Udar me pogodio, nisam ni znao,
Kao da me vlak preko mene prešao, samljeo me.
Jedna strana lica, k'o od gline napravljena,
Ruka lijeva ne sluša, kao da je drvena.
Doktori su trčali, svi se uzbudili,
Ja u bolnici, oni me proučili i pogrepno zaključili
Rekoše mi: "Nema šale, ozbiljno je stanje,"
A ja pomislih: "Dobro je, bar nije kihanje."
Vježbe su počele, kao da sam u cirkusu,
Ruke gore, noge gore dolje, osjećam se u cirkusu.
Govorim polako, kao da učim prvi put,
Ali u sebi mislim: "Neće mene ništa zaustavit'!
Terapeut me gleda, bodri me na svakom koraku,
Ja se smijem i slina mi curi, jer opet hodam, ali malo u mraku.
I svaki dan, sve sam bolji, tijelo se vraća,
Sad već mogu sam do WC-a, što je velika stvar, ju hu!
Smijeh me drži, humor me liječi,
Pa i kad se sjetim, ništa me ne spriječi.
Mozak se buni, ali srce je jače,
Zajedno ćemo, rekoh, proći sve ove nedače.
Sad hodam, pričam, i smijem se opet,
Preživio sam udar, sad sam k'o novi cvijet.
I dok prolazim kroz život, s osmijehom na licu,
Znam da svaki dan živim kao da je u vicu!
Post je objavljen 31.08.2024. u 15:29 sati.