Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 13.04.2024.

Promišljanja

Život nas uči, oblikuje, mijenja.
Naučimo ljubiti, naučimo sanjati,
Naučimo se uzdizati kad nam se čini da padamo.

Ponekad se osjećamo kao da lutamo,
Kroz labirinte života bez pravca i puta.
Ali u tom kaosu, pronalazimo snagu,
Da se dižemo iz pepela, jači nego prije.

Jer život je ples između svjetlosti i tame,
Između padova i ponovnog ustajanja.
Ali u tom plesu, pronalazimo ljepotu,
U svakom trenutku, u svakom otkucaju srca.

Tako hodamo dalje, hrabri i slobodni,
Svjesni da je život dar koji treba cijeniti.
I dok se suočavamo sa svim što nam dolazi,
Zajedno gradimo priču, našu vlastitu pjesmu života.

13.04.2024. u 22:56 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 01.04.2024.

Šulja se

Ponekad, osvrnem se i pogledam oko sebe
Prošlost kao da hoda polako iza mene
Šulja se.
Uspomene, slike i mirisi , otvaraju mi sjećanje
Tu sam se grlio, tu sam se poljubio, ali mislim si , znaći tu sa sam
Zažmirim ponekad, suza nemam, za sebe NE.
Smiješak kćeri daje mi super snagu, Snagu zaborava i odlazak k budućnosti
Nisam vjernik, ali istu živim, na svoj intiman način.
Kompleksnost svih i svakog od nas ide za nama
Šulja se ponekad potiho , ponekad preglasno.
Mjeru ne određujemo mi, ona je određena, kao i mi i da je pratimo dok se šulja.

01.04.2024. u 20:21 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 13.04.2024.

Promišljanja

ponedjeljak, 01.04.2024.

Šulja se

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo