nedjelja, 20.10.2024.

čitatelj Has



Rubrike kao pisma čitatelja izumiru zajedno s tiskanim novinama.
Frankfurter Allgemeine Zeitung je posjetio jednog svog čitatelja koji im je, redovito kroz 30 godina, pisao.
Uwe-Jens Has, umirovljeni taksist.
Kada čitatelji pišu njihovim novinama, to je obično zato što su zbog nečega iziritirani, žele nešto ispraviti ili izraziti svoje drugačije mišljenje.
Has kaže da je i on to ponekad radio. “Ali duševno mi to nije tako lijepo i više to ne radim.”
Danas piše pisma uredniku kad smisli nešto o članku, kad osjeća da može nešto dodati onome što je napisao.
Na primjer, jedna anegdota iz vremena dok je bio taksist. Ili referenca na knjigu koju je pročitao.
A bilo ih je, obilje.

Has se nikada nije mogao koncentrirati u školi; on je jedini u obitelji koji nije imao srednju školu niti je studirao.
Pet pokušaja večernje škole nije uspjelo.
“Tako je to s tim ADHD ljudima, da mogu raditi samo ono što ih fascinira.”
Razmišlja li ponekad o tome kakav bi njegov život bio da mu je ranije dijagnosticirana?
Bi li onda uzimao lijekove i umjesto taksista postao profesor germanistike?
"Ne", kaže odlučno.
Njegova žena kaže: “Ali možda novinar. Ili arhitekta?“
– „Ne, mogu brojati samo do tri.“ Ona ga pogleda s ljubavlju i kaže: „Ali ja sam te naučila do četiri.“

Je li zadovoljan načinom na koji mu je život ispao?
Da je bio "samo" taksist iako je bio toliko pametan?
Ili samo voli stvoriti takav dojam sa svim svojim anegdotama i citatima?
Iskazuje li u svojim pismima uredniku književnu crtu koja bi ga kvalificirala da postane novinar ili pisac, ali koja nije došla do izražaja zbog njegovog ADHD-a?
S gotovo 80 godina gleda li sa žaljenjem na propuštene prilike ili sa zahvalnošću na ispunjen život?

“Uvijek postoje različite vrste pogleda unatrag. Propuštene prilike - to je misao koju često možete imati.
Ali nimalo ne žalim”, kaže taksist.
Na trenutak izgleda kako je probijen njegov zaštitni zid riječi i kako je isplivalo ono što leži ispod.
Ali nije tako. Has se odmah vraća svom uobičajenom obrascu odgovaranja na osobna pitanja citatom.
Kierkegaard je jednom rekao da se život živi unaprijed, a razumije unazad, on kaže: “Tako je više.”
Novinar pita: “Jesi li sretna osoba?”
– “Rekao bih da”, kaže veselo Has.
“U kojim ste trenucima posebno sretni?”
Opet odgovara citatom: Filozof je jednom rekao da je sreća ostvareno, smisleno djelo. “Za mene to znači da sam bio pola sata na biciklu ovdje na balkonu, da sam naručio knjigu ilida sam napisao pismo uredniku." Ponekad čitam kao Churchill koji se kupao svaki dan tijekom rata. Ili čitam u svojoj sobi.
Churchill je rekao da je šteta za svaku knjigu koja je prerano pročitana.
Sada mi ništa nije prerano.” zvršava Has.
Skini naočale, za sliku, kaže mu žena.
"Ne, ovako izgledam inteligentnije", kaže Has.
I jedan instruktor vožnje je uživao čitajući članak.
#FAZ
faz-has
type russian online

Oznake: adhd

| 10:16 | Lamentiraj (5) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © SAJAM TAŠTINE - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< listopad, 2024  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2024 (6)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (3)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (2)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (5)
Studeni 2022 (10)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (8)
Travanj 2022 (9)
Ožujak 2022 (12)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (12)
Lipanj 2020 (14)
Svibanj 2020 (9)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:



Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?