srijeda, 27.07.2022.

Quaere et invenies



Svatko ima različite pobude kad posegne za nekom izrekom iz mrtvog, latinskog, jezika.
Bilo da se radi o trudbenicima iz prosvjete, medicine, politike, et cetera :)
Tražeći prijevod za jednu novu na koju naletjeh, za koju, držim kako svatko ima neki razlog za njeno izbjegavanje za katedrom, govornicom, etc. :))
Koristi se uglavnom u neformalnoj komunikaciji.
Skoro svakodnevno.

#HipDict

="blog-image-gallery">

Oznake: etm

| 11:40 | Lamentiraj (10) | Print this! | #

utorak, 19.07.2022.

eleuteromanija


jest kako je pitanje bilo više retoričko, no
sloboda počinje obično tamo gdje završava bojazan, jer
moć fantazije nas čini beskonačnima,
u konačnosti.
(dok cvrčki pivaju pismu)

#SEI

Oznake: pod istim nebom

| 16:08 | Lamentiraj (7) | Print this! | #

srijeda, 13.07.2022.

Nebula in fabula



Zahvaljujući novom teleskopu "James Webb" vide se zvijezde iz doba Velikog praska, dakle poslužio je i kao stroj za put kroz vrijeme.
Neki će na nove snimke zvijezda i molekularnih oblaka ispustiti karakteristične uzdahe oduševljenja.
Neki će osjetiti grč u želudcu zbog neuspješnog percipiranja pojmova vječnosti i beskonačnosti.
Neki će se pitati u što je utrošeno 11 milijardi US$.
Neki će zaključiti kako je Webbu trebalo 12 sati za snimak dok (nešto jeftiniji) Hubble treba mjesec dana za istu, te da je razlika "astronomska".
Neki će se baviti pixsellima i googlati blurry.
Neki će zaključiti kako ovo i nije jasnija verzija fotke nego kompilacija umjetne inteligencije koja je generirala prikupljene podatke.
Neki će opet doći do zaključka kako su sitni i beznačajni, zanemarujući značaj molekule ili pixsela.
Neki će samo odmahnuti rukom i reći kako vidimo svemira koliko je veliko zrno pijeska u pustinji.
Neki će reći kako je znanost baš cool.
Neki će dobiti astigmatizam.
Neki će reći, ipak nismo sami.
A većina će reći...

#NASA



Oznake: sve je relativno

| 10:53 | Lamentiraj (13) | Print this! | #

četvrtak, 07.07.2022.

stoički



Jedna od boljih stvari kod stoicizma je dihotomija, a to je da su dva najpoznatija praktikanta stoicizma Epiktet — koji je rođen kao rob u Grčkoj i Marko Aurelije, rimski car.
Epikteta su mučili i proveo je 30 godina života u ropstvu. Ali na kraju postaje filozof. Ništa ne zapisuje, ali su nam ostala njegova predavanja. Jedan od polaznika njegovih predavanja je i car Hadrijan. I onda, Hadrijanov nasljednik Marko Aurelije dobiva primjerak Epiktetovih predavanja od svog učitelja filozofije. I ne postoji filozof kojeg Marko Aurelije, car Rima, citira više od Epikteta.
Nema boljeg dokaza filozofije i njezine univerzalnosti to što su njezina dva najutjecajnija mislioca jedan uz drugoga netko ekstremno privilegiran i netko krajnje nemoćan. Stvar funkcionira za oboje jer je središnje načelo filozofije: usredotočite se na ono što kontrolirate, usredotočite se na odgovor na stvari koje su izvan vaše kontrole.
Radi najbolje što možeš u svijetu unutar kojeg postojiš.
Očito je da je rimski svijet bio više slojevit, hijerarhijski i manje meritokratski svijet nego što mi sada živimo.
Kako se samo probuditi i nositi sa svijetom punim teških ljudi?
I kako ostati vjeran onome u što vjeruješ, onome što misliš, svojim dužnostima i obvezama, kada se ljudi mogu percipirati bilo kao opstrukcije ili destimulansi za ono što bi trebao raditi?
Jednostavno stoici nisu bili samo praktični u smislu kako obaviti stvari, već su nudili odgovor, kako ići kroz svijet, a ne biti ogorčen i ljut?
Dakle, Epiktet zapravo kaže da je ovo primarno pitanje života:
"Zavisi li to i to od mene?"
Skrbi se samo za stvari na koje možeš utjecati ili kontrolirati.
I tako vrijedi za bilo koga kao i za stoike, to je radikalno sužavanje vaših interesa, vaših namjera, vaših raspoloženja, vaših reakcija prema stvarima nad kojima imate kontrolu. Ovo je također korijen ideje o molitvi smirenosti, zar ne? Znati što je pod vašom kontrolom, usredotočiti se na stvari koje su pod vašom kontrolom, a zatim imati mudrosti pustiti te druge stvari.
Znači li to kako stoici nisu zabrinuti za društvene promjene ili djelovanje?
Ne. Ali radikalna je ideja reći: "Hej, mnoge stvari koje uznemiruju ljude, za koje troše neumjerenu količinu vremena i energije pokušavajući ih dobiti, nisu do njih."

Postoji zanimljiv odlomak u Meditacijama na početku gdje Marko Aurelije kaže da zahvaljuje čovjeku po imenu Severus. Kaže, od Severusa sam naučio voljeti svoju obitelj, istinu i pravdu. Kroz njega sam susreo Trazeju, Helvidija, Katona, Diona i Bruta. To su članovi stoičke opozicije koji su zamislili društvo jednakih zakona kojim upravlja jednakost statusa i govora, i vladara koji poštuju slobodu svojih podanika iznad svega.

Mislim kako stoici nikad ne govore o ideji kolektivnog djelovanja. Ali oni su bili vojskovođe. Bili su političari, neki u republici, neki u carstvu. Jasno su shvatili da ljudska bića imaju moć kada se okupe i rade stvari zajedno. Jednostavno o tome ne govore dovoljno.

Jedan od sjajnih izraza Zenona, utemeljitelja stoicizma, jest ono što on naziva "glatki tijek života". Sjajan način da se opiše sreća. Gdje nije da ste nužno eliminirali sve vanjske smetnje, ali ste na mjestu gdje ste prilagodljivi i fleksibilni.

Dakle, ne znam, kada razmišljam o trenucima u kojima sam sretan, to je obično kada dobro radim svoj posao, ili kada osjećam da dajem pozitivan doprinos svijetu, ili kada sam s ljudima koje volim ili kad sam vani. Kao i onda kad se eliminiraju nebitne stvari iz života. Kao i kada te nije briga što drugi ljudi misle, te nisi zabrinut zbog besmislenih obaveza ili trivijalnosti, ili ogovaranja, ili ljutnje.

Bilo dobro igrati ulogu koju ti je život dodijelio. Epiktet kaže da smo svi glumci u predstavi. Mi nismo režiseri. Dakle, možete li dobro odigrati tu ulogu? Mislim da se Epiktet nevjerojatno dobro snalazi kao rob koji je postao slobodan čovjek. Marko Aurelije nevjerojatno se dobro snalazi kao car. Gdje god da ste, tko god da ste, kakve god okolnosti dovele do toga gdje ste u životu, mislim da je uspjeh nešto poput:
Jeste li to učinili najbolje što se može?
Dojam je ponekad kao kako stoici gotovo previše traže od nas?
Većina nas, većinu vremena, nije u stanju nositi se sa svijetom s takvom staloženošću.
Reklo bi se kako svaka filozofska škola ili religijska tradicija zahtijeva od nas više nego što smo sposobni.
Kršćanstvo traži da okrenemo drugi obraz. Zen budizam zahtijeva da pronađemo smisao u svojoj patnji, da slijedimo osmostruki put. Kao da je sve nemoguće, zar ne? I to je razlog zašto postoji nekolicina osoba koje čak i zamislivo tvrde da su dosegle neki oblik prosvjetljenja.
Epiktet kaže da ne bismo trebali napustiti svoje principe zbog očaja (ne)dosezanja.
Uglavnom, da ne odustajemo od nečega samo zato što je nemoguće.
Ali, zapravo, prihvaćamo da je to nemoguće i samo pokušavamo tome pristupiti.
Samo se pokušavamo približiti.


Oznake: Epiktet

| 11:10 | Lamentiraj (10) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © SAJAM TAŠTINE - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< srpanj, 2022 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2022 (1)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (8)
Travanj 2022 (9)
Ožujak 2022 (12)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (12)
Lipanj 2020 (14)
Svibanj 2020 (9)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (1)
Svibanj 2011 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:



Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?