subota, 24.09.2022.

s posebni


John Steinbeck je jednom prigodom zapisao:
"Ljudi koji nisu sposobni za ništa, sposobni su - za sve."



U obrazloženju dodjele Nobelove nagrade 1962.g. pisalo je kako mu se dodjeljuje za "realistično i maštovito pisanje, kombinirajući pri tome simpatični humor i oštroumnu društvenu percepciju"...

Kad je nakon 50 godina s dokumenata švedske akademije skinuta oznaka tajnosti pokazalo se kako je on izabran kao najbolji iz najlošije skupine predloženih književnika.

Šanse, dakle, uvijek postoje ...


Oznake: Malodušje

| 22:01 | Lamentiraj (8) | Print this! | #

ponedjeljak, 19.09.2022.

mijazam na blogu



Mnoge stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo jer očito čine naše živote boljim imale su vrlo trnoviti put.
Ponekad je nama ljudima jednostavno teško prihvatiti nove ideje, čak i ako su svima u interesu.
Vrlo je dragocjena pojava ljudi s nevjerojatnim idejama, no to može biti vrlo frustrirajući proces za one mislioce i izumitelje koji ne mogu razumjeti zašto svijet ne želi ili odbija njihovu pomoć. U nekim slučajevima ti heroji nisu ni poživjeli dovoljno dugo da bi vidjeli da njihov rad konačno bude priznat. Ali i naknadno priznanje možemo ubrojati u neki oblik zahvale ili oduživanja.

Teško je povjerovati da su se prije samo nekoliko stotina godina, prije nego što je Louis Pasteur razvio svoju teoriju klica 1870. godine, operacije izvodile bez ikakve sterilizacije. Da, nisu ni ruke oprali. Pa ipak, operacije su se provodile na potpuno isti način, a sve infekcije i bolesti pripisivane su "lošem zraku". Sredinom 19. stoljeća engleski liječnik Joseph Lister dokazao je da je ova teorija o "lošem zraku" ili "mijazmu" pogrešna i razvio prvi antiseptički sprej na svijetu. Nažalost, trebala su proći desetljeća da medicinska struka prihvati da bi njihova nečistoća mogla biti uzrok tolikog broja infekcija.
Nešto tako jednostavno poput pranja ruku nije postojalo sve dok mađarski liječnik Ignaz Semmelweis nije naredio svojim studentima da steriliziraju ruke u posebnoj tekućini nakon povratka s obdukcije. Kada je uvedeno ovo novo pravilo, stopa zaraze u ostatku bolnice drastično je pala. Dok je Mađarska spremno prihvatila novi proces pranja ruku, Semmelweis se borio da proda ideju u ostatku Europe i na kraju je poludio djelomično svojom frustracijom što svijet nije prihvatio njegove procese sterilizacije. Ironično, Semmelweis je na kraju umro od inficirane rane na ruci koju liječnici u prihvatilištu nisu pravilno obradili.

Engleski liječnik John Snow otkrio je uzrok izbijanja vodene kolere u Londonu 1854. godine i svoju je teoriju mogao potkrijepiti nepobitnim i empirijskim dokazima. Snow je proučavao izvore vode iz kojih su pili oboljeli od kolere i otkrio da su uvijek pili iz istog izvora. Nažalost, i za Snowa i za Londona, njegovi argumenti su prihvaćeni puno kasnije.

Američki fizičar Robert Goddard, izumitelj rakete na tekuće pogonsko gorivo ( NASA-in svemirski centar nosi njegovo ime), bio je naširoko ismijavan kada je prvi put predložio mogućnost istraživanja svemira na raketni pogon. Godine 1919., znatno prije nego što je lansiranje Sputnika 1957. godine istraživanje svemira dovelo u fokus javnog interesa, Goddard je objavio rad pod naslovom "Metoda za postizanje ekstremnih visina" u kojem je izložio osnove raketne znanosti. Iako se Goddard sada smatra ocem svemirskog doba i raketne znanosti, njegovo životno djelo bilo je uglavnom ignorirano i zanemarivano tijekom njegova života.

Starogrčki astronom Aristarh rođen 310. pr. Kr.na otoku Samosu, razvio je jednu od najrevolucionarnijih teorija u ljudskoj povijesti tisućama godina prije nego što je dokazana. Aristarhu se pripisuje razvoj prve heliocentrične teorije zvijezda, koja je postavila Sunce, a ne Zemlju, u središte našeg Sunčevog sustava. Iako ismijana u svoje vrijeme, Aristarhova su uvjerenja konačno uvažena 1610. kada je renesansni astronom Galileo dokazao da je heliocentrična teorija točna.
Filozof i teoretičar iz 16. stoljeća Giordano Bruno imao je ideje o prirodi svemira koje su bile stoljećima ispred njegovog vremena, a koje su vjerojatno bile uzrok njegove smrti. Kao proto-kozmolog, Bruno je brzo prihvatio heliocentrični model Sunčevog sustava. Bruno je otišao još dalje i tvrdio da svemir kao cjelina nema središte i da je zapravo beskonačna ravnina. Zbog toga je pogubljen. Danas gotovo svi astronomi dijele Brunovo uvjerenje o beskonačnom svemiru.

William Harvey, pionir anatomije i fiziologije u 16. stoljeću, zaslužan je jer je prvi koji je točno opisao krvožilni sustav tijela, ističući da krv teče kroz srce, a ne kroz jetru, kako se mislilo više od tisuću godina. Često se teško odreći uvjerenja koja su tako dugo trajala, a Harveyjeva su otkrića dočekana sa sumnjom i neprijateljski. Negativna reakcija na njegovo životno djelo dovela je do toga da je Harvey do kraja života ostao samotnjak, iako se sada smatra herojskim pionirom anatomije.

Talijanski liječnik iz 17. stoljeća Marcello Malpighi danas se smatra ocem mikroskopske anatomije. Postavio je temelje za napredak u fiziologiji i razumijevanju mozga. Dijelom zbog njegovog nepoznatog podrijetla, a dijelom zbog njegovih revolucionarnih ideja o ljudskom tijelu, Malpighi i njegove ideje nikada nisu bile dobrodošle u Bologni, gdje je studirao, predavao i prakticirao veći dio svog života. Pred kraj života, Malpighi je bio žrtva fizičkog zlostavljanja i provala, sve dok mu kuća nije spaljena i on je bio prisiljen pobjeći u Rim pod papinu zaštitu.

U znanstvenim krugovima 19. stoljeća, revolucionarni rad Alice Evans koji se bavio pasterizacijom uglavnom je zanemarivan, i to samo zato jer je bila - žena. Studija i istraživanja Evansove su pokazivale kako konzumacija nepasteriziranih mliječnih proizvoda može dovesti do opasne bakterijske infekcije zvane bruceloza. Evans je preporučivala da se svi mliječni proizvodi podvrgnu procesu pasterizacije, ali su je ismijavali i mliječna industrija i znanstvena zajednica sve dok nakon 10 godina uvjeravanja pasterizacija konačno nije postala uobičajena praksa.

Henry Freeman, engleski ribar i spasilački brodar rođen 1835. godine, bio je jedan od prvih zagovornika upotrebe plutenih prsluka za spašavanje u pomorstvu. Nažalost, njegova nastojanja da njihovu upotrebu učini obveznom uglavnom su naišla na gluhe uši. Sve dok Freemana i njegovu posadu čamca za spašavanje nije zahvatila posebno jaka oluja koja je navodno uništila više od 200 brodova uz istočnu obalu Engleske. Svi voditelji čamaca za spašavanje poslani u oluju su se utopili osim onog u prsluku za spašavanje: Henry Freeman. Nakon te kobne oluje, prsluci za spašavanje postali su sve rašireniji.

Do danas je Barbara McClintock jedina žena koja je dobila Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Međutim, sredinom 20. stoljeća znanstvena zajednica ismijavala je McClintockovu. U stvarnosti, McClintock i njezino istraživanje prirode DNK jednostavno su bili previše napredni za njezine suvremenike i ona je bila pod intenzivnim nadzorom. Tek desetljećima kasnije ostatak znanstvene zajednice je shvatio McClintock i da je bila u pravu u vezi s prisutnošću i prirodom određenih gena koji se nazivaju transpozoni ili "skakajući geni".

I Alexander Fleming, škotski biolog zaslužan za otkriće penicilina, otkriće koje se često navodi kao "najveća pobjeda nad bolešću ikad postignuta", nije odmah prepoznat jer je heroj antibiotika kakvim se smatra danas, više od 10 godina nakon otkrića pokušavao objasniti važnost i potencijal bakterije u borbi protiv infekcije. Svoje je nalaze objavljivao u znanstvenim časopisima i iznosio svoje argumente brojnim znanstvenim odborima, ali sve bezuspješno. Tek kada su kolege istraživači Ernest Chain i Howard Florey pročistili penicilin i stabilizirali antibiotik, prepoznata je njegova korisnost.

Sve ove povijesne ličnosti (a spisak nije konačan) smatralo se ludima.

Iako su bili u pravu.

(*Mijazmatska teorija prijenosa bolesti držala je da su bolesti poput kolere, klamidije ili Crne smrti bile uzrokovane mijazmom, štetnim oblikom "loša zraka". Teorija je držala da je izvor ovih epidemijskih bolesti bio mijazam koji emanira iz kvarne organske tvari.)

#Kate #NASA




.

Oznake: post bez pouke

| 21:02 | Lamentiraj (8) | Print this! | #

četvrtak, 08.09.2022.

Dan koji nam je dan


Popisom iz 2011.g u Hrvatskoj je zabilježeno nešto iznad 30.000 nepismenih.
Nažalost statistički zavod ne broji polupismene, koji su daleko veći problem svake društvene zajednice.

Čestitam svima koji slave - Međunarodni dan pismenosti.

#FB

Oznake: zašto blogati?

| 11:10 | Lamentiraj (10) | Print this! | #

četvrtak, 01.09.2022.

Demon istine


Većina ljudi ima stavove o politici, aktualnim događajima, vjeri, društvu, moralu i sportu, pa provodimo puno vremena izražavajući te stavove, bilo u razgovoru ili na društvenim mrežama. Argumentiramo svoje stavove i nerviramo se ako ih se ospori.
Zato što vjerujemo stavovima koje izražavamo (tj. mislimo da su istiniti) i želimo uvjeriti nekoga, jer su istiniti. Želimo da istina prevlada. Tako se čini. Ali vjerujemo li doista svemu što kažemo? Pokušavamo li uvijek utvrditi istinu kada polemiziramo ili možda postoje neki drugi motivi?
Ova pitanja mogu izgledati čudna, čak i uvredljiva. Sugeriraju nečiju neiskrenost ili licemjernost u stavovima? Ne - barem ne svjesno. Ali na pojedinca mogu nesvjesno utjecati druge brige osim istine. Danas se većina psihologa slaže da brzi, nesvjesni mentalni procesi (ponekad zvani procesi 'Sustava 1') igraju veliku ulogu u usmjeravanju našeg ponašanja. O tim se procesima ne razmišlja kao o Freudovim, koji uključuju potisnuta sjećanja i želje, već kao o uobičajenim, svakodnevnim prosudbama, motivima i osjećajima koji djeluju bez svjesne svijesti, poput mentalnog autopilota.

Čini se plauzibilnim kako takvi procesi vode veći dio našeg iražavanja. Uostalom, rijetko svjesno razmišljamo o razlozima zašto govorimo ono što radimo; riječi nam samo navru na jezik/tipkovnicu. Ali ako su motivi koji stoje iza naših riječi nesvjesni, onda moramo zaključiti iz našeg ponašanja i mogli bismo biti u zabludi o tome što jesu. Opet, ovo nije revolucionarna ideja; stoljećima su dramatičari i romanopisci prikazivali ljude zavedene o vlastitim motivima.
Lako je smisliti motive koji bi nas mogli potaknuti da izrazimo stajalište u koje zapravo ne vjerujemo. Možda želimo da je to istina i osjećamo sigurnost kada to tvrdimo. Ili bismo mogli osjećati da ga imamo dužnost braniti zbog naše privrženosti nekoj vjeri ili ideologiji.
Takvi motivi također mogu biti pojačani drugim čimbenicima. Kao društvo, skloni smo se diviti ljudima koji znaju što misle i drže se svojih načela. Dakle, nakon što smo izrazili stav, iz bilo kojeg razloga, mogli bismo osjetiti (opet, nesvjesno) da smo mu sada posvećeni i da ga se trebamo držati kao pitanje integriteta. U isto vrijeme, mogli bismo razviti emocionalnu privrženost pogledu, pomalo poput privrženosti sportskom timu. Sada je to naš stav, onaj koji smo javno podržali, i želimo da on pobijedi svoje suparnike samo zato što je naš. Na taj bismo način mogli doći do snažne osobne predanosti tvrdnji, čak i ako u nju zapravo ne vjerujemo.
Ne sugeriram da nas nikada ne vode brige za istinu i znanje (ono što filozofi nazivaju epistemičkim brigama), ali pretpostavljam da ove vrste emocionalnih i društvenih čimbenika igraju mnogo veću ulogu nego što želimo misliti. Kako drugačije možemo objasniti žestinu s kojom ljudi brane svoja stajališta i povrijeđenost koju osjećaju kad se njihova stajališta osporavaju?
Je li loše ako ponekad kažemo stvari u koje ne vjerujemo? Moglo bi se činiti da nije. Ciljevi kao - traženje društvenog prihvaćanja, na primjer, ili njegovanje slike o sebi - nisu nužno loši, a budući da su nesvjesni, može se raspravljati da ionako ne bismo trebali biti odgovorni za njih. Međutim, postoje opasnosti. Jer kako bismo postigli ove ciljeve, moramo uvjeriti sugovornike kako iskreno vjerujemo u ono što govorimo. Kad bi mislili da nešto govorimo samo zato kako bismo ostavili dojam na njih, onda ne bismo uspjeli stvoriti dojam. A kad nam je cilj ostaviti neki dojam na sebe moramo se uvjeriti da i mi u to vjerujemo. Kao posljedica toga, možda ćemo trebati potkrijepiti svoje riječi djelima, ponašajući se kao da vjerujemo u ono što govorimo. Kad bi postojao očigledan nesrazmjer između onoga što smo rekli i učinili, naša bi neiskrenost bila očita. Na taj način nas nesvjesne želje za prihvaćanjem, odobravanjem i uvjeravanjem mogu navesti da donosimo odluke na temelju tvrdnji za koje nemamo čvrste dokaze, uz očite rizike frustracije i neuspjeha.

Postoji li, dakle, ikakav način da se utvrdi vjerujete li doista u neku tvrdnju? Ako svjesno prihvaćate tvrdnju, mislite li da je to istina? Međutim, čak i ovaj postupak može biti nepouzdan. Mnogi teoretičari smatraju da je svjesno mišljenje jednostavno razgovaranje sa samim sobom u unutarnjem govoru, u kojem slučaju ono može biti vođeno nesvjesnim motivima, baš kao i vanjski govor. Nesvjesne želje mogu nas potaknuti da se zavaravamo, govoreći sebi da je neka tvrdnja istinita iako u to zapravo ne vjerujemo.
Unatoč tome, misaoni eksperiment mogao bi nam pomoći otkriti ono za što istinski vjerujemo da je istina. U stvarnom životu može postojati nekoliko konteksta u kojima je istina doista naša dominantna briga: održavanje utješnog gledišta ili podržavanje cijenjene ideologije ili slike o sebi može nam gotovo uvijek biti važnije od istine.

Ali, pretpostavimo da vas ispituje Demon istine – supermoćno biće koje zna istinu o svakoj temi i užasno će vas kazniti ako date pogrešan odgovor ili uopće ne odgovorite. Ako nastavite tvrditi tvrdnju kada vas Demon Istine pita je li to istina, onda stvarno vjerujete u to, stvarno mislite da je istina. Ali ako date drugačiji odgovor kada ste pod prijetnjom mučenja od strane sveznajućeg demona, onda zapravo ne vjerujete u tvrdnju. Ovo je praktičan test za vjerovanje: zamislite upravo opisanu situaciju što je moguće slikovitije i pogledajte što biste rekli o bilo kojem od svojih stavova.
Ali budite oprezni i nemojte previše svjesno razmišljati o tome u slučaju da si počnete govoriti ono što želite čuti, rekao bi Keith Frankish.
Fenomenalna svijest fikcija je koju je napisao naš mozak kako bi nam pomogao pratiti utjecaj koji svijet ima na nas.
Osobne nesvršenosti znaju biti tako iritantne, kad se zamijete na drugima.

#JonKrause_ilustracija

Oznake: Keith Frankish

| 11:29 | Lamentiraj (15) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © SAJAM TAŠTINE - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< rujan, 2022 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2024 (1)
Veljača 2024 (2)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (5)
Studeni 2022 (10)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (8)
Travanj 2022 (9)
Ožujak 2022 (12)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (12)
Lipanj 2020 (14)
Svibanj 2020 (9)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (1)
Svibanj 2011 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:



Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?