Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 14.11.2024.

Zemlja betona i snova

U zemlji što ponosno prava promovira,
Osoba s invaliditetom jedva životari.
Rampu ti postave, ali na treći kat
Jer tko bi još mislio – zar nisu svi za rat?

Liftovi škripe, al' bolje ne traži,
To je luksuz, rekli su birokrati naši.
Aktivno radimo, sustav je jak!
Kažu dok brišu prašinu s zakona – mrak!
Vidite dakuhalo za kavu radi, strpljivo samo.

Kad treba pomoći, svi mašu s bine,
Ali u proračunu za vas nema ni centa.
Invalidska naknada? Ha, prava je šala,
Dovoljna taman za kruh i dva mala.

"Uključivost želimo, integracija je hit!"
Ali vozilo javno – gle, nema vrats ulaznih ups .
Škola za sve? Posao snova?
Ma to su vam bajke iz radnog plana nova.

A ti si hrabar, još dišeš i možda hodaš,
Dok politika spava i budućnost magle nam prodaje.
Jer invaliditet nije tema za slavu,
Već fusnota u vijestima o izbornom pravu.

No narod zna bolje, smijeh nas spašava,
Satira politike dušu i srce oporavlja.
Jer dok čekamo promjene, bar znamo se smijati,
I uz inat u duši – pravdu dočekati

petak, 08.11.2024.

Snaga nas samih

Korak po korak, ništa naglo,
svijet se gradi iz jednostavnih stvari.
Ruke što stvaraju, misli što vode,
ovo je moj put, kakav god da bude.

Granice? Samo riječ na papiru.
Život u meni uvijek traži mjeru.
Ponekad stanem, ali ne zastajem,
pogledam unatrag, vidim gdje pripadam.

Ne trebam sažaljenje, niti pljesak,
već dan što nosi priliku, čist zrak.
U tišini stvaram svoje pobjede,
jednu po jednu, bez velike pompe.

Prihvaćam borbe, učim iz njih,
snaga ne dolazi bez znoja i truda.
Invaliditet nije ono što me čini,
to su odluke, djela i vjera u sutra.

I zato, ne gledaj me s visoka ni s dna,
jer ja sam svoj, cijela priča, a ne stranica.
Život je moj, kakav god bio,
i dok dišem, nikad nije promašio.

utorak, 05.11.2024.

Kad zatvorim oči

Sloboda pokreta san je što plamti u meni,
tijelo me sputava, ali duh ne pamti
te okove nježne, što me vežu k zemlji,
jer kad zatvorim oči – ja sam slobodan, cijeli.
Vidim otoke, skriveno blago,
polja cvjetna, polja lavande i maka što šire se blago,
brda visoka, horizonte bez kraja,
u tom beskraju hodam, bez staza i sjaja.
Nestaju granice, prostor se širi,
u tom svijetu duše ništo me ne smiri,
noge su lake, korak je tih,
kad zatvorim oči, slobodan sam i tih.
Gledam ljepotu, osjećam sve,
mirisi cvijeća u meni se spletu,
i svaka stopa vodi me dalje,
dok hodam u snu, bez boli, bez sjene.
Tijelo možda miruje, stisnuto, skriveno,
ali um leti, sve je slobodno, snovito,
kad zatvorim oči, tu nestaju okovi svijeta,
i hodam u slobodi, gdje ništa me ne sputava.

Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)