Nikad baš nikad u životu nije mi palo na pamet ponižavati ljude, dijeliti ih na manje podobne ili one više, teiste i ateiste, po nacionalnosti da ne govorim. Bitno mi je jedino što svi znaju jesi li ili nisi čovjek? Ne u prenesenom smislu te riječi, nego u onom koji pokazujemo svaki dan , a to je život. Prije par dana sam napisao po ne znam koji put da me pare ne čine čovjekom, ali želim ispriku, želim ljudskost, od onih koji iz prvih redova do oltara odgovarajućih stranačkih iskaznica ( ZNA SE) ispiru ono što ni dubinsko kemijsko čišćenje ne može isprati, a to je savjest. Hani i Tei , pa i meni doslovno je dr Pandak uzeo sve osim života. Ni ne želim biti kao prije, ali želim ljudskost i dobit ću je. Doktori, medicinske sestre, terapeuti, spremačice, njegovateljice, tete što rade u administraciji bez obzira na rod, spol ili bilo što drugo u ogromnoj većini su divna biča. Svi koji me poznaju znaju što su mi napravili , ali neću dati nikome, nikada baš nikada da me ponizi, kao ni nikoga moga.
Danas kad sam pročitao birokratski odgovor pun empatije, milosrđa. Pomisao mi je bila jbte gdje je kraj i gdje počinje ljudskost ako je ima. U svezi Vaše želje da Vam Vaš se osoblje Opće bolnice ljudski ispriča za učinjen propust u liječenju, duboko i iskreno suosjećajući se s Vašim problemima i svime što ste od 2010. prošli, a prolazite i sada, moramo Vas u vezi tog zahtjeva uputiti na ravnateljstvo opće bolnice, jer komunikacija između Vas i osoblja opće bolnice, kao što u nadležnosti zavoda nisu ni sudski sporovi u svezi liječenja, ne ulazi u nadležnost Zavoda.
S iskrenom željom da uspostavite uspješnu i konstruktivnu komunikaciju s ravnateljstvom opće bolnice i sa željom da svakodnevni napredak medicine pri liječenju, ali i smanjenju negativnih posljedica štetnog događaja koji Vam se dogodio, kao i unaprjeđenje zakonske regulative olakšaju tegobe koje imate, srdačno Vas pozdravljamo i stojima na raspolaganju za sve Vaše upite.".Nakon ovakve isprike shvatio sam što sam i znao doslovno traže od mene da ja tražim ispriku od bolnice. Hehehe plakati ili smijati se pitanje je sad? Ja bih trebao moliti za ispriku, ja koji sam krivo liječen, koji sam bio na respiratoru, koji nije zbog sujete više od godinu dana progutao ništa osim cijevi s kojom su mi bušili želudac, ja kojem je srce stalo zbog njih, ja kojem je pukla plućna maramica, ja kojem je bušen vrat i rađena traheotomija, ja kojem je doslovno srce bilo zaustavljeno, ja koji nikad nisam uspio potrčati s mlađom kćeri, ja kojem ste liječili tuberkulozu koju nisam imao, ja koji ipak nisam magarac, ali čovjek jesam. Naravno da neću nikad tražiti ispriku od bolnice, nisam jadnik nego osoba s 100 % im invaliditetom koja odbija šutjeti. Teško se boriti za svaki metar za svaki korak, za svaki zalogaj, za školovanje i moje djece. Znate koji mi je jedini san?Biti samo jedan dan zdravi tata, čisto da kćeri znaju.
Neću, ne znam i odbijam poslušnost, ali kulturu ne. Nažalost pitam se počesto gdje je nestao čoek?
Post je objavljen 26.09.2022. u 22:41 sati.