Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 23.09.2024.

Sjena laži

Kad bol se spusti, a tijelo zatrese,
Kad duša vapije za malo topline,
Najbliži dolaze, osmijeh na licu,
Al’ iza maske skrivaju tišine.

Lažu te slatko, s obećanjem blagim,
Govore "tu smo", a pogled im bježi.
Gledaš im ruke, čekajući pomoć,
Al' osjećaj gorak u grudima leži.

Kad novac i nasljedstvo postanu tema,
Ljubav se suši, postaje sjena.
Bližnji te gledaju, ali srcem praznim,
Kao da čekaju trenutak tvoj posljednji.

Riječi im šuplje, hladne kao zima,
A ti u toj boli, stojiš sam s njima.
Nadaš se ruci koja će te dići,
Al’ ostaneš s lažima, u toj hladnoj tišini.

Nasljedstvo, kažu, nije sve,
Ali kad si slab, onda sve se vidi.
Njihove maske padaju, istina prođe,
A tvoj život u lažnoj sjeni tone.

Ipak, srce tvoje nek istinom diše,
Jer vrijednije je od zlata i blaga.
Oni neka nose laži na svojim leđima,
A ti ćeš iz ove tame izaći s pravdom i snagom.

23.09.2024. u 22:57 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 17.09.2024.

Borba

U meni gori vatra što ne gasne,
dok padam i dižem se, srce mi stasne.
Svaka prepreka, svaki zid što stoji,
ne može slomiti ono što se u meni kroji.
Koraci su teški, al' put je moj,
nosim teret, al' u njemu rastem, k'o vojnik svoj.
Borba nije kraj, već početak novi,
u tami se rađaju snovi što vode svjetlosti zovi.
Ruke mi drhte, al' ja ih ne krijem,
u svakoj slabosti snagu još uvijek snijem.
Jer borba je ples, i ja znam ritam,
ne predajem se lako, srce mi uvijek kuca tim tempom bitnim.
Svijet može biti oštar, grube su riječi,
al' u meni je tišina koja jača i liječi.
Za svaki pad imam novi ustanak,
neće me pokolebati, ni vjetar, ni mračan oblak.
Borim se za svaki dah, za svaki san,
ne pristajem na manje, jer snaga je moj plan.
I kad mi svijet zatvori vrata pred licem,
otvorit ću prozor, i poletjeti s vjetrom na krilima, kao ptica s šestog kata.
Jer borba nije znak slabosti,
to je krik snage, to je jeka hrabrosti.
U svakom udarcu kuca moje ime,
i borit ću se, jer život je moj i samo moje vrijeme.

17.09.2024. u 16:10 • 1 KomentaraPrint#

petak, 13.09.2024.

Prolaznost

U tišini dana što prolazi tiho,
Vrijeme teče k'o rijeka u snu,
Svaki tren nosi novo svjetlo,
Prolaznost je dar, to znaš u srcu.

Listovi padaju, al' proljeće stiže,
Sve što nestaje, opet se rađa,
U svakom koraku, sreća nam bliže,
Jer život nas vodi u nova saznanja.

Nebo se mijenja, oblaci plove,
Svijet u promjeni, nikad isti,
Ali u tom plesnom zanosu života,
Ljubav i radost, uvijek su čisti.

Prolaznost nije kraj, već novi početak,
Svaka promjena rađa novu nadu,
U tom vječnom ciklusu, krije se sreća,
Prolaznost je pjesma u zlatnome radu.

Smij se vremenu, dok ti prolazi dan,
Jer u svakom trenu, skriva se plan,
Prolaznost je blaga, puna milosti,
S njom dolazi mudrost i svijetle radosti.






13.09.2024. u 18:22 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.09.2024.

Kako je biti – osoba s krilima

Ponekad se pitaju: "Kako ti je biti?"
Kao da je život samo pitanje sniti.
Gledaju me očima, punim upitnika,
a ja se smijem – živim bez vodiča.
Nekad je put neravan, kamenje i rupa,
ali meni to ništa – život je uvijek hoda samnom.
Jer svijet gledam drugačije, s visine i dna,
a svaki korak, bilo koji, uvijek je moj ispunjen san.
S nogama letim, koraci su krila,
nema prepreke koja nije smiješna bila.
Lift se pokvari? Eh, nema veze,
pronađem drugi put, pa stignem brže.
Štap u ruci? Meni to mač je pravi koji ne želim,
Kažu bit će ti s štapom lakše, ali dida još nisam
U svakoj bitci, u svakoj borbi,
moji su udarci skori točni i čvrsti, .
Koliko mene je udario, toliko ja njemu vratim.
Kvit smo
Ne gledaj me empatično, nije mi to stalo,
jer ja sam ratnik, i kada sve je malo.
Možda ne hodam što te briga?
, možda vidim kroz mrak,
al' sve što trebam, nosim u srcu jak!
I tako ja letim, kroz svijet svoj vedri,
bez granica, bez straha – samo nebo plavi.
Kako je biti? Pa biti je biti –
ja sam osoba s krilima, spremna dalje ići.
Da nisam čudan kakav jesam
Vanja nebi bio.
Stupam različito od drugih
Da sam isti bio bi neuklopljiv, što i jesam,

05.09.2024. u 11:13 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo