Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Biti tata

Vrijeme prolazi, ali optimizam i osmijeh ostaje. Nekad laprdam , pardon često nad svojom sudbinom, Onda zažmirim i vidim dva osmijeha koji me vode. Uvijek mislim kako da budem bolji tata, a onda opet znam da sam ponekad i dosadan. Naravno da jesam apsolutno ne želim ništa od života. Želim da moje kćeri budu svoje i i izrastu u divne ljude. Osmijeh koji dobijem je moj motiv, snaga i volja, on je moje kćeri. Naravno naše kćeri, odrastaju u različitosti, neobičnom tati, prihvačaju druge i drugačije. To je bogatstvo B U biti ja sam bogataš, kao i svi koji imaju nekog bar da im da smiješak. Na promociji knjige pogledavao sam ih stalno, iako me tjeralo pišati. Bile su ponosne, na mene ovakvog drndavog. Koliko ponekad bilo teško i nažalost nekima koji žele djecu nažalost samo san. Uspio sam biti tata i osoba s invaliditetom koju kćeri gledaju s ponosom. Ju hu uspio sam B


Nažalost ima onih koji nemaju ni to, oni moraju naučiti voljeti sami sebe. Ako je potrebno sam sebi ponekad optimizmom dati osmijeh dovoljno je! Nisam po defaultu osoba koja nije tvrdoglava, tvrdoglav sam do bola. Nevjerovatno u horoskopu sam bik, a u podnznaku valjda jarac B
Život brzo prolazi, ali meni ostaju dvije moje snage koje mi daju moju snagu. Hana i Tea su ja koji se smijem plaćem, trčim, igram nogomet...., sad lupetam. Moj život je zahvaljujući njima smiješak B

15.02.2022. u 19:43 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 42. godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Do sad mi je pravomočno potvrđena i presuđena liječnička pogreška u mome slučaju nakon 11 godina, ali još nije gotovo.....
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo