SAJAM TAŠTINE

Pod velikim utjecajem Vergilijeve Eneide i sadržajno Grotiusove tragedije Adamov egzil, epska pjesma Johna Miltona „Izgubljeni raj“ bavi se bitkom između Boga i Sotone na nebu i težnjom vraga da naudi ljudima i Bogu.
Po prvi put u povijesti književnosti, Sotona je prikazan kao “ponosna, ohola i zavidna osoba, antagonist Božji«.
Utjecaj ovog djela se od tada proteže do sadašnjosti:
razvidno u kreacijama Josepha Haydna i britanskog benda Paradise Lost koje svjedoče o tome, kao i Friedrich Gottlob Klopstockov Mesija, ili holivudski blockbuster "The Devil's Advocate", u kojem vrag čak nosi ime Johna Miltona.

Iz tog doba datira i puritanska "borba" između pojmova "Mumpsimus & sumpsimus"

Mumpsimus je tradicionalni običaj kojeg se netko tvrdoglavo pridržavao koliko god nerazuman bio, ili "netko tko se tvrdoglavo drži pogreške, loše navike ili predrasude, čak i nakon što mu je slabost razotkrivena i osoba proskribirana; odnosi se također, na bilo kakvu pogrešku, lošau naviku ili predrasudu nastalu na ovaj način.
Ne navodim inačice iz hrvatskog jezika, kako s eneki opet ne bi prepoznali.

A i ljeto je za čitanje u hladu...

Oznake: De Fructu qui ex Doctrina Percipitur