Imati jednu misao, a to je biti zdrav
zar je to previše
Željeti potrčati i bez straha od pada
Zar je to previše?
Sanjati život nekad i probuditi se u SADA
Zar je to previše
Voljeti, sanjati da si za druge čovjek, a ne bolesnik , jadni mali Vanja
Zar je to previše
Gledati kavu i misliti , kako je popiti bez riječi Obriši se
Živote moj
Uspjeti bez zavidnosti i ostati isti bez riječi dobio si, a što si usput izgubio nije bitno.
Živote moj
Gledati kako toliki dragi idu negdje nakon života, a nemam pojma gdje
Živote moj
Sanjati budan ljepotu ovozemaljske prolaznosti , fikcije , empatije
Probudi se
Otvoriš oči , ustaneš, izvadiš krmelje , nasmiješ se
Kreneš dalje
Popiješ kavu znaš da trebaš upravo ono
Obrisati se
Tražiš toplinu drugog biča i zagrljaj koji je daje.
Zažmiriš i opet ga vidiš tu je.
Duboko udahneš i ne naričeš, životu se ne nariče
Ideš dalje
Staneš i okreneš se pognut od iscrpljenosti životnih bitaka
Ideš dalje
Formiraš se , gledaš oko sebe, a on prolazi
Živote moj
Lampe se ugase i ostaneš opet ti i ono što jesi
Svjetlo ili mrak.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com