SAJAM TAŠTINE

Donijeti na svijet i odgojiti osobu ogroman je trud.
Ubiti čovjeka je stvar jednog metka.
Potrebne su godine, ponekad i desetljeća, da se izgradi grad, ali nekoliko bombi je dovoljno da ga uništi.
Zašto neki ljudi preferiraju život, stvaranje, razvoj, dok su drugi poput plijesni, raka, hrđe - ne žele ništa osim uništenja i smrti?!
Pitanja su bez odgovora.
Beskrajni ratovi...

Rat je…
Smrt.
Svi znamo da ćemo jednog dana umrijeti, ali svakodnevna blizina smrti, u koju nas rat baci, uništava potpornu strukturu.
U početku se jako bojite, zatim ne osjećate ništa, a onda počnete željeti umrijeti.
Uobičajeni samoodržanje više ne funkcionira, mozak ne može stalno biti u stanju napetosti, u stanju pripravnosti, i osoba počinje preuzimati neopravdane rizike, ignorirati opasnost.

Rat je…
Ludilo.
Kad shvatite koliko je života uništeno, koliko je djece umrlo, a da nije okusilo ništa u životu, koliko se gradova u kojima je život bio u punom jeku pretvorilo u ruševine, koliko se ožiljaka pojavilo na svakom srcu - postaje vrlo strašno.
Ne postoji niti jedan razlog koji bi opravdao početak rata, nema smisla u uništavanju, kada svijet danas otvara idealne uvjete za stvaranje i razvoj, nema budućnosti u kojoj ljudi iznova i iznova zaboravljaju strašne lekcije prošlosti i pritiskaju crvene gumbe koji donose smrt.

Rat je…
Razdvojenost.
Supruge godinama ne vide svoje muževe koji su otišli na frontu.
Majke, previjajući se od boli i straha, čekaju svoje sinove i kćeri iz zatočeništva i traže ih na popisima za razmjenu.
Djeca iznova i iznova pitaju: „Kada će se tata vratiti kući?“
Ljudi koji sjede uz grobove, odbijajući vjerovati da će razdvojenost biti vječna.
Trudnice koje nikada neće moći podijeliti radost roditeljstva sa svojim mrtvim muževima.
Roditelji koji jecaju nad tijelima svoje djece.
Vojnici koji ne vide svoju djecu kako odrastaju.
Sve te strašne crne nijanse razdvojenosti…

Daria Zaseda je nagrađivana umjetnica iz Ukrajine čiji su radovi predstavljeni na samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta.
Radeći u mješovitim medijima, Zaseda se fokusira na žene kao jedan od svojih primarnih subjekata u slikarstvu, pronalazeći svrhu u otkrivanju njihovog psihološkog i društvenog konteksta sloj po sloj.
Njezin rad karakterizira ta ženstvenost i velika pažnja prema detaljima kroz korištenje zamršenih uzoraka u tinti koja okružuje njezin subjekt.
Kao umjetnica borila se s osjećajem kao da pokušava prodati čistu bol, ali novac prikupljen prodajom njenih slika ide onima najpotrebitijima.
#OhHungryArtist

Oznake: Daria Zaseda Art