SAJAM TAŠTINE

Kuda odlaze umrle ljubavi ?

Stavljamo li ih u grob sjećanja,
izvodimo rekvijem,
uzdižu li se u nebo ,
ili padaju na dno devetog kruga ?

Palimo li svijeće za umrlu ljubav
i tako je podgrijavamo
i čuvamo njezin sjaj u nama ?

Sadimo li cvijeće na njen grob
ili puštamo da ga korov preraste ?

I umire li ljubav uopće ?

Zar nije ljubav vječna
a samo mi ti koji umiremo u njoj
i u njoj se rađamo ?

Zbilja, kuda odlazi ljubav
kada u njoj više nema nas ?

Oznake: Moj Pinklec

Pod velikim utjecajem Vergilijeve Eneide i sadržajno Grotiusove tragedije Adamov egzil, epska pjesma Johna Miltona „Izgubljeni raj“ bavi se bitkom između Boga i Sotone na nebu i težnjom vraga da naudi ljudima i Bogu.
Po prvi put u povijesti književnosti, Sotona je prikazan kao “ponosna, ohola i zavidna osoba, antagonist Božji«.
Utjecaj ovog djela se od tada proteže do sadašnjosti:
razvidno u kreacijama Josepha Haydna i britanskog benda Paradise Lost koje svjedoče o tome, kao i Friedrich Gottlob Klopstockov Mesija, ili holivudski blockbuster "The Devil's Advocate", u kojem vrag čak nosi ime Johna Miltona.

Iz tog doba datira i puritanska "borba" između pojmova "Mumpsimus & sumpsimus"

Mumpsimus je tradicionalni običaj kojeg se netko tvrdoglavo pridržavao koliko god nerazuman bio, ili "netko tko se tvrdoglavo drži pogreške, loše navike ili predrasude, čak i nakon što mu je slabost razotkrivena i osoba proskribirana; odnosi se također, na bilo kakvu pogrešku, lošau naviku ili predrasudu nastalu na ovaj način.
Ne navodim inačice iz hrvatskog jezika, kako s eneki opet ne bi prepoznali.

A i ljeto je za čitanje u hladu...

Oznake: De Fructu qui ex Doctrina Percipitur

"Kad demon dođe po tvoju slomljenu dušu, a tvoje dvoje "Ja" zaključe kako zapravo imaju mnogo toga zajedničkog"!

I'm tired of fighting
My demons from within
It's a war that I might never win

#IameBrotherreese #9GaG

Oznake: Bogu dušu

Bilo osjetilno, mentalno ili duhovno: dodir je taj koji stvara odnose i veze.
Ako nema dodirivanja, to dovodi do nedostatka senzualnosti, pa nerijetko oni „nedotaknuti“ postaju nesigurni u sebe.

U pandemijskom dobu, a i prije, posebno uz bolesničke ležajeve bliskost ili udaljenost između ljudi jasno je bila prepoznatljiva po spremnosti na dodir, na primjer stisak ruke u znak pozdrava ili zagrljaj.
Jer dodir otvara – ne samo u bolnici – osjetljiva pitanja: kada, koliko, s kim, od koga, s kojim ograničenjima ako je premalo, s kojim granicama ako je previše?
Čežnja za dodirom je nadmoćno velika, ali je nerijetko osujećena jednako jasnom sramežnošću ili čak gađenjem od dodira. Posebno je bilo uočljivo kako ljudi u sjevernoj Europi ne žive u kulturi dodira, takve se kulture komunikacije daleko češće njeguju na Mediteranu.
U najboljem slučaju možemo pogoditi što nam nedostaje kada doživimo dodir koji nam se sviđa.
Nedostaju ljudima iz stranih zemalja u drugoj zemlji, nedostaje im toplina koju dodir može pružiti u svakodnevnim odnosima.

Je li za očekivati da ćemo se u budućnosti više dodirivati?
Teško zamislivo.
Ali što se događa s ljudima kada dožive premalo dodira?
Nastaje li tako ljudska hladnoća na koju se ponekad žalimo?

Čak i najobičniji dodir na koži pokreće toliko složene neuralne poruke da ih znanstvenici tek sad počinju oponašati strojevima.

Oznake: snaga dodira

Mnogo važnija stvar od pitanja:"Kako si?"
Jest - saslušati odgovor.

Slušanje zahtijeva osjetljivo uho i sposobnost obrade informacija u kohezivno značenje.
Doda li se tome svakodnevnu pozadinsku buku i stalne prekide, i sposobnost razumijevanja onoga što se čuje postaje mnogo teža.
Audiološki istraživači otkrili su da u tako zahtjevnim okruženjima i djeca i odrasli više ovise o desnom uhu za obradu i zadržavanje onoga što čuju.
Zvukovi koji uđu u desno uho procesuiraju se u lijevoj strani mozga, koja kontrolira govor, razvitak jezika i značajne dijelove memorije.
Nije loše imati na umu.
Bilo pri slušanju ili govoru.
(prema Science Daily, 2017.)

#Vincent

Oznake: van Gogh, šolta