Korak po korak, ništa naglo,
svijet se gradi iz jednostavnih stvari.
Ruke što stvaraju, misli što vode,
ovo je moj put, kakav god da bude.
Granice? Samo riječ na papiru.
Život u meni uvijek traži mjeru.
Ponekad stanem, ali ne zastajem,
pogledam unatrag, vidim gdje pripadam.
Ne trebam sažaljenje, niti pljesak,
već dan što nosi priliku, čist zrak.
U tišini stvaram svoje pobjede,
jednu po jednu, bez velike pompe.
Prihvaćam borbe, učim iz njih,
snaga ne dolazi bez znoja i truda.
Invaliditet nije ono što me čini,
to su odluke, djela i vjera u sutra.
I zato, ne gledaj me s visoka ni s dna,
jer ja sam svoj, cijela priča, a ne stranica.
Život je moj, kakav god bio,
i dok dišem, nikad nije promašio.
Post je objavljen 08.11.2024. u 15:41 sati.