Konobarica s tastature

utorak, 11.02.2025.

Starčad i turovci

Ni ljevica ni desnica ni centar. Ni predsjednik ni premijer. Ni omladina danas totalno apolitična, dok mi raznoraznih glazbenih i ideoloških preferenci pišemo traktate o kako mogu i sram ih bilo, a oni flegma danas urlaju što je bilo a sutra hitaju u jednu od pet rasprodanih Arena, dakle ni ta omladina. Ni zazivanje povijesti, ni geni kameni, ni izumrla slava bećara, ni neobrane masline. Ni kvaziintelektualci koji bi prodali prvog frenda za probitak u instituciji, namjesto da udruženi ukažu ostatku društva kako treba.
Ništa.
Ali ništa nam neće biti pokazatelj normalnog, dostojanstvenog, mirnog, kulturnog, socijalno ispravnog života jednog zdravog društva dok briga za starije i adekvatna skrb za djecu sa teškoćama u razvoju ne bude razvijena do stupnja u kojem će to biti na razini ljudskog digniteta.
Država smo iz koje se mlađa populacija iseljava.
Starci ostaju.
Na brigu ostavljeni sami sebi vegetiraju po zapuštenim kućama i stanovima u boktepitaj kakvim higijenskim uvjetima. Osamljeni. Hrane se svakako samo ne nutritivno i na to gutaju masu lijekova jer su godine sustigle. Po neprilagođenim kupaonama lome udove. Kada se ti udovi bolnički zbrinu svaka se bolnica jedva čeka otarasiti tog starca, pa tako imamo jedan primjer gdje su staricu nakon operacije kuka i bedrene kosti (!) iskipali doma bez pitanja ima li ta starica nekoga da se postoperativno brine o njoj. A nije imala. Nepokretnoj, bolesnoj i neoporavljenoj, pelene joj je mijenjao, higijenu održavao i hranio ju prvi susjed. Kada je prvi susjed trebao na put od mjesec dana, aktivirao je društvene mreže, pa se staricu smjestilo. Negdje. Da se razumijemo ponekad su i ti starci tvrdoglavi za neka rješenja. No kada bi ta rješenja generalno bila dostojanstvena, financijski usklađena sa mirovinom, i kada većina domova ne bi bila čisto uštancavanje profita u neadekvatnim uvjetima, već mjesto užitka starijih osoba, mjesta gdje bi te svoje dane zasluženo provodili u dostojanstvenim uvjetima koje su tijekom života zaslužili tvrdoglavost bi bila manja.
Također, kada bi se svakoj obitelji sa djetetom ikakve dijagnoze, nekmoli one teškoćama u razvoju, omogućili normalni uvjeti života. Toj djeci školovanje u skladu sa mogućnostima ili asistenti u školi i svakodnevnom životu, njegovatelji gdje je potrebno.
Kada bi obitelji bez obzira na dijagnoze ili invalidnost svoje djece imali funkcionalan život, a ne bili taoci tih dijagnoza mogli bi reći da smo socijalna država i društvo koje je jako u svim pogledima.
Društvo jakih karika.
Dok to ne dočekamo, možemo se razbacivati lijevima, desnima, centrima, klerikalcima, ateistima, intelektualcima, znanstvenicima, piscima, slikarima, napadati jedni druge poradi glazbenih ukusa, nabacivati se poviješću, navijati za premijera ili predsjednika u njihovim pripetavanjima i mjerenjima onih dječacima tako bitnih dužina, možemo sa tribina urlati sudija lopove! jer tako nam je lakše no priznati si činjenicu da nam omiljeni klub igra katastrofalno jer je prvak već dogovoren u nekom uredu ili restoranu...
I hoćemo, tako ćemo i dalje. Geni kameni, sudija pederu...
Dok nas u obitelji ne pogodi neka dijagnoza ili situacija radi koje ćemo cijeli život razapeti u novim okolnostima. Preokrenuti, staviti na pauzu. Nemoćni. Od države i društva odjebani. Nema, ne može, nemate pravo, morate čekati, morate platiti, nema ko...
I ne, ne mislim da su izlasci na ulicu rješenje. Ljudi koje smo izabrali da nas vode imaju moralnu i etičku odgovornost da rade svoj posao. Njihov je posao da omoguće dostojanstven život žiteljima države za koju rade. Ne da za pristojne novce koje ih plaćamo zabušavaju i izvlače nas na ulice.

Radi mene i obavljanja mog posla nikada nitko nije imao potrebu izaći na ulicu.
Bez obzira što se radi po poslu konobarice.

Lagano nam je vrijeme za gene napredne.

11.02.2025. u 10:30 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 05.02.2025.

Slušam pjesmu

Pa opet. I opet. I mislim da je za moj glazbeni nivo uistinu dovoljno. Dovoljno šansi datih.
Tražim ovdje post o jednoj drugoj pjesmi. Iste svrhe. Motivacija sportašima.
Nakon Katara 2022. (vrijeme baš leti). Nađoh, pročitah. Solidan post, bome.
Za podsjetnik, ako uopće treba, u Kataru smo na svjstskom nogometnom osvojili broncu, a momci iz tog ekipnog sporta za motivacijsku su pjesmu odabrali nekim slučajem onu koju smo generacijama pjevali uz različite stihove.
U onoj izvornoj verziji spominjalo se Sutjesku, hladnu vodu, barjak časti i slobode... Znate uopće kako idu ti stihovi? Evo samo prve dvije strofe:
Kraj Sutjeske hladne vode,
Barjak časti i slobode
Leprša se iznad glave,
Komandanta druga Save.
A okolo guja ljuta
Opasala po tri puta.
Fašističke crne čete
Obruč stežu i prijete.

Komadant Sava je bio kultan i red je bio da mu se posveti pjesma gdje on povede braću partizane da probiju obruč ljute guje. Ima tu mitraljeza koji kose, bombi što smrt donose itd...Uglavnom stihovi su kakvi jesu, ali je melodija tralalajka pa se pamti. Toliko je dobra da nam nam je klincima služila kao dobra razonoda dok smo putovali na izlete i uredno smo je ponavljali uz neke nove stihove.Ove:
U tunelu usred mraka
Sija boca od konjaka
A na boci sitno piše
Da konjaka nema više
Popili je učenici
Naše škole mučenici.

Modificirali smo ponavljanja kako je pjevnosti najviše odgovaralo, a nama je iskreno najviše odgovaralo i bilo bitno da se zna da smo ispili cijeeelu bocu od konjaka. Muke ju ispiti ako nas ima barerm jedan razred... Ali bili smo klinci kojima je to bio vrh, da se zna da iza nas ostaju boce ispijene iako su mnogi od nas svoja iskustva s alkoholom imala tek u pokojem gutljaju vina, piva ili gemišta kada bi nas neki vrckasti stric ili ujak ponukao na taj gutljaj.
Onda je devedesetih došao Stublić koji se na istoj melodiji vozio na raketi kroz Chicago. A mi smo OPET pjevali. Po treći put u dva-tri desetljeća godina naša je generacija pjevala na Sutjeska stihove. Ovaj put o onima koji su opljačkali narod, izgradili vile i stanove. Ovako:
Vozio se Jura Stublić na raketi kroz Chicago
Vozio se Jura Stublić na raketi kroz Chicago
U Chicagu su gangsteri opljačkali narod cijeli
U Chicagu su gangsteri opljačkali narod cijeli
Oj, gangsteri iz Chicaga! Jura Stublić progovara
Oj, gangsteri iz Chicaga! Jura Stublić progovara
Vrati BMW i Mercedes, vrati vilu i tri stana
Vrati BMW i Mercedes, vrati vilu i tri stana

Tu su Juru nešto i zabranili, pa mu oprostili. Sjećanje da je Jura propjevao svom drugu beogradskom u jeku rata kada mnogi nisu za to imali klatilice, možda je i prevagnulo. Kako god, treći će napjev ostati legendaran jer je bio motivacijska pjesma brončanih nogometaša. Koji ništa od navedenoga ovdje vezano uz Jurin Chicago ne znaju. I ne trebaju znati.
Opet slušam pjesmu s početka priče, iako sam još na prvu shvatila da nije moja šalica čaja. Ali mi se ukaže nova spoznaja. Ova zadnja, motivacijska srebrnih momaka, isto je što i ova koju ispratih kroz priču. Malo geografije, malo povika, malo patetike, dobra trlalala melodija, puno zašto smo se mi borili kroz stihove, malo prijetnje, savjeta i uvjeravanja i etogac!
Kraj Sutjeske hladne vode ili po Dunavu oko Vukovara, isto je. Strahote rata su uvijek i oduvijek pogađale one najnebitnije, najnedužnije i najsitnije u tim ratovima.
Te ljude, te žrtve treba poštovati dostojanstveno ne koristeći ih za promidžbu ili jeftine bodove.
I ne samo nakon čaše vina ili ostvarenih pobjeda po terenima.
Pa kada adrenalin splasne i strasti se primire, svatko od nas bi se trebao upitati činimo li to.

05.02.2025. u 09:55 • 12 KomentaraPrint#

petak, 31.01.2025.

Doviđenja Rossi

Nekoliko mjeseci unatrag rečeno mi je "Ona neće dugo, na žalost, ti njeni nalazi su toliko loši..." Bilo mi je teško. Ali baš.
Nekako ipak, kako je objavljivala stare postove preko svoje fb stranice Moje riječi, moji snovi i odgovarala na komentare, stalno sam si mislila - ma oporavit će se Rossi, bude to sve okej...
I sinoć eto...
Žao mi je jako.
Bila je glas razuma na ovdje na blogu. Bila je izvrsna sa riječima.
Najbolja baka svojim najdražim frajerima...
Bila je jedna i jedina naša Smjehuljica.
Nek joj je laka njena petrinjska zemlja.
Počivaj u miru draga moja Rossi.
<3

31.01.2025. u 11:30 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.01.2025.

Spisateljice biraju

Sjećate se kako sam vas negdje godinu i par mjeseci unatrag udavila sa promocijom zbornika Burza rada? Ja se sjećam :)
Bilo mi je to prvo ukoričenje. I bila sam van sebe. I ugnjavila svih i sve.
Nakon toga uslijedilo je drugo ukoričenje, u zborniku broj 2, Spisateljice biraju, A samo dva tjedna nakon iz tiska mi je izišao i samostalni prvijenac.
Maštala sma kao klinka još, čekala nekih dobrih četrdesetak godina na prvo ukoričenje. A onda su uvrlo kratkom roku pristigla tri.
Da ne bih i ovaj put mnogo udavila pokušat ću kratko najaviti.
Promocija drugog zbornika iz projekta Julijane Matanović Žena ženama, Spisateljice biraju sutra je, u petak 31. 1. 2025. u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu s početkom u 19 sati.
Ovaj put su u zbirci sudjelovale čak 24 autorice koje su na svoj način opisale kako doživljavaju svoje najdraže književne likove. Ne po školski, ne zadano već onako kako ih one vide i zašto ih vide tako.
Zbirka je izvrsna, ljubitelji književnosti zasigurno će doći na svoje, pa je toplo mogu preporučiti.
Tko je u prilici neka svrati. Pozvani ste svi.
U zbirci se pojavljuju sljedeće autorice i priče:
Katarina Budić; Mara milosnica (ne ubijajte anđele)
Mirna Brođanac; Celie (žena u božjoj nemilosti)
Danijela Crljen; Knez Miškin (ili zašto volim Idiota)
Lana Derkač; Sizif (dominacija glagola)
Biserka Goleš Glasnović; Margareta pl. Rmetinec (arhe/tip/ kompleksnog ženstva)
Goga Hajtić; Ona (moja likica)
Željka Horvat-Vukelja; Heidi
Vjekoslava Huljić; Pipi Duga Čarapa
Nataša Jukić; Vasja
Rosie Kugli;Ana Krenjina
Bojana Meandžija: Princ
Nada Mihaljević;Richard (vrijeme /i/ nepravlinosti)
Iva Mirčić; Ana (vlak koji je prošao)
Magdalena Mrčela; Nemeček
Vanda Petanjek;Majka - neman
Ljilijana Radobuljac; Gregor Samsa (preobražena ili ja nisam bila Gregorova majka)
Paula Rem; Bijeli klaun (interpersonalna motivacija za korekciju svijeta)
Silvija Šesto; Jan Bibijan (priča o maloj prznici)
Nada Vučičić; Jurij Andrejevič Živago (ljubav jedne pripovjedačice)
Dina Vukelić; Keiko
Blanka Will; Clawdia Chauchat (um je povodljiv, tijelo ne laže)
Mirjam Zaninović; Sonja Marmeladova (nijedna kaplja njezina razvrata nije prodrla u njezino srce)
Darija Žilić; Junakinja iz Seigona (beskompromisna priča o vlastitom životu)


Vidimo se :)

30.01.2025. u 09:58 • 5 KomentaraPrint#

petak, 24.01.2025.

Meni nema nego

Uroniti u riječi, slova, retke
Potonuti u stihu
Izgubiti se u otisnutom crnilu
U ispisanom. Nečijem. Svojem.

Kada stisne u prsima,
dođe loša vijest,
olovo se spusti pod kožu.

Meni nema nego
spašavati se
kako umijem.
A umijem tako.
Uroniti duboko,
najdublje, najžešće, najviše što ide…
Potonuti.
Izgubiti se.
Nestati
u jedinom smislu.

Sa mojim bocama kisika…

…uhrpanim, nasloženim riječima.

24.01.2025. u 16:17 • 12 KomentaraPrint#

Bojkot ili ne

Put od hiljadu koraka počinje onim prvim. Korakom.
Niti potičem niti obeshrabrujem ljude na današnji bojkot.
Znam što sam odlučila, u tom pravcu danas djelujem i za mene je to ispravno.
Ne pada mi na pamet nikoga uvjeravati da jest niti vrijeđati one druge koji ne rade kao ja.
Također, vjerujem da je svatko za sebe izabrao ono što misli da je ispravno.
I ne znači da se radi različitih razmišljanja o tome trebamo vrijeđati i nazivati svakakvim imenima.
Bolje popiti čašu vina i uživati u malim stvarima.
A za to toplo preporučam izbjegavati današnju izjavu vrlog nam vođe države. Koji svesrdno podržava glas i djelovanje naroda što radi onaj posao za koji on nema jajnike.





24.01.2025. u 16:07 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 01.01.2025.

Zdrava i sretna vam bila

Hola!
Evo prvog posta prvog dana friške, nove, tek načete godine.
Rano je još i pravi partijaneri tek liježu.
Na poslu sam. I nakon izlistanih izvještaja, u malom breaku dok srčem ovu jutarnju kavicu, evo kuckam objavu.
Oko mene svi pod dojmom dobrih fešti za doček sinoć.
Super.
Ja sam dočekala onako kako mi najviše odgovara. Na kauču.
Možda već dogodine promjenim modust slavljenja.
Neko vrijeme nisu mi ispraćaji starih i dočekivanja novih radni, pa mogu kako hoću.
A i dok su radne bile, rijetko koji mi doček nije valjao.
Uglavnom da ne davim puno na novogodišnje jutro.
Nek vam zdrava, radosna, puna ljubavi i uspješna ova 2025. bude. Od srca.
Na mnogo toga nećemo moći utjecati.
Ostalo je na na nama.
Živjeli!

01.01.2025. u 08:39 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 24.12.2024.

Mir i dobro i budimo bolji

Nisam nikada imala užancu čestitati Badnjak. Pa neću ni ovom prilikom.
Do kraja godine ostalo je nešto još dana i ne znam treba li već lagano podvlačiti crtu no to, evo, hoću. I upravo tako, sasvim lagano, da ne uzburkam tih još nešto dana.
Sutra je Božić. Blagdan kojim slavimo rođenje Isusa i dan u kojem trebamo slaviti ljubav, nadati se miru, napraviti mjesta za oprost i poželjeti sebi i bližnjima svako dobro.
U ovom vremenu punom izazova svi vodimo neke vlastite male borbe. Često smo skloni čuditi se kakvo nam je to vrijeme došlo i govoriti kako su se vremena promijenila. Nerijetko zaboravljajući činjenicu da ta ista čupava vremena stvaramo sami.
Meni je je vrijeme koje je ispunilo godinu na izmaku bilo vrlo sklono. Imala sam dobru godinu, jednu od boljih u životu čak. Uživala s obitelji, putovala, družila se, poslovno se s početka godine podosta nervirala, a kako je vrijeme prolazilo sve se polagano slagalo baš onako kako treba, ubilježila dva čak ukoričenja od kojih je jedno ono što sam čekala cijeli život - vlastita knjiga obilježena divnom promocijom i za sada ima izvrstan odjek u čitatelja, i na kraju ono mi najbitnije - prošla sam, kao i moji bez ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. Izvrsna godina na osobnom nivou. Putem su međutim, zauvijek odlazili neki dobri ljudi bitni meni ili dragim mi osobama. Neke drage mi ljude gađale su nepravde i bolesti. Bilo je mnogo tuge i lošeg u društvu i svijetu. Diralo me to i ostavljalo osjećaje tuposti i nemoći. Dala bih tugi da me dotakne, i da po duši mi brazdu zaore čak. Pa odbolovala i krenula dalje. Najbolje što umijem. A umijem onako kako su me odgajali i učili. Dobrotom ili nikako.
Jer uvjerena sam, do kosti do one njene slatke srži, da oko mene, oko nas, u ovom društvu i svijetu ima daleko, daleko više dobrih ljudi no onih drugih.
I budimo i dalje ti ljudi.
Uvažavajmo se, razgovarajmo. Svatko od nas ima svoje mišljenje, razloge, voli nešto suprotno našem.
Slušajmo se. Učimo.
Budimo bolji od onoga što nam se svakodnevno, u obliku prevare da podjela na vaše i naše i izostanak dijaloga nema alternative, nudi kao jedina opcija življenja. Jer nije.
Bolji smo od toga.
Pružimo ruku, dajmo nadu.
Očistimo srca.
Poštujmo se.
Jer takvi, dobri,
trebamo sebi, svojima, svijetu...

Sretan i blagoslovljen Božić svima vam bio.
I ukoliko se ne čujemo/pišemo/čitamo do tada; jednu zdravu, radosnu i punu ljubavi i poštivanja nadolazeću 2025. vam želim.

Vaša KonobaRIca

24.12.2024. u 19:11 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 18.12.2024.

U zdrav mozak (da ne ukaljam post bRezobraznim naslovom :) )

Jesam vam ikada pričala o svom Zakonitom?
Vjerujem da nisam onako dubinski. Ma neću ni sada. Navesti ću samo nekoliko činjenica, e da bih vam što plastičnije opisala jedan oblik vrijeđanja zdravog razuma. Jebanja u zdrav mozak, kako mi to lijepo sročimo.
Osmog siječnja će mu ukloniti sve oblike eventualnog kreditiranja od strane njegove banke. Onakve banke, znate, u kojoj većina moje generacije ostaje od prvog zaposlenja još od Jugoslavije i njenih banaka, pa preko hrvatskih nasljednica banaka Jugoslavije. Jer mi kad se vežemo, nešto nam ide za cijeli život. Barem,.
Oni to nazivaju ukidanje kratkoročnih obveza. Meni sa elementarnim ekonomskim znanjima nije baš jasno kako nešto može postati obveza, a da nije korišteno, ali to sam ja. I slabo razumijem bankarski jezik.
Da malo opišem kreditnu sposobnost svog supruga, onako kako je ja, laik vidim. 1999. godine kupovali smo stan. Skrpali lovu sa svih strana, nešto imali, nešto posudili, nešto dobili i nešto je trebalo izvući kredita. Za one koji nisu upoznati sa tim vremenom, kredite su tada dobivali samo stalno zaposleni, u državnim firmama, stabilnim firmama (ina, hep, hp...) ili jedinicama lokalne samouprave i to pod sljedećim uvjetima: jedan sudužnik, par jamaca ( mi konkretno četiri), svi obavezno iz prethodno opisanih firmi i stalno zaposleni, uz uvjete da iz matične firme korisnika kredita može biti samo jedan od vesele skupine, a ostali iz drugih. Skupili smo dakle jaranice i jarane koji ispunjavaju uvjete i pristadoše nam biti jamci, sudužnici i sve to tako i od banke (ne ove o kojoj ću pisati, jer suprug u to vrijeme prima pola dohotka na jednu, a pola na drgug banku, svojim izborom) nakamčimo 15 milja maraka, od kojih 4 i pol ostavljamo kao polog banci. To je ujedno iznos kojim je pokrivena godina dana našeg dugovanja, pa ako IPAK jedna od stabilnih firmi propadne, kredit se u nekom momentu prestane vraćati etc, etc oni maju osiguranje... Sve ovo prikazujem da pokušam objasniti pod kojim je uvjetima Zakoniti početkom milenija uspio dobiti kredit. Ja to ne mogu ni u snu jer sam konitinuirano u „ako nećeš ti ima tko hoće“ neizvjesnom statusu pri neizvjesnim poslodavcima tih divnih godina koje su istkale oko dva stoljeća blagostanja mlade nam suverene i svoj na svome države. E.
Nakon što smo isplatili taj kredit i malo se stabilizirali, bilo je kredita i kreditića kojima smo išli kroz život, a koje je Zakoniti vukao i uredno vraćao. Nije to baš bio kontunitet iz kredita u kredit, ali bilo ih je. Jer on je u očima banke uvijek bio stabilan.
Ove godine nakon kolovoza, po prvi put, nakon zajedničkih 27 godina zapali smo u financijsko stanje – sad sam si okej. Zakoniti prestaje biti jamac meni koja sam nakon 10 godina zatvorila jedan „kreditić“. Free od kredita. Jeeeeiii!
Četiri mjeseca kasnije, njemu, uberstabilnom prema kreditnoj sposobnosti, mailom stiže obavijest da mu ukidanju sve kratkoročne (?) obveze (?).
Podatke je uredno ažurirao kad je bilo vrijeme za to, da ne bude zabune.
Kada je tražio objašnjenje iz matične banke (kojoj je vjeran duže no svojoj supruzi) što mailom, što telefonom, nekoliko puta sa nekoliko razna dobija istu pilanu od odgovora. U matičnoj ga poslovnici osobna bankarica šalje na šalter, odbivši mu dati termin za sastanak, na šalteru ga djelatnica šalje istoj toj osobnoj bankarici da s njom dogovori sastanak, na kraju svega on iskamči obećanje za telefonski poziv iz banke (jer ste vi na prvom mjestu). Šalje mailove, traži odgovor. Dobija poluautomatizirane odgovore mailom ili u nekoliko navrata i telefonom.
Slijedom naše pomne analize..., usljed promjene uvjeta... i vezano uz poslovnu politiku banke.
U ovom trenutku, kada mu je ostalo još tri tjedna do ostanka bez mogućnosti korištenja „kratkoročnih obveza“ jasno je da ih neće ponovno „izboriti“. Iako mu više do toga i nije stalo, jer neku je odluku već donio.
Želi samo znati što se to dogodilo u uvjetima koje on eto odjednom, nakon pustih godina više ne udovoljava, a da se ništa u uvjetima promijenilo nije. Makar to bio i neki bizaran uvjet tipa pljunuli ste ispred poslovnice Opatija tog i tog dana, a mi to ne toleriramo.
Želi znati koliko je naša pomna analiza vjerodostojan alat za degradiranje dugogodišnjeg klijenta koji ima stabilne prihode, nikada nije išao u nedozvoljeni minus te je sve svoje obaveze prema banci uredno i na vrijeme podmirivao, a trenutno nije kreditni dužnik, niti jamac.
Na kraju, uistinu, želio bi znati kakva je to poslovna politika banke što svog klijenta, dugogodišnjeg klijenta koji je mali ali onaj jaaako bitan, uz milione tako sličnih njemu, kotačić koji uredno podmiruje sve obaveze (kratkoročne obveze kada ih koristi) degradira bez riječi konkretnog objašnjenja.
Kada više nema nikakvih obaveza po kratkoročnim obvezama i kad nije opterećen ničijim kreditom, očito banci više kao takav, iako dugogodišnji, ne vrijedi. Ne vrijedi do te mjere da je ta banka bez jebemti, onako ladno i bez obzira spremna učiniti njega, a i sve nas ostale u sličnom trenutku, glupim i izvrijeđati zdrav razum i inteligenciju.
Izjebati u zdrav mozak.
Jer ste vi na prvom mjestu.
Ako je i od banke – previše je.
I tužno baš.


18.12.2024. u 10:21 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.12.2024.

Ciao Nisan El Diablo

Kliknem na njegovu stranicu, kaže Zatvoreno radi čišćenja.
Uživala sam u njegovim literarno fotografskim pričama.
Uživala u blog interakciji jer bio je jedan od onih sa kojma se može lijepo sporazumjeti.
Nisam znala da je bio pjevač. I to bas. Onaj što ugodno zna zabrujati toliko da nam kroz prsa doslovno zatitra kao da se strune u njima propinju.
Nekako se svi ispočetka po blogu malo skrivamo, a dok sam se ja razotkrila, on je prestao pisati.
Prije Zatvaranja radi čišćenja zadnji je post objavio nekako u ovo vrijeme 2022.
Vidim da je bio nešto malo mlađi od moje mame. I skidam kapu što je pisao i do te dobi, do unatrag 2 godine, kada mu je imalo biti 83.
Počivaj u miru dragi i dobri čovječe.
Odoh poslušati Šibensku baladu. Danas jedino ona ima smisla.


12.12.2024. u 07:53 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2025  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Veljača 2025 (2)
Siječanj 2025 (5)
Prosinac 2024 (4)
Listopad 2024 (8)
Rujan 2024 (7)
Kolovoz 2024 (7)
Srpanj 2024 (9)
Lipanj 2024 (5)
Svibanj 2024 (9)
Travanj 2024 (6)
Ožujak 2024 (8)
Veljača 2024 (8)
Siječanj 2024 (9)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (8)
Rujan 2023 (6)
Kolovoz 2023 (9)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Svibanj 2023 (9)
Travanj 2023 (8)
Ožujak 2023 (9)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (9)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (9)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (9)
Lipanj 2022 (9)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (8)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (11)
Listopad 2021 (13)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (21)
Srpanj 2021 (14)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (13)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog! Blog! Moraš otvorit blog...
Pa eto, blog.
Priče za čitanje.
Priče za uživanje.
Jer priča je život...
...i život je priča.
Uživajte!

Linkovi

Loading

Arhiva


DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica