Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 30.12.2024.

2024 idi vrit

2024, kažu, nova nada stiže,
A ja s lijeve strane ne osjećam ništa više.
Korak po korak, svijet je sada spor,
Borim se za ravnotežu, život je humor.
2024, s osmijehom kažem "hej",
Al' svaka se misao raspline u magli, ej.
Gledam desnom rukom kako pišem san,
Dok lijeva ruka mirno spava na dnu mog džepa, desna broji gvozdene cente dan po dan.
Na dnu moga džepa.
2024, život u sporoj traci,
Dok drugi jure, ja brojim korake na stazi.
Svaka stepenica Everest mi je sad,
Al' smijem se, jer još dišem, nije sve tako gad.
2024, ironija godine mi je ime,
Svijet gori, a ja ovdje vežbam rime.
Dok političari prate plesni korak svoj,
Ja se borim da osvojim vlastiti boj.
2024, dobrodošli ste u moj svijet,
Gdje heroji su svi što sjede za pet.
Ne tražim sažaljenje, već malo smijeha,
Jer moždani je udar novi smisao grijeha.
2024, još čekam inkluzivni, to vam moram reći,
Da birokrati konačno svoje papire ispeći.
Dok oni važu, pečate i lažu,
Ja ću u čekanju na rubu humora da se snađem.
2025, evo te na vidiku,
Već te nabijam unaprijed, u svom stihu.
Nova godina, nova obećanja, nova laži,
Al' ja ću stajati, čak i kad ne mogu dalje.
2025, nemoj biti tako ozbiljna,
Daj bar jedan razlog da budem normalna.
Ostavit ću te s osmijehom, ili bar s podsmijehom,
Jer ja sam živ, i to je čista pobjeda smiješna.

srijeda, 11.12.2024.

Godine koje brojim

Četrnaest godina prošlo je otkad mi je život stao. Ili su mi barem tako rekli. Moždani udar, tuberkuloza – da, dobro ste pročitali. Tuberkuloza koju nisam imao. Dr. Pandak, taj neumorni dijagnostičar, liječio me tako predano da sam skoro povjerovao da sam bolesniji nego što jesam. Ironija? Možda. Ili možda samo stvarnost koju nije lako prihvatiti.

Kad zažmirim, vidim njega. Bijeli mantil, umorne oči i taj pogled kao da mi čini uslugu. Kao da mi spašava život, dok ga u stvarnosti krade. Nije se ispričao, naravno. Možda misli da nije imao za što. Ali nije ni važno – naučio sam da isprike ne liječe, baš kao ni pogrešne dijagnoze.

Ne slavim život. Zašto bih? Nije da je bio baš velikodušan prema meni. Oduzeo mi je tijelo koje sam poznavao, snove koje sam gradio, ritam kojim sam koračao. Ali znate što je smiješno? Dok sjedim ovdje, gledajući sunce kako zalazi, shvaćam da nisam ljut.

Jer u tih četrnaest godina, otkrio sam nešto što prije nisam znao. Otkrio sam sebe. Ne onog savršenog, onog koji je imao sve planove i moći svijeta, nego ovog sirovog, istinitog mene. Onog koji se smije ironiji, jer stvarno, što drugo možeš nego se smijati?

Dr. Pandak mi je uzeo puno, ali nije sve. Nije mi uzeo inat. Nije mi uzeo sposobnost da pronađem ljepotu u sitnicama – u mirisu jutarnje kave, u tišini noći, u ptici koja pjeva negdje daleko.

Nekad pomislim, možda bih mu trebao poslati razglednicu. "Hvala, doktore", napisao bih. "Naučili ste me da je život nepredvidiv, da je tijelo lomljivo, ali da duša može izdržati više nego što sam ikad mislio."

I tako, dok ne slavim život, živim ga. Svoju verziju, sa svim nesavršenostima i bolnim uspomenama. I dok god imam snage za još jedan dah, za još jednu riječ, za još jedan osmijeh, osjećam se kao pobjednik.

Ironija? Možda. Ali hej, nije li život sam po sebi jedna velika ironija

Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (2)
Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)