Marketing
"Framing", ali čiji?
Političko razmišljanje je svjesno, racionalno i objektivno – ova dugogodišnja ideja još uvijek proganja hodnike stranačkih sjedišta i medijskih uredništva, te umove mnogih pojedinaca.
Ali kognitivna istraživanja su odavno zakopala "klasični razum".
Nisu činjenice te koje određuju naša mišljenja, već okviri.
Oni povlače konce u mozgu i određuju jesu li informacije prepoznate kao važne ili kognitivno gurnute pod tepih.
Okviri su uvijek ideološki selektivni, a aktiviraju se i konsolidiraju putem jezika – naše javne rasprave djeluju poput sinaptičkog superljepila koje može trajno povezati ideje.
Stoga se kognitivna istraživanja odavno slažu: jezik je politika.
Elisabeth Wehling u knjizi "Politisches Framing" otkriva kako jezik utječe na naše razmišljanje, našu percepciju svijeta i naše postupke.
Pokazuje odakle potječe moć mentalnih mehanizama poput okvira i metafora te pojašnjava zašto je za zdrav demokratski diskurs bitno uspoređivati procjene društva i politike kroz prevladavajuće okvire s vlastitim vrijednostima – i osigurati autentičnu komunikaciju vlastitog svjetonazora.
Uokvirivanje se ne može izbjeći, već se može samo propitivati, kaže autorica.
Progresivna uvjerenja teže oslanjanju na ono što se naziva sistemskim kauzalnim zaključivanjem.
Njihova uvjerenja o tome što uzrokuje stvari u svijetu teže biti složena.
Konzervativci teže favorizirati izravne kauzalne argumente.
Okviri su stvar svakodnevne spoznaje.
Mislimo, govorimo i djelujemo prema okvirima.
To je najnormalnija stvar na svijetu.
Okviri su kognitivne strukture stečene svjetskim iskustvom.
Oni nam govore što stvari znače.
Jezik nikada nije neutralan.
On daje činjenicama značenje, klasificira ih i oblikuje naš svjetonazor – često nesvjesno.
Postoji li nešto poput objektivnog jezika?
Moglo bi se usporediti čiji mediji i sljedbenici više izrabljuju riječi kao npr.: ustaša .
Ili bilo koja druga.
(Ne)uokvirena.
ilustracija #IzvanOkvira_gimnazijaCres
Post je objavljen 04.09.2025. u 10:43 sati.