Konobarica s tastature
četvrtak, 28.07.2022.
Mreža
Cijeli mi dan u mislima jedna rečenica.
Dobro je imati mrežu.
Jutro mi započne linkom iz crne kronike poslanim u w'ap i upitom radi li se o nekom kog obje poznajemo.
Kliknem na link, gledam fotke, čitam tekst. Ne mogu razaznati na fotkama, vijest je agencijska, uopćena i stara dva dana. Da stvar bude bolja, ne znam ni tko mi je pošiljatelj, jer vidim samo broj. Pristojno upitam tko je to, dobijem odgovor, zahvalim se i idem dalje kontaktirati ljude koji znaju ljude i tako...Saznam naposljetku što se i kako dogodilo, a još je u vijesti pisalo da je u cijeloj havariji nastradalo samo prijevozno sredstvo. Što je odlično.
Zovem natrag osobu koja mi je poslala poruku. Prokomentiramo. Hvalabogu nek je sve to tako prošlo, svi živi i zdravi, nek je glava na ramenu ostalo će se lako zaključimo pa si još malo podivanimo.
I cijeli se dan ne mogu otresti te misli. Kako je dobro ustvari imati mrežu. Ti neki ljudi koje ne vidiš, ne čuješ dugo vremena. Nekima udaraš lajkove ispod objava, neki nisu po društvenim mrežama, pa čuješ nešto iz druge ruke. Neke sretneš na šetnici, od nekih okrećeš glavu...
Ali kad se neka nevolja dogodi bitno ti je doći do onog najvažnijeg podatka.
I tu kreneš po mreži davno zaboravljenih, u prošlom nekom životu ostavljenih, onih s kojima si na bok, bok ili na udaranju lajkova, sretnih rođendana ili čestitki ispod njihovih objava o nekim obljetnicama i sretnim događajima.
Jer na kraju dana, bitno je da je sve okej.
I da imaš mrežu...
ljudi.
ali, to je živa istina , takav nam je ritam u ovoj tehnologiji i dobro da i to imamo kad pravih susreta je sve manje
Donabellina • 28.07.2022. u 23:14
bitno da je sve ok - potpisujem :)
Galaksija • 29.07.2022. u 00:54
Informatička tehnologija ima puno svojih dobrih strana....otuđenje koje donosi je do nas, ne do nje..
morska iz dubina • 29.07.2022. u 16:08
Da, predivno je imati mrežu dragih ljudi. Ljub!
luki2 • 29.07.2022. u 21:25
da, ipak su najvažniji ljudi, oni čine mrežu
lijep pozdrav iz Sisciae!Litterula • 30.07.2022. u 16:36
Hvala najljepša za mamu; istina - treba čistiti. Dobro je Arsen reako: čistim svoj život od nepotrebnih stvari...Ljub!
luki2 • 30.07.2022. u 20:46
@ annaboni - istina. Čini se drugo i nemamo. Al dobro je to.
konobarica • 01.08.2022. u 23:04
@ galaxy - hvalabogu, da.
konobarica • 01.08.2022. u 23:04
@ morska - u sridu. Baš je do nas. Iako, ovako, dobro dođe.
konobarica • 01.08.2022. u 23:05
@ litterula - pozdrav i tebi draga. Sretna sam đto si se vratila.
konobarica • 01.08.2022. u 23:05
@ luki2 - istina i istina. Kiss :*
konobarica • 01.08.2022. u 23:06
ponedjeljak, 25.07.2022.
Važnoća
Sutra će otvoriti most.
To je jako važno.
Biti će izravni prijenos događaja.
Nadajmo se samo da neće pogaziti obećanje.
Nadajmo se.
Za Istru ćemo i dalje plaćati ulaz.
Izlaz također.
Plavci i terani ispijat će se,
kako god.
Živjeli !
Koje su boje štrumpfovi? (sigurnosno pitanje)
Boje Pinokija. (krivi odgovor)konobarica • 25.07.2022. u 22:16
Ipak će taj most olakšati život. Tvoj komentar kod mene: točno, neki se ljudi ne daju nadoknaditi, poput akademika Žmegača. Ljub!
luki2 • 25.07.2022. u 23:15
ovo si zapečatila ka iz jedanaesterca!
AnnaBonni • 25.07.2022. u 23:56
Moji su onomad dali nešto za tunel Učka a ja ga opet moram plaćati. Ma i malvaziju i žlahtinu i pošip.
gogoo • 26.07.2022. u 00:03
valjda će sve biti ok.
Galaksija • 26.07.2022. u 00:47
Politika i političari uvijek i zauvijek ko Pinokio. Al izgrađeno ostaje za baštinit puno duže od od dužine njihova nosa. Na sreću po urbi et orbi.
morska iz dubina • 26.07.2022. u 06:21
Naša je bila samo želja. Sve ostalo su napravili drugi.
sklblz • 26.07.2022. u 07:24
Važnoća, nego šta!
A ebga.. tamo moramo plaćati ''Bina Istra je vlasnik Y i tunela ! :((nisan EL DIABLO • 26.07.2022. u 17:06
U tiraniji se obećanja daju doživotno. Apsurd je u tome da to nerijetko traje i kraće od običnog mandata u demokraciji. Tako da, na koncu, i ne ispadne sve toliko loše :).
j. • 27.07.2022. u 17:33
četvrtak, 21.07.2022.
kad si na vlasti a vlasta te časti
Nebrojeno smo se puta uvjerili da na teritoriju ove lijepe naše caruje poremećeni sustav vrijednosti kojeg neprestano amenuju likovi upitnog morala i kupljenih diploma. Najsvježiji nam je primjer vrli načelnik-faker iz Dalmacije. I mogu se sad pravdati njegovi sumještani da je uručena mu titula samo zafrkancija, no put do titule popločen je (još uvijek) kunama koje su isti ti sumještani izdvojili u prireze i poreze, e da bi se na službenoj kartici našlo sredstava za službeni put. Neki od njih rade za minimalac. Neki još uvijek primaju plaću pola-pola, jer nema se. Pa sad, kad se već nema, ode se brate lijepo do Austrije, obavi što se treba, a za prosperitet ljudi i mjesta krucijalno je otići do bordela. I po nekoliko puta ako treba, jelte. Jer- titula.
U takvom okruženju, u takvom mindsetu gdje se načelnik bez mozga zabavlja zajedničkim novcima svih nas i za to biva nagrađen titulom najfakera općine, vjerojatno nije ni bitno obrazovanje. Vrijedi ona - nema školu, ali... Iza "ali" dolaze vrijednosti nekih škola neverificiranih diploma. Npr. ona ulice. Ili života. Eeee to su škole, kaki fakulteti, kaki bakarači.
Za one koji se IPAK odluče školovati i studirati spremno će se posegnuti za pravilima.
Za te iste koji su uz redovito obrazovanje pozavršavali neko osnovno glazbeno obrazovanje, izuzetno dobro svladali sav nastavni program, zabriljirali na maturi, e za njih ćemo tvrdo sprovesti pravila. A u tim istim pravilima stoji da je moguće za prolaz imati i nulu. U tim istim pravilima eseji se ocjenjuju bodovima. Od nula do četrdeset. Ako se esej ne napiše ili totalno maši ceo fudbal dobije se nula ko kuća, situaciju može izvući drugi dio ispita i ako je dobro obavljen, prolaz je tu.
S vjerodostojnosti državne mature, bodovanjima i pravilima, nek se bave stručnjaci, jer iako je to pitanje svih nas, malo što možemo učiniti.
Kratkog smo pamćenja ako se ne sjećamo što su sve prošli maturanti ove i prethodne generacije. Od štrajka učitelja preko on-line nastave i pandemijskih uvjeta nastave u učionicama do potresa. Mnogi od njih ostali su uskraćeni za maturalna putovanja i zabave, gotovo svi za izlaske i društveni život. Varamo se ako mislimo da su kroz sve prošli neokrznuti.
Laura ima 18 godina i jedna je od njih. Pala je državnu maturu. Jer se greškom potpisala ispod eseja, a nije smjela. Ja vjerujem da je to učinila iz navike, jer iako tek punoljetna navikla je stajati iza svojih uradaka i češće koristi potpis na papiru, no ukucavanje pina na POSu. Da ironija bude veća, da umjesto napisanog eseja nije napisala niti jedno jedino slovo maturu bi prošla.
Vjerujem i da bi, kad bi se nju pitalo, odabrala djelo nekog drugog Nijemca za razradu.
Ne autora patnje, već partirure.
Čiji bi esej potpisala dodirom prstiju po klavirskim dirkama.
Iskreno se nadam da će za to dobiti priliku kakvu zaslužuje, jer demonstracija vlasti u ova dva slučaja najmračniji je odraz svega što smo dozvolili da u društvu egzistira.
I nismo ni zavrijedili bolje no da obraz pokušavamo spašavati jalovo tipkajući komentare na sveprisutne objave o dodjelama stupidnih titula pohotnim načelnicima koji su na vlasti dok ih ona obilato časti.
Objave o školovanim virtuoznim pijanistima i općepriznatim umjetnicima ionako se mjere u promilima.
Sretno Laura !
Knjiga eseja J. Matanović nosi naslov "Laura nije samo anegdota"...
Proročanski i znakovito.konobarica • 21.07.2022. u 23:00
neka joj je sretno, ali, ali svi su ludi do maksimuma.
Galaksija • 22.07.2022. u 00:10
Odličan post. Jadna ta djeca koja se rađaju u ova vremena, puna hipokrizije i mnogostruko zakamuflirane manipulacije. Iz desetljeća u desetljeće društvo sve grublje i sve pogubnije i sve nepovratnije oštećuje mlade duše, iako se više ne puši ni u avionima ni u autobusima ni u vlakovima, iako se seksualne aberacije svećenika više ne toleriraju u tolikoj mjeri (barem ne u urbanim sredinama), iako su nam puna usta deklarativne istinoljubivosti. Želim vjerovati da će mladi, taj novi naraštaj koji stalno pristiže, uspjeti izdržati sve udare močvarne lažljivosti našeg starog svijeta. I trajno se nadam da srljanje u hedonizam neće odnijeti prevagu. Zvučim starački. :)))
Mariano Aureliano • 22.07.2022. u 01:11
Ha ha, cijeli život mislim da Pipsi pjevaju: Kako je dobro biti na vlasti / Jer vlast ta je bogata / I vlast ta te časti, a oni zapravo pjevaju: Kako je dobro biti na Vlasti / Jer Vlasta je bogata / I Vlasta te časti! Ajme meni! To je u rangu onoga: Bacila je svemir-zeku umjesto sve niz rijeku. :)))
Mariano Aureliano • 22.07.2022. u 01:12
Kad su političari na vlasti onda su gotovo svi odreda "animir dame"...jer šta je drugo politika doli bordel. Oni nas j..... u zdrav mozak, a mi im to plaćamo.
morska iz dubina • 22.07.2022. u 05:48
Tko ima srca, složit će se s ovime što si napisala. A i meni si otvorila sasvim novu perspektivu Dudinog teksta, jer možda je prva vlast, a druga Vlasta, tko će ga znati?
j. • 22.07.2022. u 06:02
Dobro napisano. Bilo bi lijepo da to nije naša stvarnost,ali na žalost jest.
Razmišljanja jedne žene • 25.07.2022. u 21:20
@ galaxy - uživaj u godišnjem. Šta drugo :)) Ludost lijepe naše.
konobarica • 25.07.2022. u 22:17
@ Mariano - ja se iskreno nadam da će mladi biti puuuuuno, puuuuuno pametniji i sposobniji napraviti bolji svijet kad mi već nismo imali kapaciteta za to.
A ovo o vlasti - pa svatko može interpretirati kako mu najviše odgovara.
(preporučio Svemir zeka :DDD )konobarica • 25.07.2022. u 22:20
@ morska - kako ono kaže narod. Ničija nije do zore gorila...
konobarica • 25.07.2022. u 22:27
@ j. - eto napisah Marianu. Može se tumačiti kako kome odgovara :) Meni baš pasalo ovako. Iz praktičnih razloga i počeh naslov malim slovom.
konobarica • 25.07.2022. u 22:28
@ Razmišljanja - hvala ti. Mi kao da se ne bi snašli da je sve malo normalnije... :/
konobarica • 25.07.2022. u 22:29
ponedjeljak, 18.07.2022.
Vesela je šokadija
Počelo je sa željom za malo tamburice.
Kliknem na Jubito.
Sati biju ajziban se kreće...
Aj ca vinca ca...
Bit će pite svake vrst
Za kojom se ližu prst...
Jedan brezobrazan privrnio kazan...
Tvoje sive crne oči dobro vide i u mraku...
Hej bećari i bekrije...
Vesela je šokadija...
Šorom šajke...
Digni Kajo kraj od šlingeraja...
Šta si rekla đuvegiji da ću za njeg poći...
Stala kuma na potegu, pa sve veli neću...
Štoj bećara oko Daruvara...
Di se žito kosi, tu sam zadnji ja...
Ajd svekrvo napolje i ugasi svijeću...
Sto puta preslušano, i opet mi dosta nije.
Kićo je bio toliko svestran interpretator, a u meni uvijek najviše žive njegove op žica, žica izvedbe.
Imali smo doma, u onom bivšem životu, njegovu ploču Hej bećari. Krunoslav Slabinac Kićo i Slavonski bećari. Preskakao je na na vodi Karašici. Čudila sam se stihovima o sivim crnim očima, jer kako mogu oči bit sive i crne i zašto bolje vide u mraku ako su crne, i što se lik žesti pa lupa po policama dok zvekeću kašike, a sve samo što ga njegovi nisu oženili, fascinirao me podatak da je pijetao ustvari onaj brezobrazan što prevrće kazan dok čiča peče rakiju, al mi nije nikako bilo jasno zašto se udica baca na curicu, a uvjerena sam bila da šorom ide krava, jer je spominjao Jagodu (uz Biserku najzastupljenije slavonsko ime koje su onomad nadjevali kravama) ... Pregršt još djetinjih pitanja i čuđenja išlo je kroz preslušavanje, učio se slavonski idiom, lupkalo ritam i prebiralo po harmonici te hitove ne bi li se publiku sastavljenu od ponosnog oca, majke i prvih susjeda zadivilo na prvom druženju gdje mi je bilo rastegnuti mijeh. Neka druga, možda i bolja, vremena.
Voljela sam Kiću pjevača. Mislim, volim ga i dalje.
Najviše u ovakvim trenutcima kad me pjesme djetinjstva, nebrojeno puta preslušane sa vinila koji se okretao na Traviata gramofonu nepogrešivo vrate u vrijeme koje smo mjerili sa 33 i 45 okretaja.
...tuga ušla tamburi kroz žicu,
i ko da su pjesme sada tiše...
Kićo. :)
konobarica • 18.07.2022. u 23:29
ide poštar ima kurac oštar
bješte žene bit će te
jebene
bez rukava ostala mi bluza
kad me lola natego s guza
moj dragane kurčina ti slaba
ja pilulu opet pijem
džaba
haaaaaaaa........a vid mene Dalmatinke !!!! Živila ti meni
tantti auguriDonabellina • 18.07.2022. u 23:53
budući nemam baš nešto puno elana za javljanja, a i još me drži odlazak naše Pinklec, moje svemirske......tu i tamo nešto pročitam...ovdje me privukao naslov: vesela (što nam nasušno treba u ovim ludim vremenima) i moja šokadija, drago mi je da voliš moju Šokadiju :) a vidim i Anne je upućena:))))
Bravo curke ijuju!White Lilith • 19.07.2022. u 08:36
Oko moje, neposlušni gade
Šta te briga šta snašice rade:-)))morska iz dubina • 19.07.2022. u 09:38
Haj selo veselo...
bellarte • 19.07.2022. u 11:31
DA
SAM ZNALA, jadna ja , u sinoćnje kasne sate da ćeš danas biti OBJEŠENA da te svi vide kao preporuku,
NE BIH NAPISALA OVAJ KOMENTAR............Ispada, da sam prostakuša jer znam prostačke muške i ženske BEĆARE.......Donabellina • 19.07.2022. u 12:29
Moja diridika ore na vol-vol-volove,
ore na vol-vol-volove, ore na volove...
:)))V • 19.07.2022. u 13:26
konobarice znaš li pjesmu Stipe Bogutovca U san mi dođu tambure ? malo je manje vesela...ali posebna
https://www.youtube.com/watch?v=33ew8tLLu0Amushin munen • 19.07.2022. u 13:37
Koje lijepo prisjećanje!!!!! Volim Slavoniju, Kiću i bećarce. Tamburice...."Zbog jedne divne, crne žene....zbog njene divne crne kose....." Ljub!
luki2 • 19.07.2022. u 22:21
ma zakon!
Galaksija • 20.07.2022. u 01:09
stalno si u glavi prevrćem pa sam ti morala ponovo doći (gotovo uz svaku pjesmu koju si navela imam jednu životnu priču...ne nužno lijepu, pa me sve ovo ovako zgusnuto na jednom popisu malo zateklo....) i ja Slavonka ne, ne mogu složiti listu najdražih mi slavonskih...toliko ih je, pa i verzija bećarca....ali uvijek će me jedan stih sjećati na moju mamu koja je voljela plesati i pjevati: Alaj volim igrat tarabana, gore skočim dole idem sama:)
jujuju!:* tebiWhite Lilith • 20.07.2022. u 08:00
Trebao je probati sa Šaruljom.
sklblz • 20.07.2022. u 08:12
vidis sto su korijeni...
Dvi, tri riči... • 20.07.2022. u 13:53
Asti Gospe... nu Ane prostakuše! :)))))
nisan EL DIABLO • 20.07.2022. u 17:54
Kićo' prvi roker u Hrvat . Jeeed ijujuju
križar • 20.07.2022. u 18:49
@ Anna - bome ide ti Bećarac, da bi reč rekla. Svaka čast. A za vješanje, ma boli te. Svi smo mi ružičasti iznutra :))))
konobarica • 22.07.2022. u 00:02
@ lilith - pa eto, nek si se malo oraspoložila. Baš mi je drago. A Ane je ubila... :))) svaka čast :))
Ovu je i moj ćaća volio. O tarabanu. Meni je bila smiješna.
Nek si ti meni dva put došla :*konobarica • 22.07.2022. u 00:03
@ morska - a eto, svi znamo bar jednu poskočicu bećarca :)
konobarica • 22.07.2022. u 00:04
@ bellarte - iju, iju iju ju. :)))
konobarica • 22.07.2022. u 00:07
@ V. - aha. Volem vol volove :) i kanon u kojem se pjevaju...
konobarica • 22.07.2022. u 00:11
@ mushin - uf, jest stvarno tužna. To za gastarbajtere, pa čaša o pod DUM :)))
Lijepa je.konobarica • 22.07.2022. u 00:12
@ sklblz- našim šooorooom Šaruuuljoo, našim šooorooom Šaruljice..
Može, ide i to. :))konobarica • 22.07.2022. u 00:15
@ luki2 - ja nikako ne znam koja je njegova faza bila kad. Crna žena je legendarna, al ja ga volem ko bećarac pjevača :)) kiss:*
konobarica • 22.07.2022. u 00:20
@ galaxy - jelda. baš je.
konobarica • 22.07.2022. u 00:21
@ dvi tri - nisu geni pomidori.. :))
konobarica • 22.07.2022. u 00:21
@ nisan - svidija... i mene je malo iznenadila. :)
konobarica • 22.07.2022. u 00:22
@ križar - Hr. Elvis :)))
konobarica • 22.07.2022. u 00:22
Da uzvratim komplimentima. (nije reda radi)
Među boljim si pripovjedačima na blogu. A ja volim dobru priču. Stil ti je jednostavan i svjež, literarne crtice životne i zanimljive.
I meni je Kićo dobar. Kad ga čujem na radiju obavezno pojačam. Vidjeh danas u novinama da se sprema neki koncert njemu u čast.
Poz!f/2.8 • 27.08.2022. u 11:59
četvrtak, 14.07.2022.
Kantrida, ja
Dok režem plavetnilo ritmično poput zadanog takta partiture podamnom se otvara nijemi svijet. Čim skrenem s putanje, razjapi se duboko modrozeleno ništa. Čujem svoje udahe i potom izdahe uobličene u melodiju mjehurića zraka koje ispuštam plitko ispod površine. Sve je mokro i slano. Sve je moje. Ne postoji sutra, jučer, niti minuta koja se dogodila ranije. Postojimo samo more i ja. Postoje nijeme ribe koje promiču ispod moga tijela.
Zrak uzimam s lijeve strane. Probam desno, uho se napuni vodom, izgubim ritam. Stanem. Krenem ponovno ustaljenom rutinom, udišem nalijevo. Nakon stotinjak metara prevrnem se na leđa, ruke naizmjenično zabacujem iza glave, grabim sada drugim ritmom. Iznad mene opet plavetnilo prošarano pločastim oblačićima. Sunce miluje lice i suši kapljice prosute po oknima naočala. Čujem kloparanje vode oko sebe i razgovor dviju nonica. Njen Siniša jako voli tunu, ona nikako pa je ona tikvice jučer. Kako ne voliš tunu, meni je baš super, al onako kad je u komadu. Ma ne volim, teška mi je, dobijem žgaravicu, a on je obožava…
Izdužim obje ruke iznad glave, ukrstim pa spojim dlanove. Radim samo na nožni pogon. Peraje ističu osjećaj u aduktorima Bedra se pumpaju. Baš divno. Osmjehujem se, dišem, okrećem glavu ulijevo. Jezdim paralelno s pomoćnim. Sjećam se olovnih nogu dok sam ga u nekim prošlim vremenima istrčavala. Ipak, lakše ga je tri puta pretrčati nego jednom isplivati. Kako god, dobar je orijentir za mjerenje dužine dionice. Sto metara. Kad ga odradim leđno, vrtim se natrag na trbuh. Još mi je odbojkaško odraditi i natrag sam. Kolika je dužina odbojkaškog pješčanog igrališta uistinu ne znam.
Znam samo da se moja vodena meditacija polako završava.
U plićaku zabacim naočale s glave i zataknem ih (onako pravo frajerski) za gaćice. Ostružem peraje s nogu i šviknem ih, jednu po jednu, na obalu.
Lagano se istegnem, legnem i pustim da me sunce, toplo more i gostoljubivi oblutci dovrše.
Užitak.
konobarica • 14.07.2022. u 23:24
Je, bogme baš JE
Donabellina • 15.07.2022. u 00:04
Guštaj! Odlično! Ljub!
luki2 • 15.07.2022. u 00:37
Divna morska meditacija. Moj rekord je bio prije par godina 6 km.leđno....neopisiv osjećaj usklađenog ritma disanja, zamaha ruku i pogleda u nebo. Raj!
morska iz dubina • 15.07.2022. u 06:20
Sjajno dočarano.
Sve vidim, osjećam.
Osvježavajuće.
Ovaj leđni s prekriženim rukama iznad glave jedva čekam probati.Sarah • 15.07.2022. u 07:53
Divno, samo ovo zadnje...
da te dovrše oblutci... :)))nisan EL DIABLO • 15.07.2022. u 12:14
Hvala za ugođaj mora i Kantride, uz pjesnički izričaj.
Lijepo, a i sjeća me na neka davna vremena kada sam se i ja tamo
kupala.
pozdravzemlja2 • 15.07.2022. u 16:58
Vidjela komentar. Hvala Ti! Zahvalnosti svako veče pišem u bilježnicu, prije spavanja. Ljub!!!
luki2 • 16.07.2022. u 00:16
Zamišljam :))*
Galaksija • 16.07.2022. u 00:27
@ Luki2
@ Annaboni
@ Galaxy
Falaaaaaa, baš je gušt. :)konobarica • 18.07.2022. u 22:27
@ Morska, sjećam se da si o tome i pisala...i onako iskreno - divim ti se. Moje rute ne idu iznad 2 km... A ove obične oko 300-500 m
konobarica • 18.07.2022. u 22:29
@ Sarah - hvala. Osjećat ćeš se poput ribice... A bedra jačaju i koljena manje bole... :* :)
konobarica • 18.07.2022. u 22:30
@ nisan- a netko mora.. :)
konobarica • 18.07.2022. u 22:30
@ zemlja2 - ovo je plaža ispod lučice. Nešto je manja od one glavne. I baš mi odgovara. Za sve. :)
Hvala tebi.konobarica • 18.07.2022. u 22:32
ponedjeljak, 11.07.2022.
Sve prođe
Red je vijugao nekih osamdesetak metara. Jeza ju je uhvatila već dok se automobilom spuštala ulicom i uočila zmiju ljudskih tijela kako poslušno čekaju. Šalteri MUPa otvarali su se za trideset minuta. Došla je u napast da izostavi ulaz u obližnju podzemnu garažu, produži do prvog semafora, skrene desno i vrati se u svoj kvart. Ili u susjedni pa na kavu u onaj ugodni kafić. Misao je trajala sekundu. Ne! Ako to ne odradi danas potrošila je jutro dužeg spavanja uzalud. Prvi joj je dan jednotjednog godišnjeg i ostatak sedmice ima se namjeru osvetiti besramno ranim svakodnevnim ustajanjima iz kreveta.
Garaža je bila prazna. Parkirala je blizu izlaza. Bar nešto.
Lijeno se vukla pločnikom uzbrdo uz šutljivce koji su se tu našli istom obavezom.
Stala je iza mršave djevojke, Adriane Vukić. Možda to i nije bila Adriana Vukić. Možda je djevojka, u plastičnom fasciklu koji je podavila ispod pazuha, imala dokumente neke druge djevojke. Ako nije, vrlo je vjerojatno da je to ipak bila Adriana. U svakom slučaju, zijevajući i nevoljko pozicionirala se na posljednje mjesto u redu. Ovo će potrajati. Sa druge strane ceste, na početku male slijepe ulice smiješna imena, zastajali su automobili, kratko se zadržavali, pa nastavljali dalje. Napravila bi se gužvica, no po nekom prešutnom pravilu nitko nije nikome trubio, na nikoga vikao, bio nervozan. Uglavnom očevi bi zaustavljali vozila, majke izlazile, otvarale stražnja vrata, u naručja uzimale zbunjene mališane, na ramena vješale minijaturne ruksakiće, upućivale mališane da mahnu tati, pošalju mu pusu, pa bi nakon te koreografije kretale uličicom uzbrdo. Nakon pedesetak koraka nestajale bi u zidu lijevo. Prošavši kroz vrata slijedilo im je još dva seta stepenica do ulaska u vrtić. Tate su čekajući buljili u mobitele i pristojno se pomicali u kratkoj kolonici, kada bi se prvi automobil uputio dalje. Pomisli kako je trinaest do sedamnaest godina unatrag imala sreće. Vrtić je imao parking, a njih su se dvoje izmjenjivali u odvoženju ovisno o smjenama.
Ona danas u stranoj metropoli putuje do faksa metroom pa busom. Kako sve prođe.
Nakon desetak minuta pomaknula se zmija ljudskih tjelesa, pa opet zastala. Deset je metara bliže. Okrene se iza sebe da provjeri koliko je novopristiglih. Jedno petnaestak metara. Među njima teško je bilo ne prepoznati jedno nepromijenjeno tjeme. Mijenjale se države, školski sustavi, vrijeme i društvena uređenja. No tjeme njenog profesora TIPSSa ostalo je isto. Zalizano desetljećima, Zamrznuto u vremenu. Havajka, skupi sat, bež hlače i mekane mokasinke. I osim tog tjemena sve je poprilično usklađeno. Teorija i praksa samoupravnog socijalizma koja je preko noći zamijenila marksizam u nastavnim planovima tadašnjeg obrazovnog sustava. Pita se što je profesor, i da li je išta, predavao nakon što je bivša država zamijenjena postojećom, a samoupravni socijalizam kapitalizmom. Dok se zabavljala prizivajući u sjećanja jednu bizarnost vezanu uz profesora red se počao rapidno pomjerati.
MUP je počeo sa radom. Bila je sve bliže ulazu i redomatu.
Tri sata kasnije uspješno je predala zahtjev.
Vrtić i škola, čekanje i red...
I ljudi i vrijeme...
Sve prođe.
...i sve je za pet
Ma sve je super.
I sve će ostati super.
Samo pozitiva.
Nema druge.
A ni treće :)))
#jebemise
Zdravi bili moji vi. :*
Mora! Ljub!
luki2 • 11.07.2022. u 21:31
Neka i ostane sve za pet kad već malo pivo nije za šest:-)))
morska iz dubina • 11.07.2022. u 22:42
odlično, hvala i ti također!
Galaksija • 12.07.2022. u 02:03
Hoplaaa! :)))
nisan EL DIABLO • 12.07.2022. u 02:27
@ luki2 - mora se. Na moru smo. :)))) barem neki.
konobarica • 14.07.2022. u 23:22
@ morska - ne mogu vjerovat da ti konačno odgovaram na koment. Aleluja! I da se nisi više selila :) Dugo ovo bješe, moja ti.
konobarica • 14.07.2022. u 23:23
@ galaxy - budem, Galaxy, budem :* :* :*
konobarica • 14.07.2022. u 23:24
@ nisan - Hop-laaa :))) Kiss :*
konobarica • 14.07.2022. u 23:24
četvrtak, 07.07.2022.
Dinosauri u gerili
"Znaš kako me nerviraju ti ljudi koji rade, a ne da im se raditi." Upravo je Juniorka sa ovom rečenicom ušetala u stan. Naime, žena koja joj je prodala kartu za koncert, istu je isparala mimo perforacije. Pri cijelom procesu prodavačica nije ni pogledala kome prodaje kartu, nekmoli pozdravila ili odzdravila.
Danas odem po neke pikalice za dekoraciju koktela u skladište distributera ugostiteljske opreme i dok jedna teta traži pikalice sa drugom malo pričam. Upravo o tome. Dođemo teta i ja do zaključka da će sve više biti takvih "koji rade, a ne da im se raditi".
Elem, generacije koje su odgajane na pristojnost, radnu i opću etiku te moral, pomalo izlaze iz radnih godina. Bliže im se mirovine. Dolaze nove. Koje ne mare mnogo za krilaticu u duhu koje smo mnogi od nas dinosaura odgojeni; red rad i disciplina.
Bitno je odguliti tih osam ili koliko već radnih sati. Kako god. Nikom na pamet ne pada koliko nepoštivanja pokazuje sa svakim nepodignutim papirićem s poda, neobrisanom radnom površinom, nepospremljenim papirom, nedovršenim dokumentom. Sa svakom tom naoko nebitnom sitnicom koju ne odradi.
Jer vrijeme i energija te osobe koja nije odradila te male "nebitne" sitnice vrjedniji su od vremena i energije onoga koji će to sve umjesto njega morati odraditi. Za sagnuti se i podići papirić s poda ne treba više od 3 sekunde. Ali te su tri sekunde vrjednije u onoga tko to nije učinio.
Papirić je najbanalniji primjer. Da ne govorimo o nekom recimo dopisu kojeg se netko namjerno nije htio uhvatiti, jer "to će netko drugi". Pa ako za dopis sastaviti treba pola sata, to je pola sata vremena koji više vrijede u onoga tko ga nije sastavio.
Isto tako, otvoreno je to iskazivanje nepoštivanja. Svog kolege.
Dolaze nažalost vremena u kojima se sve obavlja na galamu i gerilu.
Jer dinosauri sele u prošlost.
Indeed.
konobarica • 07.07.2022. u 23:08
Strašno! :(((( Meni je žao ljudi, koji ne uživaju u svom poslu.:((((Hvala Ti na komentaru kod mene - odmah sam ispravila.:)))) Ljub!
luki2 • 07.07.2022. u 23:47
i mene živciraju.
vidjela sam komentar za Mađare; kod nas u rodnom gradu u RH plaćaju klincima da uče mađarski. :)Galaksija • 08.07.2022. u 02:07
Da, nažalost ima takvih sve više i svugdje..
Moja zakonita je zbog takvih neki dan imala verbalni okršaj sa regionalnom direktoricom njihove firme, jer joj se neka njena (direktoričina) miljenica požalila da je moja upozorila da ne treba držat ruke 8 sati u piz... n križ a ona da za nju rinta, obzirom da plaću isto dobija.. No ima i moja aduta u rukavu pa postoji i iznad regionalne, generalni kojeg igrom slučaja zna te je regionalna zbog mile joj "hostese" dobila debeli ukor pred isključenje, a moja ispriku od iste...bellarte • 08.07.2022. u 07:00
svijet je promijenio čovjeka : oni, koji na svoj način doživljavaju vlastitu moć nastoje je i pokazati....i zato nam je tako, kako jest
Donabellina • 08.07.2022. u 08:19
sjećam se kolegice iz onih starih "dobrih" vremena,
posao je prije svega, i gableca i osobnih problema, i ...
ako treba ostati duže, pa što, firma nas sve hrani,
i onda zanimljiv preokret, ženi se, dobije dijete,
odlazi u 16:00, zove muža bar 5 puta dnevno,
kada joj kažeš nešto oko posla i ne čuje te,
i tako, a sve samo zato što je tako mogla,
pa mi se čini da neke promjene i nema,
tj. krivine lovi onaj koji i gdje već možeBlumi • 08.07.2022. u 11:49
Dolaze mlade, virtualne generacije koje nismo naučili da uz prava imaju i obaveze.
PozzzRazmišljanja jedne žene • 08.07.2022. u 11:51
vremena su se jako promijenila...slažem se s @ Razmišljanjima jedne žene :)
smjehotvorine • 08.07.2022. u 17:28
Hvala, hvala za komentar za frizuru!!! Ljub!
luki2 • 08.07.2022. u 22:58
Hvala na lijepom komentaru kod mene - prefinooo biloo! Ljub!
luki2 • 09.07.2022. u 16:17
Pjevao je o tome Johnny, a čini mi se da sam se s time susreo i u Basarinom Mein kampfu, samo na neki otkačeni, njemu svojstven način: standard je, rodijače, pokvario ljude: jedu g..na i sanjare. Žive u nekom svom snu, a pored otvorenih očiju ne vide da stvarni život teče pored njih, uključujući žive ljude, stvarne događaje i pojave. Teško je biti zadovoljan svojim poslom - ako u njemu nalaziš samo izvor stjecanja novca. Pozdrav :)
j. • 09.07.2022. u 17:57
@ luki2 - sve rečeno. I da, strašno je kad ljudi ne da ne uživaju u svom poslu, nego ga ne 'obavljaju odgovorno...
konobarica • 11.07.2022. u 20:18
@ galaxy - meni to uopće nije nit smiješno nit simpatično. Mađari su krenuli u strateško osvajanje pozicija. Rat bez rata.
konobarica • 11.07.2022. u 20:21
@ bellarte - pa mislim strašno...dobro je kad moš reagirat. Al mnogo puta ne smiješ...
konobarica • 11.07.2022. u 20:22
@ anna - slažem se. Pravi autoriteti koji znaju znanje odumiru...dolaze ovi što demonstriraju sve svoje ispite položene na fakultetu ulice.
konobarica • 11.07.2022. u 20:24
@ dav - a netko i ne lovi, već savjesno obavlja posao...jbg. Ima svega.
konobarica • 11.07.2022. u 20:24
@ razmišljanja - e baš tako. to sa obavezama se negdje propustilo istaknuti...
konobarica • 11.07.2022. u 20:25
@ smjehotvorine - jeste. upravo tako i ja se slažem...
konobarica • 11.07.2022. u 20:26
@ j. -oni u principu ionako malo čitaju, a i to što čitaju, krive stvari čitaju...
Al nekako mi se čini da ovi nit rade, nit čitaju...konobarica • 11.07.2022. u 20:27
ponedjeljak, 04.07.2022.
Bez njih nisam
Imam onih perioda u životu kada samo pogledavam načete knjige koje treba pročitati. One iz kućne biblioteke skidam sa polica, pa ih neodškrinute vraćam natrag.
Onima iz knjižnice produžujem rok posudbe, pa ako to činim on line redovito zaglavim na stranicama Gradske knjižnice Rijeka i još si malo popunim listu želja za čitanje. U tim fazama čitam zaostale priloge iz novina koje odlažem za kad budem imala vremena. Rješavam enigmatske stranice. Čitam postove na blogu, priče spisateljica i pisaca po fejsbuku. Tada mi se ni pisati ne da.
Dok me ne pogodi.
Životna situacija ili dobra rečenica.
I zanimljivo je što me u oba slučaja samelje ista činjenica.
Spoznaja da bez dobre pisane riječi ne bih uspjela. Živjeti. Uistinu ne bih mogla.
Dobra me štiva pokreću.
Za njima žudim, žeđam, želim ih. Osjetim da mi nasušno trebaju ne bi li premostila
ama svaku situaciju koja me snađe.
Trebaju mi. Te hrpe riječi posložene u dobre rečenice, u misli, priče. Jednostavno bez njih ne mogu. Bez njih nisam. Vjerujem da nekom može biti neshvatljivo, ali kad pročitam nešto dobro, onako uistinu dobro, drmne me senzacija, osmjeh zatitra ne samo na usnicama i vratim se sebi.
One me oživljavaju. Spasenje su.
Ja ih volim.
A...
vole i one mene.
Radost.
konobarica • 04.07.2022. u 21:12
Nije neshvatljivo
Blogokviz • 04.07.2022. u 21:57
Mene čekaju 4....
sewen • 04.07.2022. u 22:28
u zadnje vrijeme čitam jedino didaktičke priručnike, njem. gramatiku, časopise...ali sada ću kupiti neke horor romane. :))
Galaksija • 04.07.2022. u 23:23
Sreća! I mene jako vesele moje knjige....Nastojim puno čitati...Pavličića pročitala, Pisma Ireni su vrlo brzo na redu - ne sumnjam da je odlična knjiga, a Balašević - a što reći?! Moj najdraži...Ljub!
luki2 • 04.07.2022. u 23:30
A volimo i mi Tebe i tvoje riči! :)
nisan EL DIABLO • 05.07.2022. u 00:48
eh da, slično radim sa spravama za vježbanje,
eto, ne koristim, a trebao bi, ali ... izgovora bezbroj ;)
p.s. ja osobno, uopće ne žudim za vježbanjem.
ali moje zdravlje navodno baš nasušno
p.p.s. ljubav fokusirati ne rezultat,
djeluje baš svrhovito, ali ne i spontano,
pa sad, filozofija, ... čemu u sebi popustiti ;)Blumi • 06.07.2022. u 12:39
@ blogokviz - hvala. Nadam se. :)
konobarica • 07.07.2022. u 23:08
@ sewen - pomalo. Ja riješila 3 u 14 dana :))
konobarica • 07.07.2022. u 23:09
@ galaxy - super. samo nek se čita :)
konobarica • 07.07.2022. u 23:09
@ luki2 - ma super. Vidi se da si velika čitačica :) Kiss :*
konobarica • 07.07.2022. u 23:10
@ nisan - jaooooooo. Hvalaaaaaa :) :* Kiss.
konobarica • 07.07.2022. u 23:11
@ dav - nisam ni ja bila od vježbanja. Pa sam jednom morala. Sad mi prešlo u naviku i uživam u tome. A knjige - to je ljubav :*
konobarica • 07.07.2022. u 23:12
Knjige, dobro pisana riječ to je sve :D
Captain cook • 09.07.2022. u 00:14
