Život nam je prodan kao priča,
s uvodom, zapletom i smislom
koji dolazi kasnije,
kad budemo dovoljno strpljivi
ili dovoljno poraženi.
A ja sam sumnjao od početka.
Ako postoji narativ,
onda je to loše napisan tekst:
likovi ulaze bez razloga,
odlaze bez objašnjenja,
a autor se stalno skriva
iza tišine.
Govore nam:
„Sve ima smisla.“
To je najjeftinija rečenica metafizike,
poput utješne laži
izgovorene nad otvorenom ranom.
Smisao je, čini se,
luksuz onih koji nisu morali
previše misliti.
Mi ostali skupljamo fragmente:
jedan pogled,
jedan gubitak,
jedno jutro koje se nije trebalo dogoditi,
ali jest.
Život ne obećava koherenciju.
On se samo događa,
bez isprike i bez dramaturgije.
I možda je to jedina poštena istina:
da nismo junaci priče,
nego bilješke na marginama,
napisane olovkom koja se lako briše.
U tom besmislu, paradoksalno,
ostaje jedina sloboda:
da ne pristaneš na gotov narativ,
da ne tražiš svrhu tamo
gdje je ima samo strah od praznine.
Živjeti bez jamstva smisla
nije poraz.
To je odbijanje da se laže
samome sebi.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 45 godina. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com