Ljudski je i zavodljivo, i uvijek iznova privlačno čovjeku, prikazati se ponekad sebi i drugima dobrim i plemenitim; ali nekom već prijevarom života oštećenim i pokradenim, pa i zato opravdano ogorčenim.
Ne svaki dan, samo kad se nakupi.
I uistinu, bude za ovo puno čvrstih dokaza koji se najbolje nekome obrazlažu uz pivo i grickalice.
Nikakva od toga korist i nikad nije baš sve tako bilo kako nam se samima čini ili uvjeravamo da je bilo ali svijet je uistinu pun smicalica i nepravdi pa nije ni važno, bude nam malo lakše što smo sve nekom ispričali i to je već dovoljno.
Samo smo ljudi ali i drugi su samo ljudi, ukratko, pa smo i mi samo ljudi.
Možda još nismo spasili svijet.
Možda nismo niti ispunili sve nade i očekivanja svojih roditelja koje su u dobroj namjeri sagradili.
Ili nas samih.
Možda smo ponekad i baš mi podbacili.
*
(*Gudgeon je naziv za malu slatkovodnu ribicu krkušu koja se često koristi kao mamac, no arhaički se koristi i kao naziv za lakovjernu i povodljivu osobu)
(#VanjaZl.)
@GWotD
Oznake: dežurno zanovijetalo
|