Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
A da budete ljudi
Nikad baš nikad u životu nije mi palo na pamet ponižavati ljude, dijeliti ih na manje podobne ili one više, teiste i ateiste, po nacionalnosti da ne govorim. Bitno mi je jedino što svi znaju jesi li ili nisi čovjek? Ne u prenesenom smislu te riječi, nego u onom koji pokazujemo svaki dan , a to je život. Prije par dana sam napisao po ne znam koji put da me pare ne čine čovjekom, ali želim ispriku, želim ljudskost, od onih koji iz prvih redova do oltara odgovarajućih stranačkih iskaznica ( ZNA SE) ispiru ono što ni dubinsko kemijsko čišćenje ne može isprati, a to je savjest. Hani i Tei , pa i meni doslovno je dr Pandak uzeo sve osim života. Ni ne želim biti kao prije, ali želim ljudskost i dobit ću je. Doktori, medicinske sestre, terapeuti, spremačice, njegovateljice, tete što rade u administraciji bez obzira na rod, spol ili bilo što drugo u ogromnoj većini su divna biča. Svi koji me poznaju znaju što su mi napravili , ali neću dati nikome, nikada baš nikada da me ponizi, kao ni nikoga moga.
Danas kad sam pročitao birokratski odgovor pun empatije, milosrđa. Pomisao mi je bila jbte gdje je kraj i gdje počinje ljudskost ako je ima. U svezi Vaše želje da Vam Vaš se osoblje Opće bolnice ljudski ispriča za učinjen propust u liječenju, duboko i iskreno suosjećajući se s Vašim problemima i svime što ste od 2010. prošli, a prolazite i sada, moramo Vas u vezi tog zahtjeva uputiti na ravnateljstvo opće bolnice, jer komunikacija između Vas i osoblja opće bolnice, kao što u nadležnosti zavoda nisu ni sudski sporovi u svezi liječenja, ne ulazi u nadležnost Zavoda.
S iskrenom željom da uspostavite uspješnu i konstruktivnu komunikaciju s ravnateljstvom opće bolnice i sa željom da svakodnevni napredak medicine pri liječenju, ali i smanjenju negativnih posljedica štetnog događaja koji Vam se dogodio, kao i unaprjeđenje zakonske regulative olakšaju tegobe koje imate, srdačno Vas pozdravljamo i stojima na raspolaganju za sve Vaše upite.".Nakon ovakve isprike shvatio sam što sam i znao doslovno traže od mene da ja tražim ispriku od bolnice. Hehehe plakati ili smijati se pitanje je sad? Ja bih trebao moliti za ispriku, ja koji sam krivo liječen, koji sam bio na respiratoru, koji nije zbog sujete više od godinu dana progutao ništa osim cijevi s kojom su mi bušili želudac, ja kojem je srce stalo zbog njih, ja kojem je pukla plućna maramica, ja kojem je bušen vrat i rađena traheotomija, ja kojem je doslovno srce bilo zaustavljeno, ja koji nikad nisam uspio potrčati s mlađom kćeri, ja kojem ste liječili tuberkulozu koju nisam imao, ja koji ipak nisam magarac, ali čovjek jesam. Naravno da neću nikad tražiti ispriku od bolnice, nisam jadnik nego osoba s 100 % im invaliditetom koja odbija šutjeti. Teško se boriti za svaki metar za svaki korak, za svaki zalogaj, za školovanje i moje djece. Znate koji mi je jedini san?Biti samo jedan dan zdravi tata, čisto da kćeri znaju.
Neću, ne znam i odbijam poslušnost, ali kulturu ne. Nažalost pitam se počesto gdje je nestao čoek?
Verzije razgovora
O jadan ti odaklen, odkada i kako si bolestan? To pitanje daje mi ACDC crvene rogove. Daklen od zuba dobio sam endokarditis( streptokok) koji je bespravno uselio na moj srčani zalisak. Zuba kažeš? Da zuba, ali nemam pojma kojeg. Pa dragi moj/ ljubavi/janje moje što je onda bilo? Podstanar u mome srcu nije plačao stanarinu i prilikom deložacije dao se u bijeg. Novi dom je našao u mom mozgu bez da sam imao pojma da je tu to je bio tzv. bakterijski imigrant!. Janje Bog te čuvao i spasio, moli se slijedečim svecima.... Nisam baš neki vjernik , ali podstanara su otjerali, ali on me dobro moždano uneredio. Oprostite šetam, ali nemam pojma gdje i onda ono ubitačno Jadan on što mu se svašta dogodilo.Tako otprilike idu moji razgovori pod verzijom 1.
Verzija 2 mene
Zašto tako hodaš, što ti je bilo. Vidi ga jadan dečko. Na empatiju mi se puši iz ušiju. Gospođo vidite napio sam se i zabio autom u zid. Zbunjeni pogled Tako mlad, a pije i vidiš što uvijek kažem mladi i alkohol.Nije bitno što ne pijem, ne vozim, ali imam sobni bicikl koji ne ide ni u zid . Bio je zid, pa nema ni malo empatije.
Verzija 3
Dečko de ti meni nešto reci, što ti je bilo? Oždani e pailo i turio( moždani me opalio i rasturio). Isuse ništa ga ne razumijem!! Ino am am ekao a am mao oždani( fino sam Vam rekao da sam imao moždani).Bit će sve dobro. Oće ospođo!
Prednost mog kligonskog tu je vidljiva doslovno kad me ništa ne razumiju nisam ni janje, niti me sažaljevaju. Kad sam podosta umoran tako otprilike pričam, a još da objašnjavam svoje zdravstvene kartone nema šanse. Samo sam ljubazan i to u tri verzije B
Doklen
Prije mjesec dva prvo sam poslao ministru zdravstva mail i ništa od odgovora ni ničeg, ali s obzirom da sam to ipak belntavi ja u mail sam 10 kolovoza dodao i ured premijera i ponovio sve isto o ćemu sam več pisao..
Vidio sam sa im se upalilo zvono kad sam dobio preporučeno pismo s potpisom od ministra ili nekog birokrate s pečatom parafa njegovog potpisa. Kad sam pročitao odgovor pomoslio sam o čemu oni,, zajebavaju li me? Napišu da se žalim na usluge u bolnici što nisam ni jednom rijeći napravio u tome što oni zovu "podnesku". Istina je brodski liječnici su divni, krasni i stručni , ali i sestre i svi ostali djelatnici. Pa onda zašto sam se žalio čaknuti ja? Napisali su zbog usluge valjda prema meni. O da zbog liječničke greške, važno je reči da uvijek baš uvijek imenujem krivca za nju u imenu Nenad Pandak, ne čak se ni na to nisam žalio.
Npisao sam jasno da mi nije jasno gdje je nestao čovjek , gdje je nestala isprika misleći na ravnateljstvo bolnice. Žalio sam se što ni jedan pacijent, a ne samo ja/ pa i ja ne može dobiti stacionarnu rehabilitaciju, ako nije akutan i ima dijagnozu G 81. kao i ja ( moždani udar). Napisao sam da razni kriminalci,ratni zločinci, političari, ubojice borave u Krapinskim toplicama dok mi koji smo preživjeli, doživjeli i svaki dan živimo s moždanim o istim možemo samo sanjati, a ne vidjeti i ostvariti, jer nismo ONI.
Nakon tog reagirali su i poslali inspekcije nemam pojma gdje sve, da tragedija bude potpuna inspektori , tajni agenti ili što već su upravo oni koji mi uredno napišu ne ostvaruješ pravo.... Sad će mi napisati da je kod mene nema baš nikakvih nepravilnosti. I nema, ali upravo ja sam taj koji svaki dan sanja da normalno zagrli svoje kćeri, da idem gore dolje bez straha, da potrčim, da živim bar jedan dan normalno, da školujem kćeri ne misleći hoću li im moći to priuštiti.Ne žalim se na uslugu nego na sustav koji je u velikom muškom spolnom organu za uriniranje i snošaj, ako radi, ali mislim da je atrofiran. Jerbo sam tražim ljudskost, ali...
Uvijek se pitam doklen može ići ljudska glupost, gramzivost i površnost. Doklen?
Seksizam naš svakidašnji
Hešteg nosi crveno il ti #nosicrveno mi ide na jetru i preostali dio vlastitog atrofiranog mozga. Svaki aktivizam koji govori o moćdanom udaru je divan i krasan. Ovaj je isto, ali s vremenom postao je seksizam. Žene, a ne diskriminacije mi muški nose haljine, toalete ili što već i pokazuju kako su preživjele moždani.
Zamislite kako bi to izgledalo da u tu plemenitu svrhu dovedu par osoba koje su imale pravi moždani s štakom, hodalicom ili u invalidskim kolicima, ali ne da nitko bude objekt savršenstva, već samog sebe s moždanim. Osobe koje su imale moždani prije će doći s štakom nego u haljini, a haljina i toaleta značila bi dodatan lom i i 99.99% traumu. Mediji pokazuju moždani udar skoro kao nešto divno ili krasno. Ne pokazuju da nakon njega postaneš totalni invalid koji ako nije imao sreće trajno nuždira u pelenu ili nosa kateteter za pišanje. E to već nije divno i krasno. Mi želimo vidjeti svijet divan i krasan. O da, čak i mi osobe s moždanim. Svijet nije crven, niti su ljudi koji su preživjeli moždani bili muški ili ženski objekt, seksizma mi.
Upoznati ljude što je moždani bilo bi dovoljno, nama koji ga svakodnevno živimo i više nego dovoljno. Ne volim ga ni malo, ali ako netko ima crvenu haljinu L rado ću je obući i grudnjak može četvorka s košaricom , pa idemo šetati bez štake , može i štikle br 45:)
Top shop
Obožavam kada me nazovu na mobitel. Dobar dan imamo eslkuzivnu ponudu samo za Vas da li možežete saslušati par minuta? Ae. Pozvani ste na večeru u vrijednosti nisam zapamtio koliko kuna i dobit ćete specijalni poklon!!! Nož, ruku ili nogu? Gospodine pogodili ste nož!. Da se izrežem ili da izrežem nešto drugo.
Ne nož reže vidit ćete na prezentaciji zato dođite u hotel bla bla. Vau de sjašite. Jašite kaj to mislite? Ništa pola mozga mi je krepalo. Samo još jedno pitanje, možete li mi reći koliko ima te godina? Osamdeset i devet gospođo, moram priznati mama me u čudu pogledala kad sam to rekao. Naprasna prodavačica se pogubila. Možete li ponoviti broj godina?Pa sad sam Vam rekao. Tišina, a super dolazite onda! Ne ja sam zatvoren i ne mogu van, ali imam tupi nož. Zatvoren??? O da gospođo dođite i oslobodite me s tim oštrim nožem , ali svejedno sjašite trajno. Bip, bip, bip vulgarno sam prekinuo vezu. Jbte gospođa me razumijela doslovno sve B
