Udar me pogodio, nisam ni znao,
Kao da me vlak preko mene prešao, samljeo me.
Jedna strana lica, k'o od gline napravljena,
Ruka lijeva ne sluša, kao da je drvena.
Doktori su trčali, svi se uzbudili,
Ja u bolnici, oni me proučili i pogrepno zaključili
Rekoše mi: "Nema šale, ozbiljno je stanje,"
A ja pomislih: "Dobro je, bar nije kihanje."
Vježbe su počele, kao da sam u cirkusu,
Ruke gore, noge gore dolje, osjećam se u cirkusu.
Govorim polako, kao da učim prvi put,
Ali u sebi mislim: "Neće mene ništa zaustavit'!
Terapeut me gleda, bodri me na svakom koraku,
Ja se smijem i slina mi curi, jer opet hodam, ali malo u mraku.
I svaki dan, sve sam bolji, tijelo se vraća,
Sad već mogu sam do WC-a, što je velika stvar, ju hu!
Smijeh me drži, humor me liječi,
Pa i kad se sjetim, ništa me ne spriječi.
Mozak se buni, ali srce je jače,
Zajedno ćemo, rekoh, proći sve ove nedače.
Sad hodam, pričam, i smijem se opet,
Preživio sam udar, sad sam k'o novi cvijet.
I dok prolazim kroz život, s osmijehom na licu,
Znam da svaki dan živim kao da je u vicu!
Bolest je stanje, kažu mi svi,
Al' ja znam, to je sranje, zar ne vidiš ti?
Tijelo te slama, um ti se bori,
Dok dan za danom, snaga se troši.
Prokleta bol, što u meni traje,
Svaki korak težak, svaki uzdah staje.
Život mi baca prepreke teške,
Stanje zvano bolest me pritišće, sve mi se čini greške.
Kažu mi: "Imaš snage, ne daj se ti!"
Al' nekad je teško kad se pati u tišini.
Dok svi govore da će proći s vremenom,
Ja znam, nekad sve to izgleda k'o sranje ogromno.
Ali u tom sranju, tražim svoj mir,
Jer negdje duboko, postoji iskra, topli žir.
Možda je teško, možda je mračno,
Ali u toj borbi, nađem nešto dragocjeno.
Bolest je stanje, sranje, to je jasno,
Al' u meni još uvijek svijetli svjetlo krasno.
I kroz sve te sranja, ja ću se probit,
Jer negdje na kraju, opet ću život dobit.
Kad je udarac pao, svijet se prepolovio,
U jednom trenu, sve se promijenilo.
Ruke su bile teške, a misli zamršene,
Srce je tiho šaptalo: "Ne predaj se."
Ležao sam, osjetivši snagu koja nestaje,
Ali u dubini, plamen nikad ne prestaje.
Oči su gledale kroz maglu i bol,
Al' duša je znala, ovo je moj novi početak, moj novi cilj.
Korak po korak, učeći ponovo disati,
Svaki dah je bio kao izlazak iz tame.
Moj um se borio, moj duh nije posustajao,
I u svakom pokretu, nova nada je rasla.
Prolazili su dani, vrijeme je teklo sporo,
Ali nisam odustajao, ni kad je bilo najteže.
Svaki pad bio je lekcija, svaka borba nova snaga,
Jer u meni je žar što nikad ne odlazi, što nikad ne pada.
Sada hodam, s ponosom u srcu,
Svaka prepreka samo je korak do vrha.
Moje tijelo pamti, ali duša se smije,
Jer svaki korak naprijed je pobjeda koja grije.
Moj put ustajanja, nije bio lagan,
Al' iz svake borbe izašao sam jači.
Sad gledam u nebo, s osmijehom na licu,
Znam da sam pobjednik, jer sam ustao iz pepela, s novom svjetlosti u srcu.
Bila je ona, svjetlost u mom danu,
S osmijehom što topi srce u jednom planu.
Al' vrijeme nas je rasplelo, kao konce u noći,
Sada je prošlost, a sjećanja ne žele proći.
Pamtim miris kose, onaj dodir blag,
Svi naši snovi, pretvoreni u prah i trag.
Nekad smo gradili kule od pijeska,
Sad su to samo uspomene, tiha pjesma.
Svađe su bile oluje, što lome sve pred sobom,
Ali ljubav, nekad čvrsta, sad nestaje s tobom.
Ostavili smo snove, tamo gdje smo ih našli,
Ti si krenula putem, gdje nismo se snašli.
Ponekad se pitam, gdje li si sad,
Jesi li našla mir, u nečijem drugom zagrljaju,
Dok ja kročim sam, stazom koju smo zaboravili,
Noseći sa sobom sve što smo izgubili.
Ali ne krivim te, niti sebe više,
Svi smo mi samo putnici, u potrazi za srećom,
Iako si otišla, ostala je pjesma,
O bivšoj ženi, koja je bila cijeli svijet u meni.
Neka ti život pruži, ono što sanjaš,
A ja ću pamtiti, sve što smo imali,
Jer ljubav nikad ne umire, samo se mijenja,
I postaje vjetar, što prošlost nosi, bez kajanja
Prodane duše, u mraku se gube,
Tražeći svjetlost u tuđim grubim sudbama,
Oči bez sjaja, prazne kao noć,
Zarobljene u mreži što ne zna za moć.
Prodale su svoje snove za lažni sjaj,
Za šaku zlata, za lažni raj,
U srcima hladnim, ljubav se krije,
Al' istinska sreća više se ne smije.
Svaka je laž poput teškog okova,
Vezana za dušu, bez oprosta i slova,
Prodane duše, gdje su vam snovi,
Gdje su oni plameni dani, kad su vas vodili?
Sjene prošlosti koračaju za vama,
Svaka je laž, nova rana,
Al' duša koja proda sebe za laž,
Nikad ne zna pravu vrijednost, ni obraza sjaj.
Možda će dani donijeti spasenje,
Možda će srce pronaći oproštenje,
Al' prodane duše, u zrcalu gledaju,
Prazne oči koje ništa ne kazuju.
Probuđenje čeka, ali tko će ga naći,
Kad su duše prodane, a snovi na dražbi,
Vrijeme još teče, al' spasa nema,
Prodane duše, gdje vam je vremena sjena?
Jedan dan biti zdrav,
Kao sunce kad se smije u zoru,
I svaka misao jasna, srce mirno,
Da osjetim život bez trunke bola.
Jedan dan biti jak,
Poput vjetra koji nosi more,
Da korak bude lagan, siguran,
I svaka stanica pjeva u skladu.
Jedan dan, bez sjene tuge,
Da duša se razigra kao dijete,
I svijet bude polje cvjetova,
Gdje svakom cvijetu ime znam.
Jedan dan, samo jedan,
Da tijelo zaboravi teret vremena,
Da budem slobodan, u svakom pogledu,
I osjetim radost bez granica.
Jedan dan, biti zdrav,
Snovi bi letjeli, bez lanaca,
I zauvijek bi zadržao taj osjećaj,
U srcu, gdje vječnost traje.
Jer taj dan, kad zdravlje obgrli,
Svijet postaje svjetliji,
I taj mali trenutak postaje vječnost,
U kojemu duša zauvijek pleše.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com