Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Opet me napušta ONA
Na putu od točke a do točke b( svjetla rođenjem i mraka krsjem) dolazim do spoznaje da polako ali sigurno mi odlazi.Tko? Hard mi je ionako cvrknuo, radi u safe modu. Svakodnevno, pardon svako jutro bacim pogled na sebe i Bu!.Jebaji ga opet me napušta i opet je ONA.Ne mogu je pitati gdje će jerbo pripremljeno potiho mučki odlazi po malo bez pozdrava.Ima i pravo kad je podaporem s o originalnim jeftinim što dođe mi pod ruke.Ona je u biti sponzoruša koja bez rastave odlazi s mog tjemena.Stani ljubavi volim te kupit ću ti Had šovers ili ako želiš pelcati ću te u veličini i boji koju želiš.Ekstenzije?
O moja koso zar i ti ode?
Utjeha kose
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: – Miruj! U smrti se sniva.
Knjiga pjesama
Napisano: 1906. 27.04.2023. u 10:20 | 1 Komentara | Print | # | ^
Deet godina
Čitajući sam sebe, narcisoidnosti mi uvidio sam da već skoro deset godina. Malo pišem pa puno ne pišem ovaj blog. Ne tjera me u roalet, to sam obavio, ali doslovno sve mi ispada kroz raznorazne tipkovnice koje se mijenjaju. A moj desni kaži prst u kombinaciji s srednjakom( fuck you/me) kuca i kuca.Jerbo toliko je otkucao da mi je desni prst počela loviti skolioza prsta. Postoji li to, hmm nemam pojma..
Od zdravlja, do politike grrr, pa do zdravlja, pa do pravosuđa, bip bip .... Otalni am udista! Dobro ali znam da več razumijete moj kligonski , kao i da imate spoznaju da sam totalni nudista. Prilažem slikopis uz destak godina bloga.
Bu.
