost



Priča je išla ovako nekako:
Violinist je svirao 45 minuta u njujorškoj podzemnoj željeznici.
Nekoliko ljudi se zaustavilo, par je zapljeskalo, a violinist je skupio oko 30 dolara napojnica.
Nitko to nije znao, ali violinist je bio Joshua Bell, jedan od najboljih glazbenika na svijetu.
U toj je podzemnoj željeznici Joshua odsvirao jedno od najsloženijih djela ikad napisanih s violinom vrijednom 3,5 milijuna dolara.

Dva dana prije nego što je svirao u metrou, Joshua Bell rasprodao je bostonsko kazalište, a sjedala su u prosjeku koštala oko 100 dolara.

Eksperiment je dokazao da izvanredno u običnom okruženju ne blista te da je tako često zanemareno i podcijenjeno.

Posvuda ima briljantno talentiranih ljudi koji ne dobivaju priznanje i nagradu koju zaslužuju.
Ali jednom kada se naoružaju vrijednošću i samopouzdanjem i uklone se iz okoline koja im ne služi, napreduju i rastu.
Instinkt vam nešto govori.
Poslušajte ga ako vam nije dovoljno reći gdje se nalazite!
Idi tamo gdje te cijene i poštuju.
Znajte svoju vrijednost.
A i zastanite, ponekad, pored uličnog svirača.


Oznake: snobovi

| 16:00 | Lamentiraj (9) | Print this! | #

utorak, 17.01.2023.

Orwell ga nije volio



Podsvjesno, košmarno, fantazmagorično, naizgled nemoguće; Dalí i drugi nad(su)realisti, poput Magrittea, kanalizirali su te snage u svom radu.
Potkopavajući očekivanja, igrajući se iluzijama, uznemirujući, provocirajući, prkoseći objašnjenjima.
Dali je 1931. stvorio Postojanost sjećanja, svoju najpoznatiju sliku i najpoznatije djelo nadrealizma, očito inspiriran gledajući camembert kako se topi na suncu. Bio je to, način najpribližnijeg predstavljanja neobičnosti snova.
I ovdje je ključna razlika između apstraktne umjetnosti - koja, ne pokušavajući biti prepoznatljiva, nije čak ni zbunjujuća, nije toliko zabrinjavajuća - i nadrealizma.
Nadrealizam, korištenjem tradicionalne umjetničke metode predstavljanja stvarnosti, uznemirujuća je *zato jer* je poznata.
A 1954. Dalí je naslikao The Disintegration of the Persistence of Memory, vraćajući se svom ranijem remek-djelu. Samo što se ovaj put raspadalo. Ova slika bila je dio njegove istoimene faze "nuklearnog misticizma", nadahnute nuklearnom fizikom, Einsteinovim teorijama i napetostima znanosti i religije.
Raspad prožima njegovu poslijeratnu umjetnost; Dalíjev unutarnji svijet odražava vanjski.
Iako se na njega sada uglavnom gleda kao na kreativnog genija, čija je umjetnost - čak i ako je čudna - daleko od kontroverzne, to nije uvijek bio slučaj.
#CulturalTutor


Orwell:

Oznake: Salvador Dali

| 10:05 | Lamentiraj (20) | Print this! | #

ponedjeljak, 16.01.2023.

bitak


Što je lakše nego pero, a ni najsnažniji ljudi to ne mogu dugo zadržati?

#DariuszKieliszek

Oznake: misliti ili gledati

| 08:38 | Lamentiraj (12) | Print this! | #

petak, 13.01.2023.

AI bloger


Botovi (roboti) danas rade više od 40% internet prometa.
Kako njegove sposobnosti budu napredovale, ideja je da bi umjetna inteligencija mogla početi generirati čitave online svjetove, zajedno sa svim stvarima koje ih nastanjuju — da ne spominjemo sav online materijal koji trenutno većinom stvaraju ljudi. Umjetna inteligencija nije sama po sebi loša stvar kad generira web sadržaj.
U teoriji, njihov bi rad mogao izgraditi virtualne svjetove koji su inkluzivniji oko niza stvari oko kojih ljudi lome koplja.

Međutim, to bi zahtijevalo široko preusmjeravanje trenutne stvarnosti umjetne inteligencije, za koju je trenutno poznato da reproducira pristranosti svojih kreatora - i to bez upuštanja u strah da će početi puniti web neograničenim količinama ciljanih dezinformacija .

Ipak, ako postoje načini da se internet učini boljim, sigurnijim mjestom s manje posla, ne može se osporiti razlog neisprobavanja dobro reguliranog i uravnoteženog sustava koji koristi snagu napredne umjetne inteligencije.
Tko može garantirati kako većinu blogera ne čine - botovi?

Oznake: umjetna inteligencija

| 14:49 | Lamentiraj (4) | Print this! | #

utorak, 10.01.2023.

epistemologija nečega



Pascal Engel u Epistemologiji gluposti razlikuje dvije vrste gluposti: pravu glupost i glupost.
Prva je nedostatak u sposobnosti osobe, kao i u prosuđivanju, a općenito se proučava kao neuspjeh racionalnosti u skladu s intelektualističkim linijama.
Druga je neuspjeh da se pravilno procijeni priroda epistemičkog cilja i oblik je epistemičke ravnodušnosti, koja uključuje neosjetljivost na epistemičke vrijednosti i norme.
No, ova knjiga je puno zanimljivija.


Oznake: UCLA library

| 14:57 | Lamentiraj (10) | Print this! | #

petak, 06.01.2023.

čitanje je...


Ukrajinski vojnik čita "Put do neslobode" Timothya Snydera u rovu, za vrijeme zatišja.
Nema veće nagrade piscu do - čitatelja.
Slika govori za sebe, a knjiga?
Ukrajina je postojala kao društvo i država 23. veljače 2022., inače se Ukrajinci sljedeći dan ne bi kolektivno odupirali ruskoj invaziji. Ukrajina je bila zemlja najviše pogođena sovjetskim i nacističkim terorom: što onda možemo naučiti o tim sustavima od Ukrajine?
Knjiga ne govori samo o Ukrajini, nego i o Americi i Europi.
Snyder ispod površine svjetskih događanja razotkriva prirodu prijetnje današnjice, pokazujući alternative koje nam se nude: ravnopravnost ili oligarhija, individualnost ili totalitarizam, istina ili laži.
Inače Snyderov tečaj na Yale-u "Making of modern Ukraine" moguće je popratiti preko interneta.
A ova knjiga uz "Tiraniju" je na akciji.
#FreeUkraine

Oznake: Timothy Snyder

| 09:23 | Lamentiraj (4) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © SAJAM TAŠTINE - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< siječanj, 2023 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2024 (1)
Veljača 2024 (2)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (5)
Studeni 2022 (10)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (8)
Travanj 2022 (9)
Ožujak 2022 (12)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (12)
Lipanj 2020 (14)
Svibanj 2020 (9)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (1)
Svibanj 2011 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:



Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?