Novac, nužno zlo

petak, 14.02.2025.

Novac, oh, ta božanska stvar
kad ga nemaš nisi vrijedan ni za kvar
Nitko ne pita kako dišeš jesi li tu
osim hrabrih što vode borbu s tobom u snu
Kad moždani udar stisne ti grlo
sve maske padnu pokaže se srce tvrdo
Zovi ako trebaš rekoše nekad davno
ali broj se ne javlja signal je stalno
On je dobio sud, da, čestitali su svi
a što sam ja izgubio, šute, kao da to nisu oni
Novac je prokleta stvar, to sada znam
ni pravdu ni ruku, samo tišinu, ostao sam sam
Pandak? Naravno, ni isprike ni ruke ni ljudskosti
zar je toliko teško biti čovjek, pitam se svakog dana u nemoći
Jer lakše je prodati dušu nego pružiti dlan
lakše je okrenuti glavu nego biti čovjek, zar ne, Pandak moj nekulturni prijatelju?
Nažalost zvanje nije moj džir
radije pišem jer jedino tu nalazim mir
dok bilježim riječi sudit će drugi
s tuđim istinama i pogledima dugi
Ironično je zar ne što mi trebaš sad
kad nisam isti al nisam ni bogat
Možda sam samo glup jer ne znam uživati
u toj laži gdje se ljudi vole naplaćivati
A prava ljubav prava hrabrost u boli
nikad ne pita Koliko ti vrijediš dok goli
stojimo pred istinom što život se zove
gdje jedino vrijede riječi što srce love
Novac je smiješan miriše na strah
onaj što ga nema za društvo je prah
A kad ga imaš nisi više svoj
sad si samo ulaznica za tuđi spokoj
I zato hvala dragi živote što mi daješ šansu
da kroz ironiju gledam ovu ljudsku romansu
Obraz mi svijetli makar bio tanak
jer to je moj ponos a ne džep pun banaka
Pravi prijatelji hrabri uvijek su tu
ne prodaju laži ne broje ti paru
S njima sam isti kroz bolest i šalu
u svijetu gdje je ironija valuta, a obraz u ogledalu davno izgubljena valuta

14.02.2025. u 17:34 • 318 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

petak, 14.02.2025.

Novac, nužno zlo

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo