Počelo je sa željom za malo tamburice.
Kliknem na Jubito.
Sati biju ajziban se kreće...
Aj ca vinca ca...
Bit će pite svake vrst
Za kojom se ližu prst...
Jedan brezobrazan privrnio kazan...
Tvoje sive crne oči dobro vide i u mraku...
Hej bećari i bekrije...
Vesela je šokadija...
Šorom šajke...
Digni Kajo kraj od šlingeraja...
Šta si rekla đuvegiji da ću za njeg poći...
Stala kuma na potegu, pa sve veli neću...
Štoj bećara oko Daruvara...
Di se žito kosi, tu sam zadnji ja...
Ajd svekrvo napolje i ugasi svijeću...
Sto puta preslušano, i opet mi dosta nije.
Kićo je bio toliko svestran interpretator, a u meni uvijek najviše žive njegove op žica, žica izvedbe.
Imali smo doma, u onom bivšem životu, njegovu ploču Hej bećari. Krunoslav Slabinac Kićo i Slavonski bećari. Preskakao je na na vodi Karašici. Čudila sam se stihovima o sivim crnim očima, jer kako mogu oči bit sive i crne i zašto bolje vide u mraku ako su crne, i što se lik žesti pa lupa po policama dok zvekeću kašike, a sve samo što ga njegovi nisu oženili, fascinirao me podatak da je pijetao ustvari onaj brezobrazan što prevrće kazan dok čiča peče rakiju, al mi nije nikako bilo jasno zašto se udica baca na curicu, a uvjerena sam bila da šorom ide krava, jer je spominjao Jagodu (uz Biserku najzastupljenije slavonsko ime koje su onomad nadjevali kravama) ... Pregršt još djetinjih pitanja i čuđenja išlo je kroz preslušavanje, učio se slavonski idiom, lupkalo ritam i prebiralo po harmonici te hitove ne bi li se publiku sastavljenu od ponosnog oca, majke i prvih susjeda zadivilo na prvom druženju gdje mi je bilo rastegnuti mijeh. Neka druga, možda i bolja, vremena.
Voljela sam Kiću pjevača. Mislim, volim ga i dalje.
Najviše u ovakvim trenutcima kad me pjesme djetinjstva, nebrojeno puta preslušane sa vinila koji se okretao na Traviata gramofonu nepogrešivo vrate u vrijeme koje smo mjerili sa 33 i 45 okretaja.
...tuga ušla tamburi kroz žicu,
i ko da su pjesme sada tiše...
Post je objavljen 18.07.2022. u 22:32 sati.