SAJAM TAŠTINE

Jedna stara indijska priča o maharadžinom radži koji je vjerovao da je mudar i pravedan, kao što bi radža i trebao biti.
Ljudi u njegovoj pokrajini bili su uzgajivači riže. Radža je odredio da svatko mora dati gotovo svu svoju rižu njemu. "Skladištit ću rižu na sigurno", obećao je radž ljudima, "tako da će u vrijeme gladi svi imati rižu za jesti i nitko neće ostati gladan." Svake godine, radžini skupljači riže sakupili su gotovo svu rižu od naroda i odnijeli je u kraljevska skladišta.

Dugi niz godina riža je dobro rasla. Ljudi su gotovo svu svoju rižu dali radži, a skladišta su uvijek bila puna. Ali ljudima je ostalo samo toliko riže da prežive.
Zatim je jedne godine riža loše rasla i zavladala je kriza i glad. Ljudi nisu imali rižu da daju radži, a oni nisu imali rižu za jesti. Radžini ministri su ga preklinjali: "Vaša Visosti, dopustite nam da otvorimo kraljevska skladišta i damo rižu ljudima, kao što ste obećali." "Ne!" - povika radža. Kako da znam koliko dugo će trajati glad? Moram uzeti rižu za sebe. Obećao ili ne obećao, radža ne smije gladovati!"

Vrijeme je prolazilo, dođu tako neke Gretine godine i ljudi su bili sve više gladni.
Ali radža nije htio dati rižu.
Jednoga je dana radža naredio gozbu za sebe i svoje dvore - kako mu se činilo da bi radža tu i tamo trebao, čak i kad je glad. Sluga je vodio slona iz kraljevskog skladišta u palaču, noseći dvije pune košare riže. Djevojčica po imenu Rani vidjela je kako se iz jedne od košara sitno prosipa mlaz riže. Brzo je skočila i krenula uz slona, uhvativši rižu koja je padala svojom suknjom. Bila je pametna i počela je smišljati plan.

Pred palačom je stražar povikao: "Stani, kradljivice! Kamo ćeš s tom rižom?"

"Ja nisam lopov", odgovorila je Rani. "Ova riža je ispala iz jedne od košara i sada je vraćam radži."

Kada je čuo za to, radža je zatražio da je dovedu pred njega.

"Želim te nagraditi što si mi vratila ono što mi pripada", rekao je radža Rani. "Traži od mene bilo što, i dobit ćeš."

"Vaša visosti", reče Rani, "ne zaslužujem nikakvu nagradu. Ali ako želite, možete mi dati jedno zrno riže."

"Samo jedno zrno riže?" - uzviknu radža. — Zacijelo ćeš mi dopustiti da te obilnije nagradim, kako i dolikuje jednom radži.

"Vrlo dobro", rekla je Rani. "Ako se vašoj visosti svidjelo, možete me nagraditi na ovaj način. Danas ćete mi dati jedno zrno riže. Zatim ćete mi svaki dan tijekom trideset dana davati dvostruko više riže koju ste mi dali dan prije. Dakle, sutra ćete mi dati dva zrna riže, sutradan četiri zrna riže, i tako trideset dana."

Čini se da je ovo skromna nagrada, rekao je radža. "Ali nek ti bude."

I Rani je darovano jedno zrno riže.
(ova priča se koristi na mnogim studijima ekonomije i managementa, te se na ovom mjestu priča prekida i studentima daje zadatak izračuna zrna riže za svaki od 30 dana).
A priča ide dalje, devetog dana su Rani donijeli 56 zrna riže... i tako je isporuka rasla do 30-og dana.
S preko milijardu zrna riže u konačnici.
Radža je ostao praznih skladišta i dobio je vreću riže od Rani kao i ostali potrebiti, kojoj je obećao kako će biti ubuduće mudriji i pošteniji - kao što bi jedan radža i trebao biti.
A studenti su u Excellu savladali izračun eksponecijalne funkcije rasta.
Osim onih koji linearno razmišljaju.

Oznake: grain of rice