Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Svjetlo ili mrak
Imati jednu misao, a to je biti zdrav
zar je to previše
Željeti potrčati i bez straha od pada
Zar je to previše?
Sanjati život nekad i probuditi se u SADA
Zar je to previše
Voljeti, sanjati da si za druge čovjek, a ne bolesnik , jadni mali Vanja
Zar je to previše
Gledati kavu i misliti , kako je popiti bez riječi Obriši se
Živote moj
Uspjeti bez zavidnosti i ostati isti bez riječi dobio si, a što si usput izgubio nije bitno.
Živote moj
Gledati kako toliki dragi idu negdje nakon života, a nemam pojma gdje
Živote moj
Sanjati budan ljepotu ovozemaljske prolaznosti , fikcije , empatije
Probudi se
Otvoriš oči , ustaneš, izvadiš krmelje , nasmiješ se
Kreneš dalje
Popiješ kavu znaš da trebaš upravo ono
Obrisati se
Tražiš toplinu drugog biča i zagrljaj koji je daje.
Zažmiriš i opet ga vidiš tu je.
Duboko udahneš i ne naričeš, životu se ne nariče
Ideš dalje
Staneš i okreneš se pognut od iscrpljenosti životnih bitaka
Ideš dalje
Formiraš se , gledaš oko sebe, a on prolazi
Živote moj
Lampe se ugase i ostaneš opet ti i ono što jesi
Svjetlo ili mrak.
