Sloboda pokreta san je što plamti u meni,
tijelo me sputava, ali duh ne pamti
te okove nježne, što me vežu k zemlji,
jer kad zatvorim oči – ja sam slobodan, cijeli.
Vidim otoke, skriveno blago,
polja cvjetna, polja lavande i maka što šire se blago,
brda visoka, horizonte bez kraja,
u tom beskraju hodam, bez staza i sjaja.
Nestaju granice, prostor se širi,
u tom svijetu duše ništo me ne smiri,
noge su lake, korak je tih,
kad zatvorim oči, slobodan sam i tih.
Gledam ljepotu, osjećam sve,
mirisi cvijeća u meni se spletu,
i svaka stopa vodi me dalje,
dok hodam u snu, bez boli, bez sjene.
Tijelo možda miruje, stisnuto, skriveno,
ali um leti, sve je slobodno, snovito,
kad zatvorim oči, tu nestaju okovi svijeta,
i hodam u slobodi, gdje ništa me ne sputava.
Post je objavljen 05.11.2024. u 16:08 sati.