SAJAM TAŠTINE

Na šišanju (trimerom) fizerka priča glasom s jednom povisilicom, tako da se nitko u salonu ne osjeti zakinutim:
"XY je prvo imao moždani pa srčani udar. Ode u pedesetdrugoj. Imamo grobove na 5 lokacija od Šiljakovine preko Odre do Markova Polja. Treba to obići u dva dana, a još ni svijeće nismo kupili..."

***
Gledam ornament u ogledalu obješen na bočni zid.
(Otplovim lagano, dok zuji oko ušiju)
Ovo je Cvijet Života.
Taj drevni simbol obavijen velom misterije...
Leonardo da Vinci je htio otkriti njegove tajne i zauvijek promijeniti svijet, opsežno ga proučavajući, crtao ga i istraživao njegove komponente, kao što je sjeme života...
Cvijet života sastoji se od preklapajućih krugova raspoređenih u šesterokutni uzorak.

Da Vinci je u svojim bilježnicama ne samo skicirao sam Cvijet života nego je iz njega izveo i razne geometrijske figure, uključujući Platonova platonska tijela, sfere i toroide.
Jedan od najintrigantnijih aspekata da Vincijeva rada s Cvijetom života bila je njegova uporaba zlatnog reza, ili phi, u svojim umjetničkim djelima.

Da Vincijevo zanimanje za Cvijet života nadilazilo je puku estetiku.
Istraživao je njegova matematička svojstva, vjerojatno gledajući ga kao ključ za razumijevanje temeljnih obrazaca svemira...
Simbol Cvijeta života koji je intrigirao da Vincija može se pronaći u kulturama diljem svijeta,od drevnih egipatskih hramova do budističkih svetišta u Indiji...
Mnogi vjeruju kako je da Vincijeva studija o Cvijetu života utjecala na njegov pristup umjetnosti i znanosti, formirajući njegovo razumijevanje proporcija, sklada i prirodnih uzoraka...

Možda je samo proučavanje Cvijeta života Leonardu podarilo znanje? Možda mu je istraživanje Cvijeta života doprinijelo i njegovom razumijevanju ljudske anatomije?
Točnije, kao simbol, kaže se da sadrži uzorke pronađene u diobi stanica embrija...
Cvijet života neki smatraju nacrtom svemira. - sadrži osnovu za dizajn svakog atoma, molekularne strukture, i oblik života.
Osim Cvijeta života, da Vinci je proučavao povezane simbole poput Metatronove kocke koja se može izvesti iz Cvijeta života.
Da Vincijev rad s Cvijetom života simbolizira sjecište umjetnosti, znanosti i duhovnosti u renesansnom načinu razmišljanja - prikazujući njegov holistički pristup razumijevanju svijeta.
Neki istraživači vjeruju da je da Vincijevo proučavanje Cvijeta života moglo utjecati na njegove nacrte letećih strojeva i drugih izuma.
Smatra se da simbol također sadrži univerzalne mehaničke principe...
Sadrži i nacrt za perpetum mobile.
Da vinci je ove bilješke pisao unatrag, manje zbog tajnovitosti, možda više bojazan od reakcije crkvenih krugova.
***
Na povratku, u autu, klapa Kamen:
"Di je stina cvit života
I kad vrime kaže svoje
Vratit ću se bar sa šćapon
Zadnji put ću zapivati
Onu staru pismu s klapon"

@AegeisClassic

Oznake: novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci

Rimski Colosseum je nevjerojatan, ali nije jedinstven.
Jer postoji više od 200 antičkih rimskih arena, na tri različita kontinenta, od kojih su mnoge primale više od 50.000 ljudi.
A Rimljani su izgradili čak i jedan stadion kapaciteta 150.000 gledatelja.
Starom Rimljaninu bi mnoge stvari bile čudne u modernom svijetu, ali naša "ljubav" prema sportu nije jedna od njih.
Jer tisuće ljudi koji su se naguravali na stadione kako bi se zabavili bio je dio uobičajenog života u Rimskom Carstvu.
U njima su se prvenstveno održavale utrke dvokolica/bornih kola (ludi circenses).
Zapravo, i najplaćeniji sportaš u povijesti bio je rimski kočijaš Gaius Appuleius Diocles — njegovi ukupni dobici u karijeri iznosili su, preračunato, oko 15 milijardi dolara.

Sport je bio izuzetno popularan u starom Rimu, a bio je i veliki biznis.
Stoga nije iznenađujuće da su diljem Rimskog Carstva postojali amfiteatri (koji su se koristili i za manje popularne gladijatorske borbe).
Milijuni građana na tri različita kontinenta imali su lokalne arene — takvo obilje stadiona neće se ponovno vidjeti sve do početka 20. stoljeća.
Neki od njih su nevjerojatno dobro očuvani, ali većina nije tako dobro preživjela zub vremena, preostali su amo kao djelomični ostaci, bilo da se radi o ruševnim lukovima ili pukim temeljima.

Prije dvije tisuće godina, od Crvenog mora do Atlantika, ljudi su se gomilali u ovim arenama kako bi gledali gladijatore, pogubljenja ili borbe životinja.
Rimljani su bili vrlo praktični u svojoj arhitekturi i znali su kako uravnotežiti estetska razmatranja s realnošću inženjerstva.
Stoga je Colosseum u Rimu izgrađen s betonskom jezgrom, a tek tada je dobio dekorativnu mramornu fasadu.
Naravno, nisu sve ove arene bile iste veličine kao one u Rimu, Sevilli ili Capui.

No, to je na neki način još impresivnije - to što su borilišta postojala i u malim mjestima govori o velikoj popularnosti sporta toga doba.
Postoji čak jedan u Walesu, u mjestu zvanom Caerleon.
Otuda i na desetke "cirkusa", u kojima su se održavale utrke dvokolica, diljem bivšeg Rimskog Carstva.
Kao u Tiru u Libanonu, gdje bi se redovito okupljalo 40.000 gledatelja.
S druge strane, Circus Maximus u Rimu je nekada primao između 150.000 i 300.000 gledatelja — najveći stadion u antičkom svijetu i onaj koji će biti rangiran kao najveći stadion na svijetu čak iu 21. stoljeću.
Ovdje se nekada utrkivao i onaj Gaius Appuleius Diocles.

Svakako treba imati u vidu i rimska kazališta, gdje su se izvodile predstave i glazba - njih je čak više nego arena.
Za razliku od amfiteatara, imali su polukružni, a ne eliptični tlocrt, kao kod izvanredno dobro očuvanog kazališta u Aspendosu u Turskoj.
Takva su kazališta građena diljem Carstva, od Bugarske do Jordana i Egipta do Britanije.
Milijuni rimskih građana na tri kontinenta nisu imali manjak načina da se zabave, čini se.

I, kao u Meridi, kazališta i amfiteatri često su bili u neposrednoj blizini:
Razmjer i broj tih mjesta - bilo da su amfiteatri za gladijatorske borbe, cirkusi za utrke kočija ili kazališta za drame - objašnjava zašto je pjesnik Juvenal slavno pisao o "kruhu" i cirkusima".
Istine radi, i protivnici igara imaju svoje pretke.
Tako Plinije Mlađi, odvjetnik i guverner piše A.D.98. Calvisiusu Rufusu:
Održavale su se utrke, vrsta spektakla koja me nikad nije nimalo privlačila. U njima ne nalazim ništa novo i drugačije: dovoljno je jednom viđeno, pa me čudi tim više što tolike tisuće odraslih muškaraca ima takvu dječju strast prema tome.

Ovo je bilo društvo opsjednuto zabavom, slično našem.
Paralele s dugotrajnošću ne bih vukao.

photo #TZgradaPule

Oznake: panem et circenses

Ljudski je i zavodljivo, i uvijek iznova privlačno čovjeku, prikazati se ponekad sebi i drugima dobrim i plemenitim; ali nekom već prijevarom života oštećenim i pokradenim, pa i zato opravdano ogorčenim.
Ne svaki dan, samo kad se nakupi.
I uistinu, bude za ovo puno čvrstih dokaza koji se najbolje nekome obrazlažu uz pivo i grickalice.
Nikakva od toga korist i nikad nije baš sve tako bilo kako nam se samima čini ili uvjeravamo da je bilo ali svijet je uistinu pun smicalica i nepravdi pa nije ni važno, bude nam malo lakše što smo sve nekom ispričali i to je već dovoljno.
Samo smo ljudi ali i drugi su samo ljudi, ukratko, pa smo i mi samo ljudi.
Možda još nismo spasili svijet.
Možda nismo niti ispunili sve nade i očekivanja svojih roditelja koje su u dobroj namjeri sagradili.
Ili nas samih.
Možda smo ponekad i baš mi podbacili.
*
(*Gudgeon je naziv za malu slatkovodnu ribicu krkušu koja se često koristi kao mamac, no arhaički se koristi i kao naziv za lakovjernu i povodljivu osobu)
(#VanjaZl.)
@GWotD

Oznake: dežurno zanovijetalo

Norveški Nobelov komitet odlučio je za 2024. nagradu za mir dodijeliti japanskoj organizaciji Nihon Hidankyo.
Ovaj masovni pokret preživjelih od atomske bombe iz Hirošime i Nagasakija, poznat i kao Hibakusha, dobiva nagradu za mir za svoje napore da postigne svijet bez nuklearnog oružja i za demonstriranje svjedočenjem preživjelih kako se nuklearno oružje nikada više ne smije upotrijebiti.
NIHON HIDANKYO jedina je nacionalna organizacija preživjelih od atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju (Hibakusha).
Ima organizacije članice u svih 47 japanskih prefektura, predstavljajući tako gotovo sve organizirane Hibakushe.
Ukupan broj preživjelih Hibakusha koji žive u Japanu je 174.080 .
Još nekoliko tisuća Hibakusha živi u Koreji i drugim dijelovima svijeta izvan Japana. HIDANKYO surađuje s tim organizacijama u njihovom radu na obrani života i prava ovih ljudi.

(aka 'Kuroi ame' ili 'Crna kiša' u režiji Shoheija Imamure;Japan 1989.)

Oznake: Black Rain