Korak po korak, ništa naglo,
svijet se gradi iz jednostavnih stvari.
Ruke što stvaraju, misli što vode,
ovo je moj put, kakav god da bude.
Granice? Samo riječ na papiru.
Život u meni uvijek traži mjeru.
Ponekad stanem, ali ne zastajem,
pogledam unatrag, vidim gdje pripadam.
Ne trebam sažaljenje, niti pljesak,
već dan što nosi priliku, čist zrak.
U tišini stvaram svoje pobjede,
jednu po jednu, bez velike pompe.
Prihvaćam borbe, učim iz njih,
snaga ne dolazi bez znoja i truda.
Invaliditet nije ono što me čini,
to su odluke, djela i vjera u sutra.
I zato, ne gledaj me s visoka ni s dna,
jer ja sam svoj, cijela priča, a ne stranica.
Život je moj, kakav god bio,
i dok dišem, nikad nije promašio.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com