Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 15.02.2022.

Biti tata

Vrijeme prolazi, ali optimizam i osmijeh ostaje. Nekad laprdam , pardon često nad svojom sudbinom, Onda zažmirim i vidim dva osmijeha koji me vode. Uvijek mislim kako da budem bolji tata, a onda opet znam da sam ponekad i dosadan. Naravno da jesam apsolutno ne želim ništa od života. Želim da moje kćeri budu svoje i i izrastu u divne ljude. Osmijeh koji dobijem je moj motiv, snaga i volja, on je moje kćeri. Naravno naše kćeri, odrastaju u različitosti, neobičnom tati, prihvačaju druge i drugačije. To je bogatstvo B U biti ja sam bogataš, kao i svi koji imaju nekog bar da im da smiješak. Na promociji knjige pogledavao sam ih stalno, iako me tjeralo pišati. Bile su ponosne, na mene ovakvog drndavog. Koliko ponekad bilo teško i nažalost nekima koji žele djecu nažalost samo san. Uspio sam biti tata i osoba s invaliditetom koju kćeri gledaju s ponosom. Ju hu uspio sam B

Nažalost ima onih koji nemaju ni to, oni moraju naučiti voljeti sami sebe. Ako je potrebno sam sebi ponekad optimizmom dati osmijeh dovoljno je! Nisam po defaultu osoba koja nije tvrdoglava, tvrdoglav sam do bola. Nevjerovatno u horoskopu sam bik, a u podnznaku valjda jarac B
Život brzo prolazi, ali meni ostaju dvije moje snage koje mi daju moju snagu. Hana i Tea su ja koji se smijem plaćem, trčim, igram nogomet...., sad lupetam. Moj život je zahvaljujući njima smiješak B

15.02.2022. u 19:43 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 15.02.2022.

Biti tata

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo