Konobarica s tastature
ponedjeljak, 17.11.2025.
Divna skupina mladih ljudi
Pao je mrak još u Vatikanu. V je hvatala sjene, postrojavala nas izvan snopova svjetala upaljenih lampi na trgu S. Pietro. Malo lijevo, tako, vi stanite unutra, a vi malo dolje, može, super... Baterija ne njenom profi fotiću je već iscurila i posljednje smo fotke uhvatili nečijim ajfonom, jer on ima najbolju rezoluciju. D je parkirao tik do nekog zapadnog ulaza na trg. Toliko blizu da sam se cijelo vrijeme bojala da nas auto neće tamo dočekati dok se vratimo. No, D je polu Talijan i izuzetno snalažljiv tip pa zna gdje se, kako i kada može parkirati. Ovo je free 2 move, kad vide oznaku te aplikacije, ne dižu i ne stavljaju kazne, samouvjereno je izjavio zaključavajući auto.
Pofotkali smo se dakle u Vatikanu, dok je noć krala dan, a kad smo sjeli u auto unajmljen preko aplikacije free2move, mrak se spustio na rimske ulice. U relativno novome C4 D je samouvjereno vozio kroz grad, prešaltavao se iz trake u traku na onaj italo način. Uguravanjem. U autu smo stiješnjeni na zadnjem sjedištu V službena fotografkinja promocije, studentica režije u Gorizi i Juniorkina frendica od vrtića još, Juniorka i ja. D Juniorkin dečko je vozač, a L, također frend od vrtića preko osnovne i srednje pa do studentskih dana i brat blizanac Juniorkine najbolje frendice - suvozač je. On je naime morao biti u autu, jer free2move ima kompliciran postupak iznajmljivanja auta, a ispostavilo se da na neku foru jedino njegova vozačka odgovara svim uvjetima. I tako mi zadovoljni, opijeni lijepim danom u kojem je mladost potegnuvši oko devetstotinjak kilometara uveličala i uljepšala obranu i proklamaciju diplome svoje frendice jezdimo zakrčenim rimskim ulicama. Odjednom se kroz zvučnike protegne glas Lorette Goggi i njen svjetski poznat, talijanski klasik Maledetta primavera.
Pa ti čisto dođe milina što, uz sve dileme i propitivanja tijekom tog odgovornog procesa, odgajaš kako odgajaš.
Dok kliziš zakrčenim rimskim ulicama, kroz zvučnike krene talijanski glazbeni klasik, a njih četvero dvadesetdvogodišnjaka krenu pjevati u riječ, u notu...
Ponosiš se odgojem svoga djeteta, ponosiš se s ostalih troje, ponosiš se i onima kojima je rimskim cestama i tračnicama drugim prijevozom bilo ići.
Ponosiš se njihovim roditeljima.
Jer ispravni su. Tako ispravni.
Srce ti je golemo i puno.
I svijet je u balansu.
ponedjeljak, 10.11.2025.
Diploma i Roma
Juniorka diplomirala! Prve su tri akademske godine uspješno privedene kraju. Obranila je završni rad baš na svoj 22. rođendan, u vječnom gradu, onom kamo svi putevi vode. Četrnaest prijateljica i prijatelja, nas troje starijih (Zakoniti, naša kuma i ja ) u različito vrijeme i različitim prijevozima, iz Rijeke i Trsta stigli smo u Rim dan ranije, a tridesetog listopada sudjelovali u njenoj duploj fešti i danu samo za nju.
Ona i dečko stigli su dan ranije od svih. Dok je ona po Rimu obavljala neke sitnice, on nas je dočekivao i usmjeravao na smještaj koji je ona riješila par mjeseci unatrag, tako da smo svi bili smješteni u Camping in town Roma. Mladi u lijevom krilu, nas troje u desnom, jer bolje je tako. Kamp izuzetan. Bungalovi topp. Za nekoliko dana Rima, preporuka, jer ako se na vrijeme rezervira, noćenje u vječnom gradu, može izaći baš povoljno. Nas je došlo 106 € po osobi za 4 noći. Mlade nešto i jeftinije, jer njihovi bungalovi nisu imali nešto od komfora. Točnije, koliko sam ja zapazila – TV. Koji ti u Rimu, onako realno, i ne treba.
Četvrtak, uz nešto logistike pokupili smo dio cvijeća, dio je ekipa pokupila dan ranije, ja otišla s njom na faks, obrana je bila u 11, tata, dečko i frend po zakusku, imali smo unajmljen auto, a ostatk ekipe se polako iz kampa, busom pa metroom uputio do faksa. Kad su svi, osim zakuske i ekipe zadužene za to, stigli, obrana je bila odrađena, a proklamaciju kojoj smo svi prisustvovali, čekali smo oko sat vremena.. Obranila je s najboljom ocjenom. Nakon toga, a takav je tamo običaj, u dvorištu fakulteta pronašli smo klupicu oko koje smo feštali. Fotografije, mala torta, šampanjac, konfeti, cvijeće, baloni i ono najbitnije – izuzetno dobro raspoloženje svih nas. Samo sreća, radost i ponos. Petero njih zajedno su prošli vrtić, osnovnu i srednju školu, sada su na 5 različitih fakulteta u dvije države i još uvijek traje njihovo prijateljstvo i zajedništvo. Bila sam preponosna na sve tamo okupljene. Mladi su to ljudi koji znaju što su obaveze, odgovornost, svi studiraju, uz studij i rade, volontiraju... I znaju se dobro zabaviti, bez incidenata i problema.
Nakon fešte, po njenoj želji uputili smo se do Koloseuma, a potom do Vatikana na zajedničko fotografiranje. Nas 5 autom, ostatak opet busevima i metroom. I obavili smo sve. Puni izuzetnog raspoloženja. Čak je i najavljena kiša odustala taj dan tako da smo zaista uživali.
Po povratku u kamp, mi starci otklipsali smo do svog bungalova, a mladi su u svom krilu nastavili s druženjem.
Bilo je zaista izuzetno.
Naredna dva dana, svatko u grupicama prema vlastitim interesima obilazili smo Rim. Pali su Koloseum, Vatikan i Bazilika, Villa Borghese, Pantheon, Piazza Navona, Piazza di Trevi sa neizbježnom fontanom, Piazza del Popolo, Piazza Spania sa poznatim stepenicama, Piazza Venezia i Oltar domovine, Ponte Sisto i trg Trastevere... A pale su i neizbježne tjestenine, sladoledi, kave i pokoji koktelčić...Dio ekipice je potegao i na izlet u Napulj.
Ni dugačak put, ni iscrpljujuće špartanje uz obaranje nekoliko desetina tisuća koraka, ni kašnjenja autobusa, ni gužva... Ništa nama smetalo nije.
Jer bilo je onako baš – savršeno.
Rim apsolviran.
Naša dottoressa nastavlja magisterij u Padovi.
Ma nek nam je zdravlja – bit će svega.
Ad maiora semper!
