SAJAM TAŠTINE

Rimski Colosseum je nevjerojatan, ali nije jedinstven.
Jer postoji više od 200 antičkih rimskih arena, na tri različita kontinenta, od kojih su mnoge primale više od 50.000 ljudi.
A Rimljani su izgradili čak i jedan stadion kapaciteta 150.000 gledatelja.
Starom Rimljaninu bi mnoge stvari bile čudne u modernom svijetu, ali naša "ljubav" prema sportu nije jedna od njih.
Jer tisuće ljudi koji su se naguravali na stadione kako bi se zabavili bio je dio uobičajenog života u Rimskom Carstvu.
U njima su se prvenstveno održavale utrke dvokolica/bornih kola (ludi circenses).
Zapravo, i najplaćeniji sportaš u povijesti bio je rimski kočijaš Gaius Appuleius Diocles — njegovi ukupni dobici u karijeri iznosili su, preračunato, oko 15 milijardi dolara.

Sport je bio izuzetno popularan u starom Rimu, a bio je i veliki biznis.
Stoga nije iznenađujuće da su diljem Rimskog Carstva postojali amfiteatri (koji su se koristili i za manje popularne gladijatorske borbe).
Milijuni građana na tri različita kontinenta imali su lokalne arene — takvo obilje stadiona neće se ponovno vidjeti sve do početka 20. stoljeća.
Neki od njih su nevjerojatno dobro očuvani, ali većina nije tako dobro preživjela zub vremena, preostali su amo kao djelomični ostaci, bilo da se radi o ruševnim lukovima ili pukim temeljima.

Prije dvije tisuće godina, od Crvenog mora do Atlantika, ljudi su se gomilali u ovim arenama kako bi gledali gladijatore, pogubljenja ili borbe životinja.
Rimljani su bili vrlo praktični u svojoj arhitekturi i znali su kako uravnotežiti estetska razmatranja s realnošću inženjerstva.
Stoga je Colosseum u Rimu izgrađen s betonskom jezgrom, a tek tada je dobio dekorativnu mramornu fasadu.
Naravno, nisu sve ove arene bile iste veličine kao one u Rimu, Sevilli ili Capui.

No, to je na neki način još impresivnije - to što su borilišta postojala i u malim mjestima govori o velikoj popularnosti sporta toga doba.
Postoji čak jedan u Walesu, u mjestu zvanom Caerleon.
Otuda i na desetke "cirkusa", u kojima su se održavale utrke dvokolica, diljem bivšeg Rimskog Carstva.
Kao u Tiru u Libanonu, gdje bi se redovito okupljalo 40.000 gledatelja.
S druge strane, Circus Maximus u Rimu je nekada primao između 150.000 i 300.000 gledatelja — najveći stadion u antičkom svijetu i onaj koji će biti rangiran kao najveći stadion na svijetu čak iu 21. stoljeću.
Ovdje se nekada utrkivao i onaj Gaius Appuleius Diocles.

Svakako treba imati u vidu i rimska kazališta, gdje su se izvodile predstave i glazba - njih je čak više nego arena.
Za razliku od amfiteatara, imali su polukružni, a ne eliptični tlocrt, kao kod izvanredno dobro očuvanog kazališta u Aspendosu u Turskoj.
Takva su kazališta građena diljem Carstva, od Bugarske do Jordana i Egipta do Britanije.
Milijuni rimskih građana na tri kontinenta nisu imali manjak načina da se zabave, čini se.

I, kao u Meridi, kazališta i amfiteatri često su bili u neposrednoj blizini:
Razmjer i broj tih mjesta - bilo da su amfiteatri za gladijatorske borbe, cirkusi za utrke kočija ili kazališta za drame - objašnjava zašto je pjesnik Juvenal slavno pisao o "kruhu" i cirkusima".
Istine radi, i protivnici igara imaju svoje pretke.
Tako Plinije Mlađi, odvjetnik i guverner piše A.D.98. Calvisiusu Rufusu:
Održavale su se utrke, vrsta spektakla koja me nikad nije nimalo privlačila. U njima ne nalazim ništa novo i drugačije: dovoljno je jednom viđeno, pa me čudi tim više što tolike tisuće odraslih muškaraca ima takvu dječju strast prema tome.

Ovo je bilo društvo opsjednuto zabavom, slično našem.
Paralele s dugotrajnošću ne bih vukao.

photo #TZgradaPule

Oznake: panem et circenses